Pogledajte kroz historiju koliko je moćnih država i civilizacija bilo i propalo, pa sad gledamo njihove ruševine i jedva vidljive tragove! Desit će se to i sa današnjim moćnicima, a tako će bivati sve dok bude ovoga svijeta! Ko su ti moćnici? Kad bacimo pogled na tu stranu, vjerovatno nam – ne dao Bog – dođe pomisao kako su oni sretni, kako lijepo žive, poput Karuna, kao simbola bogatstva, pa bi čovjek poželio da mu je sad dostići taj nivo! A sve se radi o onome što će se pojesti, pa iz sebe izbaciti; obući pa poderat, i oko toga je sva borba! Ali, ta propaganda je toliko jaka da niko ne vjeruje Musau, a. s. Niko! Samo će Faraonovi mađioničari povjerovati kad vide ono što im je Musa, a. s., pokazao. Znači, taj narod pada kao žrtva žestoke propagande. Ili mi, kao žrtve onoga što nam forsira naš nutarnji, ali i vanjski šejtan! Padamo pod tim vesvesama i njegovim raznim obećanjima, a sve – za šta? Da bi se ova dominacija sačuvala.

Prilagodio i obradio: Šaban GADŽO

Časopis „Bosna“ u dogovoru s hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu u Sarajevu.

”Mesnevija”, treći svezak, bejtovi: 4561–4623/III

Euzubilla-Bismilla, elhamdulillah
Rabbi šrahli sadri…

Naslov večerašnjeg dersa:

POJAŠNJENJE TOGA, DA JE TIRANIN U AKTU NADMOĆNOSTI NADVLADAN, I U AKTU POBJEDE POROBLJEN

Navodi primjer za ovo što nam želi pojasniti:

Kradljivac je savladao trgovca i zlato ponio.
Dok je on time bio zaokupljen, valija je stigao.

 *valija = namjesnik, upravitelj grada

Da je on, u tom trenutku, pobjegao od trgovca,
kako bi valija nahuškao potjeru za njim?

Sila kradljivca bila je, ustvari, njegov poraz.
Jer njegova sila mu je glavu oduzela.

Kradljivčevo savladavanje trgovca naizgled je bilo da on dolazi do svog murada, tj. do blaga; međutim, suštinski, on je bio taj koji je savladan i koji je svojom glavom platio taj čin nasilništva.

Pobjeda nad trgovcem je postala njegova zamka,
da bi valija stigao i odmazdu izvršio.

Ta naizgled pobjeda – došao je do zlata i sad želi da pobjegne – ona je zapravo pozvala valiju, koji će potom nad njim izvršiti odmazdu.

O, ti, nad ljudima dominantni,
ratovanjem i pobjedom natopljeni,
Bog je ciljano prouzrokovao njihov poraz,
da bi te u obruč, vukući, doveo.

Vidite kako su ovo suptilne stvari, pa da nam Allah pomogne da na pravi način ovo razumijemo.O, ti, nad ljudima dominantni, / ratovanjem i pobjedom natopljeni… Kol'ko ima ljudi – vidjeli smo kroz historiju, a i danas, kako to izgleda – kojima je na neki način zapala dominacija: na državnom, svjetskom, ili na manjem nivou jedne zajednice… Mi to ništa ne možemo razumjeti, dok to sve u sebi ne riješimo. Probajmo sada slijediti taj obrazac, kako se ponaša onaj koji dominira kroz primjer Faraona. A dok to navodimo, razmišljajmo o našem faraonu, kojeg svako od nas, pojedinačno, u sebi nosi. Kad Faraon osjeti da je ugrožen, da je njegova dominantnost ugrožena – njemu su zvjezdoznanci najavili da će se u neka doba pojaviti neko ko će tu njegovu dominaciju iz njegovih ruku uzeti – šta on tad radi? Pokušava da to osujeti na razne načine. A kako mu se sudbina nasmijala u lice! Sve mu to bježi iz ruku, premda bi rekli da poduzima tako precizne zahvate da bi to spriječio! Međutim, to dijete, od kojeg on strahuje i ne može mirno da zaspe, dolazi na svijet. Čak je i odgojio to dijete na svom dvoru, ne znajući o čemu se radi! Kad Musa, a. s., nakon mnogo godina dolazi da ga pozove u din, šta on tada uzima kao nekakav svoj orijentir u sukobu sa tom drugom stranom, koja po njemu, želi da mu uzme tu dominaciju? Pogledajte kako se arogantno ponaša, podcjenjuje ga, prebacuje mu taj odgoj na njegovom dvoru… Pazite, dok ovo govorimo, razmišljajte pojedinačno o sebi i o našem odnosu sa svijetom koji nas okružuje, a onda gledajmo i sredinu u kojoj se nalazimo, državu i šire – sav svijet.

