Autor izložbe, muzejski savjetnik Moamer Šehović, istraživanje je temeljio na razgovorima sa sahadžijama, muvekitima, horolozima, koristeći se arhivskim spisima, porodičnim albumima, ali i živim pričama. Izložba uključuje i porodične priče sahadžija, koje zvuče kao pjesma u stihu: „Moj babo je rek’o: Kad se sat pokvari, vrijeme ne staje – samo ga više ne umiješ mjerit’.“
Izložba “Dok je ljudi, mjerit će se vrijeme” Muzeja Sarajeva biće otvorena u utorak, 16. septembra 2025. godine, u Galeriji Općine Novi Grad.
Izložba je posvećena fascinantnoj priči o sarajevskim časovničarima, muvekitima i njihovom doprinosu kulturnoj baštini grada. U njoj su sabrani satovi iz zbirki Muzeja Sarajeva: etnološke, austro-ugarske, zbirke starih zanata i privatnih legata. Satovi nisu predstavljeni samo kao mehanizmi za mjerenje vremena nego i kao kulturni, duhovni i naučni simboli. Nekada su kucali u tišini sarajevskih soba, a sada govore zajedničkim jezikom prošlosti.
“U fokusu izložbe je i jedinstveni fenomen lunarnog sata na sahat-kuli pored Begove džamije – jedini takav u Evropi. Pokazuje vaktove, namjenske molitvene termine, prema Mjesecu. A baš tu – gdje lunarno i solarno vrijeme dišu zajedno – Sarajevo otkriva svoju međuosjetilnu tačku između tradicije i vjere, između nauke i duhovnosti”, kazala je direktorica Muzeja Sarajeva Indira Kučuk-Sorguč.
Osim sahat-kule, izložba tematizira i satove s Katedrale i Saborne pravoslavne crkve, tamo gdje „Helios“ i „Luna“ stoje tik jedno pored drugog. Svi ti vremenski tornjevi kucaju na različite načine, ali govore istim jezikom: da je vrijeme u Sarajevu uvijek bilo višestruko, višekonfesionalno, i višesenzitivno.
Autor izložbe, muzejski savjetnik Moamer Šehović, istraživanje je temeljio na razgovorima sa sahadžijama, muvekitima, horolozima, koristeći se arhivskim spisima, porodičnim albumima, ali i živim pričama. Izložba uključuje i porodične priče sahadžija, koje zvuče kao pjesma u stihu: „Moj babo je rek’o: Kad se sat pokvari, vrijeme ne staje – samo ga više ne umiješ mjerit’.“
Danas, satovi Baščaršije kucaju mirnije. Kazaljke su možda digitalne, ali su i dalje sarajevske. Vrijeme i dalje protiče, ali sjećanja ne zastarijevaju.
