Dok astronomi širom svijeta jednoglasno tvrde da je mlađak u utorak bio nevidljiv bilo kojom tehničkom metodom, Saudijska Arabija i niz zemalja proglasili su početak posta za srijedu. Ovaj potez ponovo je otvorio pitanje: da li je viđenje mjeseca postalo politički, a ne vjerski čin?

Početak mjeseca ramazana ove godine još jednom je otvorio staro pitanje: zašto muslimani u različitim zemljama ne započinju post istog dana? Dok su Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Katar, Bahrein, Kuvajt, Jemen, Afganistan i Palestina objavili da post počinje u srijedu, niz drugih država, među njima Bosna i Hercegovina, Egipat, Turska, Indonezija, Malezija, Tunis, Libija, Jordan, Sirija i Oman, saopćio je da ramazan počinje dan kasnije, u četvrtak. Slična situacija zabilježena je i izvan većinski muslimanskog svijeta, uključujući Francusku, Australiju, Japan i Filipine.

U Iraku su sunitske vjerske vlasti proglasile početak u srijedu, dok je ured ajatolaha Alija al-Sistanija, najvišeg šiijskog autoriteta u toj zemlji, naveo da ramazan počinje u četvrtak. Iran, Maroko, Indija, Pakistan i Bangladeš najavili su da će konačnu odluku donijeti naknadno, nakon dodatnih posmatranja.

Naizgled, riječ je o tehničkom pitanju. U suštini, međutim, rasprava se tiče odnosa između tradicije, vjerskog prava i savremene nauke.

Sve je počelo u utorak, 17. februara. Prema saudijskom kalendaru Umm al-Qura, koji se koristi za administrativne svrhe i planiranje, Ramazan je unaprijed bio upisan za srijedu, 18. februar. Međutim, da bi se taj datum vjerski potvrdio, komisije moraju “ugledati” mlađak na nebu nakon zalaska sunca. Uprkos pješčanim olujama i nepovoljnim atmosferskim prilikama, saudijski timovi na terenu su saopštili da je mlađak uočen. Odmah nakon toga, UAE, Katar, Bahrein, Kuvajt, Jemen i Palestina objavili su početak posta.

Sunitske vlasti u Iraku i Libanu slijedile su ovaj primjer, stvarajući blok zemalja koje su post započele u srijedu. Problem nastaje kada se ovi izvještaji suoče sa podacima vodećih svjetskih opservatorija. Naučna zajednica u samom Zaljevu ove godine je bila neobično glasna i kritična.

Muslimani slijede lunarni kalendar koji ima 12 mjeseci, a svaki traje 29 ili 30 dana. Početak ramazana zavisi od pojave mlađaka, prvog tankog srpa Mjeseca nakon mlađaka (astronomske konjunkcije). Klasična islamska pravna tradicija oslanja se na fizičko viđenje mlađaka, golim okom ili uz pomoć optičkih pomagala.

Problem nastaje kada se astronomska konjunkcija dogodi u trenutku kada je Mjesec prenisko na horizontu ili je vremenski razmak između zalaska Sunca i Mjeseca prekratak da bi bio vidljiv. Ove godine upravo je to bio slučaj. Više astronomskih institucija u Zaljevu, uključujući Sharjah Academy for Astronomy, Space Sciences and Technology (SAASST), saopćilo je da je 17. februara bilo naučno nemoguće vidjeti mlađak, čak i uz savremenu opremu. Sličnu ocjenu iznio je i Mohammad Odeh, direktor Međunarodnog astronomskog centra u Abu Dhabiju.

Ipak, Saudijska Arabija objavila je da su njeni timovi uočili mlađak, te je ramazan proglasila za srijedu. Brojni stručnjaci podsjećaju da je i ranijih godina bilo situacija u kojima su saudijske vlasti prijavile viđenje uprkos astronomskim procjenama da je ono nemoguće. Kritike na te navode uglavnom nisu dobijale zvaničan odgovor.

Saudijska Arabija koristi kalendar Umm al-Qura, zasnovan na proračunima koji ključne datume određuju godinama unaprijed. Prema tom kalendaru, početak ramazana bio je predviđen upravo za srijedu, 18. februar.