Onda mu prebacuje – nazovimo to – neko dobro koje je mu je uradio. Onda ima i drugu propagandu: da narod kojim vlada zadrži uza se, jer vidi da je ta podrška poljuljana. Svijet to gleda i vidi da se neko pojavio, koji Faraona – da tako kažemo – iz cipela izbija. Kako sada postupiti (šta uraditi) da taj svijet i dalje ostane uz tebe, i da njega kao boga veliča?! Kako sada, svaki od nas, vlastite kuvete može zloupotrijebiti, ako – ne dao Bog – budemo slijepi i slijedili našeg faraona, pa da ga što više utemeljimo u tom njegovom bogovanju! Jer, on kaže: Ja sam vaš bog, vaš gospodar najveći! Ta propaganda se dalje širi, pa govori svijetu: Pogledajte, zar ćete slijediti bijednika koji jedva umije govoriti?! A ovamo, njih dvojica sirotana, došli i traže da se prihvati ono što je njima dato od Isinskog Gospodara. Nemaju ništa, ni vojsku ni vlast, osim Božije Riječi i Njegove podrške! Sad pogledajte kako to na svjetskom nivou izgleda. Ko su ti moćnici? Kad bacimo pogled na tu stranu, vjerovatno nam – ne dao Bog – dođe pomisao kako su oni sretni, kako lijepo žive, poput Karuna, kao simbola bogatstva, pa bi čovjek poželio da mu je sad dostići taj nivo! A sve se radi o onome što će se pojesti, pa iz sebe izbaciti; obući pa poderat, i oko toga je sva borba! Ali, ta propaganda je toliko jaka da niko ne vjeruje Musau, a. s. Niko! Samo će Faraonovi mađioničari povjerovati kad vide ono što im je Musa, a. s., pokazao. Znači, taj narod pada kao žrtva žestoke propagande. Ili mi, kao žrtve onoga što nam forsira naš nutarnji, ali i vanjski šejtan! Padamo pod tim vesvesama i njegovim raznim obećanjima, a sve – za šta? Da bi se ova dominacija sačuvala.

Pa i vi, koji imate firme i koji radite velike poslove, i vi na neki način imate dominaciju. Pazite dobro kako postupate! Vidjet ćete kako je teško prihvatiti, ako vam neko i kaže savjet koji se sukobljava s vašim konceptom uspjeha. Onda ćete sve ove stvari poduzimati (možda i nesvjesno) da spriječite taj glas. A taj glas vas zove dobru! Ne traži Musa, a. s., a ni svi Božiji poslanici, niti veliki Allahovi robovi, nikakvu nagradu za to. Njima je najveća nagrada da vide nas spašene. Pogledajte koja je tu ujdurma: O, ti, nad ljudima dominantni, / ratovanjima i pobjedom natopljeni… (recimo, poslovnim ratom i sl.) pa si sad stekao imetak, bogat si i ovjenčan slavom; uživaš u tim pobjedama, ali pazite šta nam dalje kaže hz. Mevlana: Bog je ciljano prouzrokovao njihov poraz (tih nad kojima ti dominiraš na takav način) da bi te u obruč, vukući, doveo – da bi te do propasti doveo, ne što ti želi zlo, neuzubillah, Gospodar je od toga čist, nego zato što te poznaje kao takvog lopova, kao ovoga kradljivca koji pokušava da orobi trgovca. Samo nek znaš da si na taj način odmah prizvao valiju, onoga nadzornika, koji sad diže svoju vojsku i na kraju ti plaćaš cijenu, a misliš da ćeš pobijediti. Pogledajte kroz historiju koliko je moćnih država i civilizacija bilo i propalo, pa sad gledamo njihove ruševine i jedva vidljive tragove! Desit će se to i sa današnjim moćnicima, a tako će bivati sve dok bude ovoga svijeta!

Pazi se! Povuci uzde! Ne žuri u potrazi za ovim bjeguncem,
da ti nozdrve ne bi bile probušene sa jednom halkom.

Ko je sad ovdje bjegunac? Pa taj koji bi želio da se kutariše te nepravedne dominacije. Pa kaže hz. Mevlana ovom tlačitelju i silniku: Povuci uzde! Pazi se! Ne žuri u potragu za njim… (Ne progoni ove poražene i potlačene, da bi ih ponovo doveo pod svoju dominaciju!) Zašto? …da ti nozdrve ne bi bile probušene sa jednom halkom – da ti ne bi bio porobljen.

