Muslimanski danak u krvi (Svjedočanstva zločina nad Musimanima 1992.) prva je izdana knjiga hrvatskog „Preporoda“. Moguće je da je to prva knjiga o ratu u Bosni i Hercegovini 1992. – 1995. objavljena u Hrvatskoj.

Od početka rata i sam sam na sebi, golim okom, primjećivao promjene: topim se, mijenjam se iz dana u dan, odjeća mi visi na tijelu, a lice poprima refleks unutarnje muke koja se u meni taloži… Taloži se zapravo pamćenje netom spoznatih sudbina prvih u Zagreb prispjelih prognanika iz Istočne Bosne. Iz Zaklopače, sela čije ime nisam nikada ranije čuo, a koje više nikada neću zaboraviti. Nevoljnici su pristigli u Zagreb krajem svibnja, a zločin velikog razmjera desio se 16. V. 1992.

Otkud mi te ustravljene priče pristigoše? Iz neočekivanog slučaja. Iz mojih kasnih gotovo ponoćnih vožnji do Zagrebačke džamije, po kćerku Leylu. Bila je dio šire ekipe suradnika u Press službi i pomagala, u to vrijeme „na unosu i obradi tekstova“, što ih je druga ekipa po danu prikupljala iz prve ruke, od prognanika.

Tako, čekam Leylu da se spremi i da je odvezem kući. Po podu, kao u kakvoj velikoj redakciji, odbačeni tekstovi, restlovi, nedovršeni koncepti, manje uspjeli prijevodi. Srednjoškolci i studenti priređuju ih za domaće i strane novinare….

Te sam papire podizao s poda i počeo prikupljati. Bilo me stid što su na podu, u košarama za otpad. Počeo sam, vjerujete, bez jasne namjere, slagati i od njih oblikovati nešto kao knjigu. Od tih tekstova sam izgubio san. U „neznanju“, započeo sam oblikovati svoju neplaniranu antologiju zla.

Nekoliko mjeseci kasnije izaći će iz tiskare Sabita Topića u Velikoj Gorici,, zahvaljujući novčanoj potpori dr. Mustafe Cerića, pod naslovom Muslimanski danak u krvi (Svjedočanstva zločina nad Musimanima 1992.). Izašla je kao prva knjiga „Preporoda“. Moguće je da je to prva knjiga o ratu u Bosni i Hercegovini 1992. – 1995. objavljena u Hrvatskoj. U prvom broju Behara (rujan-listopad 1992,) kroničarski je zabilježeno sljedeće:

Preživjeli svjedoče

„Javnom predstavljanju knjige Ibrahima Kajana Muslimanski danak u krvi (1. X. 1992.), središnji hrvatski dnevnici, radio i televizija posvetili su punu medijsku pažnju – Vjesnikov novinar Salih Zvizdić pribilježio je u svom matičnom listu: U prepunoj dvorani Zagrebačke džamije u okviru redovne Tribine, predstavljena je u četvrtak navečer knjiga Ibrahima Kajana Muslimanski danak u krvi, Svjedočanstva zločina nad Muslimanima 1992. godine. Pošto je dr. Mustafa Cerić, imam Zagrebačke džamije, proučio dovu iz Kur'ana u spomen žrtvama četničkih zločina, o knjizi je govorio autor i promotori, prof. dr. Muradif Kulenović i Grozdana Cvitan, članica Bedema ljubavi, te Ševko Omerbašić, predsjednik Mešihata IZ za Hrvatsku i Sloveniju.

Tribinu na kojoj su autor i promotori odgovarali na pitanja prisutnih, vrlo dobro je vodio dr. Sulejman Mašović. Izjavama preživjelih žrtava i nizom drugih dokumentiranih materijala, ova knjiga na najneposredniji način govori o genocidu nad bosanskohercegovačkim muslimanskim narodom. Ona će pomoći da mladi naraštaji ne zaborave ta zlodjela, tu, kako ističe prof. Kulenović, sadističku perverziju rođenih zlikovaca. ‘Oni koji to ne budu zapamtili i pamtili, zaista ne zaslužuju budućnost’, ističe Kajan. On je čist prihod od ove knjige namijenio Fondu bosanskohercegovačkoj djeci – izbjeglicama.*

Zbog plemenitog nastojanja da ta knjiga što dopre do čitatelja, u njoj nisu obuhvaćeni svi događaji. Zbog toga je zaključeno da se odmah krene u nova istraživanja kako bi se zabilježila svjedočanstva preživjelih i pokoljenjima ostavio trajan pečat zlog četničkog vremena.

