Parnia, pjesnikinja bez veza ni sa jednom vojnom institucijom u Iranu, diplomirala je na Međunarodnom univerzitetu Qazvin, gdje je studirala engleski jezik.
Na hiljadu mjesta
Dolazim do kraja
Gorim
Postajem zvijezda koja blijedi
koja nestaje
na tvom nebu.
Ovu kratku pjesmu napisala je Parnia Abbasi – mlada žena koja još nije proslavila ni svoj 24. rođendan prije nego što je 13. juna izraelska raketa pogodila njen dom u naselju Sattarkhan u zapadnom Teheranu.
Parnia je ubijena zajedno sa svojim ocem, majkom i 16-godišnjim bratom Parhamom.
Parnia, pjesnikinja bez veza ni sa jednom vojnom institucijom u Iranu, diplomirala je na Međunarodnom univerzitetu Qazvin, gdje je studirala engleski jezik.
Predavala je engleski i upravo je počela raditi u Bank Melli.
Trebala je to biti prekretnica za nju – konačno stabilan put.
„Imala je vrlo blag duh. Oduvijek je sanjala da postane velika pjesnikinja“, rekla je jedna od njenih prijateljica, koja je tražila da ostane anonimna, u razgovoru za Middle East Eye.
Zaposlenik banke
„Jedna od njenih najvećih radosti bilo je čitanje poezije. Zavidjela sam joj na tome koliko je pjesama znala napamet.“
Nakon vijesti o njenoj smrti, neki pro-izraelski korisnici i protivnici iranske vlade lažno su tvrdili da je Parnia kćerka Fereydouna Abbasija, bivšeg šefa Iranske organizacije za atomsku energiju, te da je ubijena zajedno s njim.
Ali kasnije je potvrđeno da nije imala nikakve veze s Fereydounom Abbasijem. Ime njenog oca bilo je Parviz – penzionisani zaposlenik Bank Melli. Sva četiri člana njene male porodice poginula su u izraelskom napadu.
Urušavanje zgrade otežalo je čak i pronalaženje njihovih tijela. Napad je ciljao Blok 4 stambenog kompleksa s deset stanova u Sattarkhanu, uništavajući stanove od trećeg do petog sprata. Vjeruje se da su gotovo svi stanovnici na tim spratovima ubijeni.
„Obično su ljudi dobri ili u književnosti ili u matematici – ne u oboje. Ali ona je voljela oboje. Književnost i poezija bile su njena strast i uvijek smo je viđali sa knjigom poezije u ruci“, rekao je jedan od Parnijinih rođaka, koji također nije želio biti imenovan.
„Istovremeno, budući da je njen otac dugi niz godina radio u bankarstvu, zavoljela je i brojeve i sanjala je o radu u banci. Na kraju je ostvarila taj san.“
Druga prijateljica je govorila o danu kada je dobila ponudu za posao:
„Tog dana, njene oči su blistale više nego ikad. Bila je presretna – konačno stabilan posao. Imala je toliko snova. Voljela je putovati, željela je vidjeti svijet. Ali iznad svega, voljela je biti u prirodi.“
Čaršaf umrljan krvlju
Fotografija Parnijine kose na ružičastom čaršafu natopljenom krvlju postala je viralna u Iranu i mnoge je ostavila shrvanim.
Brzo je postala simbol žrtava koje je nova izraelska kampanja bombardiranja uzela civilnom stanovništvu Irana od početka prošle sedmice.
Uprkos ranijim tvrdnjama izraelskog premijera Benjamina Netanyahua da su ciljali samo iransku vojnu infrastrukturu, broj civilnih žrtava popeo se na stotine.
Zahra Rahnavard, supruga Mira Hosseina Mousavija i istaknuta ličnost u reformističkom Zelenom pokretu koja je i dalje u kućnom pritvoru, spomenula je Parniju po imenu u izjavi 17. juna osuđujući izraelske napade.
„Zar nisu tvrdili da su napadi samo na nuklearna postrojenja? Kako je onda naša draga Parnia postala žrtva?“
„Žene su uvijek prve civilne žrtve. Od Parnije Abbasi, mlade pjesnikinje i prevoditeljice, do desetina drugih, žene su izgubile živote zbog agresije izraelskog režima koji ubija žene i djecu“, rekla je.
Parnijin dom je pogođen kao dio izraelske operacije koja je navodno ciljala nuklearnog naučnika koji je predavao na Univerzitetu Shahid Beheshti.
Dok se vjerovalo da je on bio glavna meta, uništene su i druge kuće u tom području, uključujući i Parnijinu.
Nije bila jedina mlada žena koja je ubijena u izraelskim napadima na Iran.
Ali slike nje – živahne pjesnikinje sa svijetlom budućnošću – privukle su pažnju javnosti na jedinstven način.
Poput pjesme koju je jednom napisala, došla je do kraja, izgorjela je i nestala na nebu poput umiruće zvijezde.