Kad te je On, na taj način uvukao u zamku,
poslije toga, ti ćeš vidjeti nasrtaj u mnoštvu.

O, ti, tlačitelju! Ta tvoja dominacija je zamka u koju te uvukao Hakk Uzvišeni! Podići će valija vojsku, a onda ćeš vidjeti kako se mnoštvo ljudi tiska prema tebi, mnoštvo će na tebe nasrnuti, pa će sad onaj što bi gore biti dolje!

Onda pita hz. Mevlana:

Odakle da se pamet ovoj pobjedi obraduje,
kad u njoj ona vidje fesad?

*fesad = izopačenost, propadanje, šteta

Kako da se oni, koji su nosioci pameti i mudrosti, u pravom smislu, raduju ovakvoj pobjedi, pobjedi nasilja i osvajanja?! To je pobjeda koja vodi u propast! Ti misliš da si sretan što si dograbio to blago na račun dominacije koja ti je pružena u datom trenutku, a ne znaš da je to sve privid! Normalno, pametni ljudi se ne raduju takvim pobjedama.

Pamet ima prodoran pogled i dalekovidnost,
jer ju je Bog „podvukao Svojom surmom“.

Jer je tu pamet Bog obdario Svojim pogledom. Aluzija na hadisi-kudsi: …Ja postajem vid s kojim on gleda…, pa je njihov pogled dalekovidan, vide ono što drugi ne vide.

Pejgamber je rekao da su džennetlije, usljed svojih
vrlih svojstava, nadvladani u prepirci.

Hadisi-šerif: “Hoćete li da vas obavijestim o tome ko će biti stanovnici Dženneta? To će biti svaki slabi i obespravljeni, koji kada se nešto zakune Allahom to i ispuni. A hoćete li da vas obavijestim i o tome ko će biti stanovnici Džehennema? To će biti svaki oholi i uobraženi silnik.” (Sahih-el Buhari, 6071)

Sad ćete vidjeti kako nam to pojašnjava. Rekao je da su džennetlije, usljed svojih vrlih svojstava, nadvladani u prepirci (sa neprijateljem, i sad objašnjava kako su to nadvladani:

Iz savršene opreznosti i svog lošeg mišljenja.
Ne iz manjkavosti, plašljivosti i slabosti vjere.

Iz savršene opreznosti, tj. da ne bi – ne dao Bog – na ovakav način prišli životu, pa poput ovoga lopova probali, putem dominacije, da dođu do ovosvjetskog blaga; i svog lošeg mišljenja (o samom sebi, ne o drugom). A onda kaže: Ne iz manjkavosti – ne gube oni ovu raspravu iz neke manjkavosti, plašljivosti ili slabosti vjere – ne, ne, daleko je to od njih, nego iz savršene opreznosti, jer pamet koja je prodorna, vidi stvari drukčije; i svog lošeg mišljenja (o samom sebi), a ovo naš faraon nikada neće dozvoliti! On će te uvijek gurati tamo, prema drugom, jer – on nije kako treba, njega treba ukloniti i situacija će odmah biti dobra, kad „ja“ dođem na njegovo mjesto! Tako vam je stanje u našim međusobnim odnosima, ali i u državi – samo smijeni one tamo, da mi dođemo i, eto ljepote! Ovo je pogrešan pristup, i zato se urušavaju ovakvi koncepti…

Slabost vjernika u sporovima i raspravama ne proizlazi iz njihovog nedostatka inteligencije, straha ili kolebanja u njihovim uvjerenjima, već iz njihovog potpunog opreza i sumnje. Istinski vjernici ne žele upasti u ponor zločina i zlòće, oni uvijek djeluju s oprezom i, tipično, u svojim moralnim problemima s drugima biraju put prepuštanja i, iz pretjerane brige u očuvanju i poštovanju prava drugih, odriču se vlastitih prava.

Hazreti Alija, r. a., kaže: „Pametna i vješta osoba dobro poznaje puteve lukavstva, a razlog zašto ne koristi lukavstvo je taj što se pridržava božanske naredbe i zabrane. Stoga, iako je svjestan puteva dobrog lukavstva i ima sposobnost da ga koristi, on ga napušta. Ali onaj ko se ne ustručava nijednog grijeha, ne propušta priliku i pribjegava lukavstvu u svakoj stvari.”