Spor između astronomskog proračuna i fizičkog viđenja nije nov. On se ponavlja gotovo svake godine, ali je u pojedinim godinama izraženiji zbog specifičnog položaja Mjeseca. Ove godine razlike su postale posebno vidljive jer su odluke pojedinih država objavljivane u razmaku od nekoliko sati, što je na društvenim mrežama proizvelo talas konfuznih i kontradiktornih informacija.

U praksi postoje tri pristupa. Prvi je isključivo fizičko viđenje mlađaka, ako nema pouzdanog svjedočenja, mjesec se produžava na 30 dana. Drugi je kombinacija viđenja i astronomskih podataka, viđenje se prihvata samo ako nije u suprotnosti s naučnim činjenicama. Konačno, treći je unaprijed utvrđeni kalendar zasnovan na proračunu, početak mjeseca određuje se astronomskim kriterijima bez čekanja svjedočenja.

U Bosni i Hercegovini Islamska zajednica primjenjuje unaprijed utvrđeni kalendar zasnovan na preciznim astronomskim proračunima. Time se, prema zvaničnom stavu, izbjegava konfuzija i omogućava vjernicima da planiraju vjerske i porodične obaveze.

Ovaj pristup polazi od stava da su savremeni astronomski proračuni pouzdani i da ne dovode u pitanje vjerski princip, nego ga preciziraju. Jedinstvo džemata i institucionalna dosljednost stavljaju se ispred individualnih ili transnacionalnih odluka. U tom kontekstu, početak posta u Bosni i Hercegovini nije vezan za objave iz Rijada, nego za odluku domaće vjerske institucije.

Upravo tu leži i suština rasprave: da li muslimani u jednoj državi trebaju slijediti lokalnu odluku ili odluku zemlje u kojoj se nalaze sveta mjesta islama? Dio učenjaka u Saudijskoj Arabiji i drugim zemljama čak je pozvao muslimane izvan kraljevine da ne slijede automatski saudijske objave, nego da se oslanjaju na vlastite institucije.

U zemljama bez centralnog tijela za posmatranje mlađaka, poput Ujedinjenog Kraljevstva, dio muslimana tradicionalno prati Saudijsku Arabiju, dok drugi insistiraju na lokalnim posmatranjima. Sve veći broj britanskih muslimana, prema navodima organizacija poput New Crescent Society, odlučuje se za lokalno utvrđivanje početka mjeseca kako bi se izbjegla zavisnost od odluka drugih država.

Savremene komunikacije dodatno su promijenile percepciju vremena. Nekada su se razlike u početku posta između udaljenih regija smatrale normalnim, jer vijesti nisu putovale trenutno. Danas, u digitalnom dobu, svaka razlika postaje predmet javne rasprave i često emocionalnih reakcija.

Kritičari decenijama upozoravaju da Saudijska Arabija često prijavljuje viđenje mlađaka čak i kada astronomi insistiraju da je mjesec zašao prije sunca, što viđenje čini fizički nemogućim. Razlozi za ovo su višeslojni: od želje za očuvanjem tradicije “ljudskog svjedočenja” do geopolitičke želje da se zadrži primat nad islamskim kalendarom.

S druge strane, sve je veći broj muslimana u dijaspori (poput onih u Velikoj Britaniji kroz New Crescent Society) koji odbijaju slijediti saudijske objave i insistiraju na lokalnom osmatranju ili naučnoj preciznosti kako bi se izbjegle logičke kontradikcije.

Ova “strka” nije samo kalendarsko pitanje; ona direktno utiče na porodična okupljanja, radne obaveze i osjećaj jedinstva unutar zajednice. Dok dio vjernika smatra da je jedinstvo sa centrom u Mekki najvažnije, drugi naglašavaju da Islam podstiče nauku i istinu, te da prihvatanje nemogućih viđenja šteti ugledu vjere u modernom svijetu.

Jedno je sigurno: dok se ne postigne globalni konsenzus o usvajanju naučno utemeljenog kalendara, vjernici će svake godine uoči Ramazana gledati u nebo, ali i u ekrane, čekajući da vide koja će strana ove godine “pobijediti” u vječitoj utrci između teleskopa i tradicije.