Američka nauka suočava se s nezapamćenim političkim pritiscima. Administracija Donalda Trumpa drastično reže budžete, mijenja pravila finansiranja i posebno udara na klimatska istraživanja, što već dovodi do odlaska hiljada naučnika iz SAD-a. Posljedice se osjećaju širom svijeta, dok se postavlja ključno pitanje: može li politika dugoročno potčiniti nauku – ili će se stvarnost ipak pokazati jačom?

Obrazac nije nov: populisti ne vole nauku. Strpljivo propitivanje uzročno-posljedičnih veza, na kojem počiva naučni rad, teško se uklapa u emocionalnu logiku na kojoj se temelji populizam. Otuda ni neprijateljstvo prema nauci američkog predsjednika Donald Trump nije iznenađenje, ono se moglo uočiti već tokom njegovog prvog mandata.

Međutim, aktuelni napadi na nauku i naučne institucije u, još uvijek, najvećoj naučnoj sili svijeta razlikuju se po širini i posljedicama te poprimaju novu kvalitetu. Pod Trumpovom administracijom hiljade istraživača zaposlenih u državnoj službi izgubile su posao, milijarde dolara iz istraživačkih fondova su ukinute, a sredstva za elitne univerzitete zadržana. U augustu je Trump potpisao uredbu kojom se predstavnicima vlade omogućava direktan utjecaj na dodjelu istraživačkih grantova.

Dio ovih mjera trenutno razmatraju sudovi ili još čeka odobrenje Kongresa. No, u cjelini gledano, Trumpova administracija je, kako je za naučni časopis Nature izjavila Wendy Wagner, ekspertica za naučnu politiku s University of Texas, uspostavila „političku kontrolu nad gotovo svim naučnim temama“.

Razmjere tog preustroja potvrđuje i drugi tekst u Natureu. U budžetskom prijedlogu za 2026. godinu Trumpova vlada predvidjela je dosad nezabilježene rezove od 35 posto. Budžet National Institutes of Health, najvećeg svjetskog finansijera biomedicinskih istraživanja, trebao je biti smanjen za 40 posto, odnosno za 18 milijardi dolara. Kod National Science Foundation rezovi su planirani na 57 posto, dok bi NASA izgubila oko 50 posto budžeta. Gotovo 8.000 ugovora o finansiranju je raskinuto ili zamrznuto, a oko 25.000 ljudi napustilo je naučni sector, većinom dobrovoljno, kroz programe otpremnina.

Univerziteti, uključujući i Harvard, bili su prisiljeni na svojevrsno prilagođavanje Trumpovoj administraciji.

Pojedina područja za Trumpovu administraciju imaju posebnu ideološku težinu. Uz zdravstveni sector, SAD su istupile iz World Health Organization i toj organizaciji još duguju 240 miliona dolara, te pitanja raznolikosti, u središtu udara našla se prije svega klimatska nauka.

Negiranje ključnih nalaza klimatskih istraživanja jedan je od stubova politike Trumpove administracije. To se politički ogleda kako u planiranom širenju eksploatacije nafte, tako i u kadrovskim rješenjima, gdje klimatski skeptici zauzimaju najviše funkcije. Kao i tokom prvog mandata, Trump je ponovo povukao SAD iz Pariškog klimatskog sporazuma, a nedavno i iz Okvirne konvencije Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama (UNFCCC).

Na unutrašnjem planu, savezna sredstva za klimatska istraživanja su ukinuta. U decembru 2025. direktor budžetskog ureda Russell Vought najavio je zatvaranje Nacionalnog centra za atmosferska istraživanja (NCAR), uz obrazloženje da predstavlja izvor „klimatskog alarmizma“. Meteorološka i okeanografska agencija NOAA već u aprilu prethodne godine, zbog budžetskih rezova, nije bila u stanju pružati podatke u istom obimu kao prije Trumpa. Zabrinutost ne postoji samo zbog budućih mjerenja: ugrožene su i historijske baze podataka.

Posljedice ovakve politike osjećaju se i u Evropi. „Primamo sve više prijava klimatskih istraživača s renomiranih američkih univerziteta. Jedna nova kolegica upravo je započela rad u jednoj od naših istraživačkih grupa“, kaže Ilona Otto s Wegener centra Univerziteta u Grazu za Der Standard. Ona ukupne posljedice američke naučne politike opisuje kao „razorne za međunarodnu saradnju i za globalne napore u rješavanju zajedničkih problema i očuvanju globalnih dobara“.

Slično razmišlja i Barbara Abraham, direktorica za akademska pitanja Instituta za nauku i tehnologiju Austrije (ISTA). „Ne možemo zamijeniti naučnu infrastrukturu SAD-a, niti bismo to trebali, ona nam je i dalje neophodan partner“, ističe Abraham. Zbog toga, dodaje, u Austriji nema euforičnog iščekivanja ‘odljeva mozgova’ iz Amerike. Ipak, pozdravlja inicijativu Austrijske akademije nauka, koja programom Apart-USA omogućava dolazak vrhunskih istraživača iz SAD-a.

Da sve više naučnika napušta Ameriku, potvrđuje i sama Abraham. „Svako zadiranje u slobodu nauke loše je, za nauku, za društvo i za ekonomski razvoj. Država koja ograničava naučnu slobodu na kraju šteti samoj sebi“, naglašava.

Otpor Trumpovoj politici dolazi i iz redova Republikanske stranke. I Senat i Zastupnički dom, iako pod republikanskom većinom, predlažu znatno blaže budžetske rezove, tek nekoliko postotaka, a u nekim slučajevima, poput NIH-a, čak i blago povećanje sredstava. O konačnim budžetima za pojedine institucije još se pregovara, pa je malo vjerovatno da će Trumpovi najdrastičniji planovi biti u potpunosti provedeni. Ipak, prošle godine administracija je već blokirala sredstva koja su prethodno bila odobrena.

Koji je krajnji cilj ideoloških napada, naročito na klimatsku nauku, ostaje nejasno. Zatvaranje istraživačkih instituta u SAD-u ne može izbrisati globalni naučni konsenzus o klimatskim promjenama, niti promijeniti njihove stvarne posljedice  koje su vidljive i unutar same Amerike. Lošije klimatske prognoze znače i slabiju spremnost zemlje na prirodne katastrofe.

„Riječ je o neodgovornim potezima koje guraju naprijed male, bogate i privilegirane grupe, koje raspolažu resursima da se same zaštite ili da pobjegnu od katastrofa“, kaže Ilona Otto, upozoravajući da ovakva politika na kraju najviše pogađa američke građane.

Uz svu konkretnu štetu po nauku i društvo, ovi potezi djeluju i kao simbolične geste vlasti sklone autoritarizmu, vlasti koja ne dopušta da joj se išta ispriječi na putu ka ciljevima, pa ni sama stvarnost, čije razumijevanje predstavlja osnovnu zadaću nauke. Hoće li se to dugoročno pokazati uspješnim, ostaje da se vidi. Stvarnost je, međutim, snažan protivnik čak i za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.

IZVOR: Der Standard