Na likovnoj obradi knjige koja je izašla u izdanju Kulturnog društva Muslimana Hrvatske Preporod, surađivali su Mersad Berber i Ismet Ico Voljevica.

NAJTUŽNIJA IZLOŽBA

U foajeu zagrebačke Knjižnice i čitaonice „Bogdan Ogrizović“, postavili smo izložbu fotografija ratnih razaranja u Bosni i Hercegovini. U proširenoj vijesti o njoj objavljenoj u heftičnom listu Ljiljan, objavljenoj 25. X. 1992., podsjeća se da već sedam mjeseci traje nezaustavljivi genocid nad Bošnjacima i Hrvatima, od strane srpskih postrojba. „Fotografije razorenih sela i gradova, bolnica i škola, džamija i crkava, užasni prizori četničkih pokolja mjesecima već kruže svijetom. Svjetska javnost, iako negoduje, još uvijek nije dovoljno pokrenuta ni moralno ni politički“, piše anonimni izvjestitelj s izložbe.

Otuda Bošnjacima i Hrvatima preostaje, kaže se u tekstu, da i dalje podsjećaju na zlo koje se sručilo na njih i tako pokušaju probuditi svijet, unatoč rijetkim i nedovoljnim glasovima.

„U takvom nastojanju, u želji da se doprinese što neposrednijem i upečatljivijem svjedočenju o zlu koje nas je zadesilo, gospodin Halid Yasin ispred Odjela za duhovnu Misiju međunarodne islamske humanitarne organizacije IGASE i gospodin Ibrahim Kajan, ispred Kulturnog društva Muslimana Hrvatske Preporod, organizirali su u prostorijama Knjižnice i čitaonice ‘Bogdan Ogrizović’ od 15. do 25. listopada 1992. izložbu fotografija ‘O ratnim stradanjima u Bosni i Hercegovini'“, stoji u medijskom izvješću.

Bila je to, dojmovi su prisutnih koje bilježim, jedna od najtužnijih izložbi koju su Zagrepčani imali priliku vidjeti u  dvije ratne godine. Na otvaranju izložbe publiku je pozdravio direktor Knjižnice Tomo Živković, a o postavci su uz mene govorili predsjednik Mešihata IZ Hrvatske i Slovenije muftija Ševko ef. Omerbašić, dr. Muhamed Ždralović i g. Mustafa Bećirović.

BOSNA – SVOJA I NAŠA

A samo dan nakon otvaranje te izložbe, nakon dugo priprema, održali smo 17. X. 1992. na zagrebačkom Trgu sportova, pod geslom Bosna svoja i naša, i prvi javni, veliki prosvjedni miting protiv rata i nesmiljenog genocida nad Bošnjacima i Hrvatima Bosne i Hercegovine. Organizirali smo ga najvećim dijelom u prisnoj suradnju „Preporoda“, Zavičajnih klubova Zapadne Bosne i Bedema ljubavi, pod mojim vođenjem radnih sjednica i koordinacijom među sudionicima. Uspjeh je bio evidentan. Polučio je 17.000 potpisnika na peticiji protiv rata i genocida u BiH, koju smo razaslali svjetskim organizacijama. Cilj prosvjeda je upozorenje europskim i svjetskim silama, da ni jednoga trenutka ne zaborave da su baš oni i krivi što Bosnom i Hercegovinom teku ne potoci, nego rijeke krvi.

Miting je otvorio prigodnim govorom (kontroverzni) gradonačelnik Zagreba Boris Buzančić. Među brojnim govornicima i umjetnicima, nastupili su operna diva Ljiljana Molnar Talajić, muftija Ševko ef. Omerbašić, dr. Zvonimir Komarica, dr. Slobodan Lang, Irfan Ajanović, Enes Kišević, Anto Kovačević, Goran Matović, Slavca Bilić, moja malenkost i drugi. Scenarijo je napisao književnik Tahir Mujićić, a događaj režirao muzičar Ismet Kurtović.

*(Umjesto te Fondacije, koja nije osnovana, kasnije je utemeljen Fond za nagrađivanje i stipendiranje učenika i studenata, a prihod od knjige je iskorišten za nabavu opremanja namještajem tek dobivenih, praznih prostorija ‘Preporoda’)