Bošnjačko kulturno-umjetničko društvo „Sevdah“ Zagreb već dvadeset godina njeguje i prenosi tradiciju kroz folklor, glumu i pjesmu, okupljajući djecu, mlade i odrasle u duhu zajedništva i kulturnog naslijeđa. Na pozornicama širom Hrvatske svjedoče da je upravo folklor živa snaga jedne manjinske zajednice

Bošnjačko kulturno-umjetnično društvo „Sevdah“ Zagreb osnovano je 2006. godine, redovite probe folklorne sekcije održavaju se nedjeljom, obično od 17 do 19 sati u sportskoj dvorani u sklopu Islamskog centra u Zagrebu. Folklorna sekcija BKUD-a „Sevdah“ trenutno broji 30-ak članova koji izvode tradicionalne plesove i koreografije uglavnom iz Bosne, no jednako tako plešu, odnosno igraju, makedonski i hrvatski folklor. Nekad imaju i više proba tjedno, ukoliko imaju više nastupa zaredom, radi intenzivnijih priprema za nastup, kako bi se na sceni prikazala samo ljepota.

Folklorna sekcija ovog KUD-a brojnija je od dramske, s tim da neki članovi pohađaju obje sekcije ovoga društva, tako da probe imaju jedni iza drugih. Redoviti ples i vježba priprema su za njihov godišnji koncert i smotru koji se održavaju u novembru, odnosno decembru svake godine, ali i uvježbavanje za pojedine manje nastupe u različitim prigodama. Njihovi nastupi publiku uvijek posebno zainteresiraju, kada se pojave na sceni, iz publike se u zrak podigne na desetke mobitela koji podijele raskoš njihovih nošnji, bogate vezove, koji snime bat koraka u kolu i grlenu pjesmu.

Bogato spremište s nošnjama i ostalim folklornim rekvizitima u Islamskom centru u Zagrebu pokazuje Džana Kahteran Hodžić, od prošle godine predsjednica BKUD-a „Sevdah“ Zagreb, članica folklornog i dramskog programa ovog društva od 2009. godine.

„U ladicama imamo pospremljeno svašta: majice, šešire za hrvatsku nošnju, imamo dukate za oko vrata djevojkama, imamo jedan kaftan koji sad ne pripada našoj nošnji, ali smo ga dobili u donaciji. Tu je i anterija, gradska ženska nošnja rađena od ukrasne svile sa zlatnim vezovima oko ruba, od vrata pa sve dolje do stopala i cijelom dužinom okolo – svuda je ukrašena zlatom. U donjoj ladici su nam papučice, tradicionalne bosanske, originalne, koje idu uz narodnu nošnju. Potom imamo šamije, kapice za hrvatsku nošnju, bošnjačke pojaseve, dječje velike pojaseve sa različitim ukrasima, čarape, muške pojaseve iz različitih dijelova Bosne, tokice i fesove… Ovdje su nam i umjetne kose, jer današnje cure, malo koja ima dugu kosu, a bošnjačke i hrvatske cure nekad su nosile pletenice, tako da naše djevojke nose umjetnu kosu kao zamjenu za prave pletenice“, priča Džana dok pokazuje bogati sadržaj spremišta.

Prave (bošnjačke) narodne nošnje sve teže je naći, sve manji broj je krojača koji su naslijedili znanje starih majstora u Bosni, a klasični krojači su prekreativni, slabo opremljeni tradicijskim znanjem i vještinama pa slobodno interpretiraju kolektivni propis. Cijene izrade autentičnih nošnji postaju vrtoglave, tako da se svaki komad odjeće pomno čuva i održava.

„Bila sam članica, igračica, zatim tajnica, a sada sam predsjednica društva“, priča Džana Kahteran Hodžić.

Uz folklornu sekciju okupljaju članove i u dramskom dijelu programa. Ove godine BKUD „Sevdah“ uvježbava tri predstave – dvije vodi mladi Dino Halvadžić, dok Muhamed Bahonjić Bah ima jednu dječju predstavu.

„Bahonjić je tijekom svih ovih godina radio desetke predstava s našim pokojnim doktorom Muhidinom Alićehajićem. Nisu to bile samo klasične predstave, već i dramski dijelovi vezani uz folklor. Primjerice, prije same folklorne izvedbe imali smo dramske prikaze svatovskih običaja Bošnjaka, gdje je Bah postavio cijelu jednu dramsku predstavu prije samog folklora.

