Equi je utvrdio da postoji trend smanjenja navika pijenja u Velikoj Britaniji. Izvještaj je objasnio da postoji generacijska razlika u konzumaciji alkohola u Velikoj Britaniji. U izvještaju se navodi: „Pojedinci u dobi od 16 do 24 godine u Engleskoj češće ne piju alkohol, dok su ljudi u 50-im i 60-im godinama u Engleskoj, Walesu i Škotskoj imali najmanju vjerovatnoću da ne piju.“

U nedavno objavljenom izvještaju britanskog think tanka Equi navodi se da bi Velika Britanija mogla imati koristi od usvajanja uspješnih inicijativa koje predvode britanski muslimani u obezbjeđivanju prostora bez alkohola. Izvještaj je pokazao da apstinencija od alkohola među muslimanima štedi Nacionalnoj zdravstvenoj službi (NHS) 1,62 milijarde funti godišnje.

Ukupni troškovi alkohola u Velikoj Britaniji iznose 40 milijardi funti, što se prevodi u 1.074 funte po stanovniku koji plaća porez svake godine, izvijestio je Equi. Od ovog troška, 5,89 milijardi funti čini trošak NHS-a zbog zloupotrebe alkohola. S procjenama samo iz Engleske koje pokazuju da je 609.416 odraslih osoba ovisno o alkoholu, ova zloupotreba povećava rizik od oštećenja jetre, utiče na donošenje odluka, usporava reflekse i može dovesti do trovanja alkoholom.

Osim toga, zloupotreba alkohola ima velike posljedice na porodice i lokalne zajednice. U 2022. godini, procijenjeno je da je bilo 6.800 žrtava i 300 smrtnih slučajeva kao rezultat incidenata vožnje pod utjecajem alkohola širom Velike Britanije. Osim toga, Equi je sugerirao da se otprilike 25 do 50% slučajeva nasilja u porodici u Velikoj Britaniji, posebno nasilja zasnovanog na spolu, može pripisati upotrebi alkohola. Upotreba alkohola je također identificirana kao ključni faktor u raspadu porodica, što pogoršava broj djece koja su smještena u sistem brige.

Međutim, Equi je utvrdio da postoji trend smanjenja navika pijenja u Velikoj Britaniji. Izvještaj je objasnio da postoji generacijska razlika u konzumaciji alkohola u Velikoj Britaniji. U izvještaju se navodi: „Pojedinci u dobi od 16 do 24 godine u Engleskoj češće ne piju alkohol, dok su ljudi u 50-im i 60-im godinama u Engleskoj, Walesu i Škotskoj imali najmanju vjerovatnoću da ne piju.“

Promjena stava prema alkoholu može se pripisati nizu faktora, uključujući influencere na društvenim mrežama koji promoviraju zdrav način života i strah od objavljivanja pod utjecajem alkohola. Posljedice ovih promjena stava prema alkoholu doprinose padu broja mjesta i pubova koji rade do kasno u noć. Equi je precizirao da će se „britanski pubovi zatvarati brzinom od jednog dnevno ove godine, s više od 15.000 pubova koji su zatvoreni od 2000. godine“, što će ometati mogućnosti za društvenu interakciju i izgradnju zajednice.

Equi također ističe utjecaj vjere i etničkih razlika na konzumaciju alkohola. Na primjer, 90% ljudi pakistanskog i bangladeškog porijekla, koji čine najveće muslimanske etničke grupe u Velikoj Britaniji, utvrđeno je kao oni koji ne piju alkohol, u poređenju sa 9% opće bijele britanske populacije onih koji ne piju. Ljudi koji ne konzumiraju alkohol, uključujući muslimane i mlade, uštede vladi procijenjenih 7,46 milijardi funti godišnje.

Ekonomske koristi od podsticanja i promocije niskog konzumiranja alkohola ili apstinencije su ogromne, s potencijalom ublažavanja duga NHS-a i uravnoteženja rashoda.

Štaviše, koristi se mogu proširiti na obrazovna, radna i društvena okruženja. Kasnonoćna scena mogla bi se osvježiti ako bi prostori bez alkohola ostali otvoreni duže, što bi nadopunilo trendove smanjene konzumacije alkohola kod mlađih generacija i muslimana. Equi predlaže da vlada investira u to da muzeji i turističke atrakcije ostanu otvoreni duže vrijeme, oslanjajući se na nedavni uspjeh u Turskoj.

Osim toga, premještanje društvenih aktivnosti dalje od univerziteta i radnih mjesta moglo bi pomoći u smanjenju osjećaja isključenosti koji doživljavaju neki muslimani i pojedinci koji preferiraju okruženja bez alkohola. Equi je izvijestio da je „anketa koju je proveo Movendi pokazala da bi 76% radnika u Velikoj Britaniji željelo radno mjesto bez alkohola“.

Na kraju, oslanjanje na vjerske inicijative koje šire svijest o ovisnosti o alkoholu na kulturno i vjerski osjetljiv način, u saradnji s organizacijama civilnog društva i vladom, moglo bi dovesti do efikasnog ublažavanja zloupotrebe alkohola u zajednicama.