Tragedija u Minabu probudila je sjećanja na ranije zločine američkih snaga u ratu. Kada je riječ o Bliskom istoku, prvenstveno se pomisli na skandal s mučenjem u ratu u Iraku

Zvuči pomalo prkosno, ili kao da mu je svejedno. „Šta god da proizađe iz izvještaja, voljan sam živjeti s tim“, izjavio je u ponedjeljak američki predsjednik Donald Trump. Misli se na istragu o zračnom napadu na školu za djevojčice u južnoiranskom gradu Minabu.

Tamo je prvog dana rata na Bliskom istoku udarila raketa i usmrtila više od 200 ljudi,  prvenstveno djevojčica starosti između sedam i dvanaest godina. U prvoj reakciji, Trump je još tvrdio: „Na osnovu onoga što sam vidio, ovo je učinio Iran“. Nekoliko dana kasnije, na pitanje da li su Sjedinjene Države odgovorne za napad, iz Bijele kuće je odgovoreno: „Ne da mi znamo“. Ipak, naglašeno je i da se „ova stvar“ istražuje.

Istraga je još uvijek u toku. U međuvremenu, medijski izvještaji sugeriraju da iza ovog zračnog napada stoje američke snage. New York Times je u petak objavio da je analizirao satelitske snimke, kao i verifikovane video-zapise i objave na društvenim mrežama. Prema tim podacima, zgrada škole je teško oštećena u zračnom napadu, dok je istovremeno napadnuta susjedna pomorska baza Revolucionarne garde. Prema zvaničnim izjavama, američka vojska je u to vrijeme izvodila zračne napade u toj regiji.

Tokom vikenda je, na osnovu snimka očevica, javljeno da je bazu pored škole pogodila raketa Tomahawk. SAD su jedina zemlja uključena u ovaj rat koja raspolaže takvim oružjem. Trump je u ponedjeljak pogrešno izjavio da i Iran posjeduje Tomahawke, pokušavajući tako ponovo svaliti krivicu na Teheran.

Šest uticajnih demokratskih senatora već u nedjelju je izjavilo da su zgroženi ovim izvještajima. „Ako se ispostavi kao tačno, ovo bi bio jedan od najgorih slučajeva civilnih žrtava u decenijama američkih vojnih akcija na Bliskom istoku“, navodi se u saopštenju. Ove riječi, ali i sama tragedija u Minabu, probudili su sjećanja na ranije zločine američkih snaga u ratu. Kada je riječ o Bliskom istoku, prvenstveno se pomisli na skandal s mučenjem u ratu u Iraku.

U proljeće 2004. godine u javnost su dospjele fotografije iz zatvora Abu Ghraib, koje su dokazale zlostavljanje iračkih zatvorenika od strane američkog osoblja, u nekim slučajevima sa smrtnim ishodom. Između ostalog, moglo se vidjeti kako američka vojnikinja drži Iračanina na povocu dok on leži na zemlji. U to vrijeme, u „ratu protiv terorizma“ koji je proglasio George W. Bush kao odgovor na terorističke napade 11. septembra, događalo se i mučenje osumnjičenih u tajnim zatvorima CIA-e, odnosno u Guantanamu.

U susjednom Afganistanu, američke snage su između 2001. i 2021. godine takođe počinile nekoliko ratnih zločina. Tako su vojnici samoinicijativno formirali takozvane „Kill Teams“ kako bi ubijali nedužne Afganistance. Ponekad su im uzimali prste i zube kao trofeje. U Afganistanu se dogodilo i ono što je vjerovatno najuporedivije s napadom na iransku školu za djevojčice: zračni napadi na nedužne ljude koji su pogrešno identifikovani kao neprijateljski borci. To je relativno često pogađalo svatovske kolone. Jedan od razloga za to bio je običaj pucanja u zrak tokom proslava, što je američka vojska pogrešno tumačila kao napad.

Kada se govori o američkim ratnim zločinima, masakr u Mỹ Laiju smatra se vjerovatno najvećim posrnućem. Tamo su američki vojnici tokom Vijetnamskog rata 1968. godine izvršili masakr nad više od 500 seljana. To je prvobitno zataškano, a na vidjelo je izašlo tek istraživanjem istraživačkog novinara Seymoura Hersha – što je značajno promijenilo javno mnijenje na Zapadu o tom ratu.

Malo je vjerovatno da će napad na iransku školu za djevojčice, čak i ako se krivica SAD-a nedvosmisleno dokaže, imati takav učinak. Prema anketama, rat je u Sjedinjenim Državama od samog početka bio nepopularan.

IZVOR: Der Standard