Naše društvo djeluje od 2006. godine. Osnivač nam je bio dr. Muhidin Alićehajić, a prvi predsjednik bio je Enes Kišević, uvaženi bošnjački i hrvatski pjesnik. Među našim osnivačima bio je i Enes Bešlagić, još jedno zvučno ime koje je pripomoglo radu društva. Dramska sekcija broji desetak do dvadesetak članova, ovisno o razdoblju. Broj članova varira, posebice u vrijeme mature i kraja školske godine. Najmlađi su učenici od prvog do šestog razreda osnovne škole, a stariji su učenici srednjih škola i studenti.

Mnogi se pridruže dramskoj sekciji nakon što vide kako je atmosfera ovdje opuštenija nego na folkloru. Također, nekima pomaže razbiti tremu prilikom javnog nastupa i steći više samopouzdanja, što im kasnije koristi u školi i životu“, priča Džana.

Društvo djeluje pod Savjetom za nacionalne manjine Republike Hrvatske, putovanja i projekti financiraju se isključivo njihovim sredstvima.

Raspon godina u članstvu je širok, imaju članove od 7 do 50 i više godina, svjedoči Aida Mujkanović, članica od 2012. godine, a već neko vrijeme i voditeljica folklorne sekcije. Aida koordinira članove na probama, primjerom pokazuje pokrete koje treba izvesti, a predvodi i pjevanje. Prošla je kao folklorašica puno različitih voditelja u ovom društvu u prethodnih 13 godina, naučila je plesati različita kola, kao i riječi, melodije te način pjevanja raznih tradicijskih napjeva. Bila je na brojnim putovanjima i gostovanjima, njezina kvalifikacija nisu njezine mlade godine, nego bogato iskustvo, želja i ustrajnost da razvija folklornu sekciju Bošnjaka u Zagrebu.

„Ovo je jako lijepo iskustvo za osobu koja voli bošnjačku tradiciju, bošnjačku igru i željela bih ovim putem pozvati sve ljude koji žele, koji vole bošnjačku tradiciju, da nam se pridruže i da zajedno gradimo lijepe uspomene“, poručuje Aida.

Mladi folkloraš Alen Hadžić završava osmi razred osnovne škole i s KUD-om je već godinu dana. Glavni motivator za sudjelovanje bila mu je mama, koja i sama pleše folklor u ovom društvu, ali i nekoliko prijatelja.

„Bio sam na više nastupa, i naravno, prvi nastupi su uvijek bili najteži, bila je trema i sve, ali s vremenom se navikne čovjek“, kaže Alen.

U ovom KUD-u nastupa je i Alenov stariji brat koji se na probama i putovanjima upoznao s kolegicom plesačicom, tako da je folklor urodio i brakom i sa četvero Hadžića folkloraša – njima folklor postaje i obiteljska tradicija.

Tinejdžerka Una Berberović nastupa s folklorom od 2013., od svoje pete godine.

„Kroz folklor sam prošla brojne nastupe i upoznala puno prijatelja. Folklor mi je pomagao da upoznam svoju kulturu i tradiciju, da prijateljima i drugim ljudima koji dođu na naše nastupe kroz ples i pjesmu pokažem i dočaram našu kulturu i tradiciju“, priča Una.

Ples u folkloru pomaže razviti motoriku kod djece, kod odraslih je zamjena za dijetu, vježbu ili fitness, razvija koncentraciju i disciplinu kroz vježbu i razbija strah od javnog nastupa, ali najvažnije razvija osjećaj za tradiciju i vlastito trajanje kroz pretke i potomke, u vremenu.

Upravo su putovanja i nastupi ono što dodatno obogaćuje folkloraše; na putovanjima upoznaju ljude, drugačije kulture i tradicije. Tako folklor svjedoči da dublje poznavanje vlastite kulture vodi prema idealu kozmopolitizma, stjecanju prava na univerzalno državljanstvo svijeta.

O tome najbolje govori slogan Bošnjačkog kulturno-umjetničkog društva „Sevdah“ Zagreb: „Tamo gdje sretnem dobre ljude, našao sam domovinu.“

„Folklor i dramska sekcija u ‘Sevdahu’ su predivno mjesto, jedno veliko društvo i velika obitelj. Jednom kad uđeš, teško je otići. Zato pozivam sve da nam se priključe – bilo u folkloru, dramskoj sekciji, zboru ili nekoj drugoj aktivnosti. Neka probaju i vide što im najviše odgovara!“, zaključuje Džana Kahteran Hodžić.