Dajući prednost, oni su u tajnosti, poslušali
mudrost ajeta: Da nije ljudi pravih vjernika…

(Ovako se ponašaju džennetlije.)

Upućujen as na ajeti-kerim iz sure Feth, esteizubillah: Oni ne vjeruju (Mekkanski mušrici) i brane vam da pristupite Časnom hramu… (Kad su Poslanik, a. s., i ashabi krenuli da obave umru – vezano za Hudejbiju… U prošlom dersu je to spomenuo hz. Mevlana, zato je i uzeo ovo pitanje da pojasni: kako je, naizgled pobjeda zulumćara, ustvari njihov poraz!) …brane vam pristup Časnom hramu, i da kurbani koje vodite sa sobom do mjesta svojih stignu. (Ashabi su tom prilikom 70-ak deva poveli sa sobom da ih prinesu kao kurban.) I da nije bilo bojazni da ćete pobiti vjernike, muškarce i žene, koje ne poznajete, pa tako, i neznajući, zbog njih sramotu doživjeti, – Mi bismo vam ih prepustili. A nismo ih prepustili ni zato da bi Allah u milost Svoju uveo onoga koga hoće. A da su oni bili odvojeni, doista bismo bolnom kaznom kaznili one među njima koji nisu vjerovali. (El-Feth, 25)

U Mekki je ostao izvjestan broj muslimana koji su pokrivali svoj iman. To su oni koji nisu mogli nikako učiniti hidžru; bili su osujećeni, slabi su bili, sputani, bez ikakve mogućnosti da se priključe muslimanima u Medini. Vidite, u ajeti-kerimu se kaže: …i da nije bilo bojazni da ćete pobiti vjernike… (Premda dolaze nenaoružani – 1400 ashaba s Poslanikom, s. a. v. s., s nijjetom samo da obave umru, ipak postojala je bojazan da ne dođe do sukoba.) A pošto u Mekki ima mumina, muškaraca i žena, koje ne poznajete… Evo sad ovdje svima nama upozorenja: Nemoj nikada nastupati tako kao da ti je apsolutno jasna situacija gdje dolaziš! Jer ovo: koje (vi) ne poznajete… upozorenje je da ti to neće uvijek biti jasno pa da bi sebi uzeo apsolutnu slobodu da prosuđuješ o tome. Budi veoma oprezan! Da toga straha nije bilo – kaže se dalje u ajetu –Mi bismo vam ih prepustili. A nismo ih prepustili ni za to da bi Allah u milost Svoju uveo onoga koga hoće.

Tad je jedna konjica sa Halid ibn Velidom (njih od 30 do 80-ak, kako u kojim predajama stoji) nasrnula na njih, a Allah je dao snagu – ashabi su njih goloruki sve savladali, i nakon dogovora na Hudejbiji, muslimani su ih pustili. Znači, Allah bi im dao moć da njih 1400 savlada Mekku, ali ih je zadržao zato što su ovi skriveni muslimani unutra, a i zbog druge stvari: …zato da bi Allah u milost Svoju uveo onoga koga hoće; jer će još mnogi primiti din, od ovih koji su sada otvoreni neprijatelji islama, kao što je kasnije i bilo.

A da su oni bili odvojeni (da je to bila potpuno jasna slika, koji su vjernici, a koji nevjernici), doista bismo bolnom kaznom kaznili one među njima koji nisu vjerovali – Allah bi dao snagu muslimanima da ih savladaju i ovakvi, nenaoružani… Velika je ovo pouka! E ovi dalekovidi, koji gledaju Allahovim nurom, ovo su razumjeli pa su oprezni i imaju loše mišljenje o sebi, i onda se mogu zaustaviti da ne bi uradili poteze zbog kojih bi se kasnije kajali. Možete zamisliti u šta nas sve brzopletost može uvući, pa da porušimo mnogo čega što bi trebalo da se izgradi.

Ruke povući od prokletih nevjernika,
postala je dužnost radi izbavljenja pravih vjernika.
Kazivanje Hudejbijskog ugovora proučavaj,
i time u cjelosti razumi – zadržao vaše ruke.

…zadržao vaše ruke, je dio ajeti-kerima iz sure Feth, a vezano za Ugovor na Hudejbiji, pa nam hz. Mevlana kaže: Kazivanje Hudejbijskog ugovora proučavaj – da bi vidio zašto je Allah zadržao ruke njihove od vas i vaše od njih. Iz tog ajeta shvati, kakvo je značenje čitavog kazivanja o ovom događaju. Esteizubillah: On je zadržao ruke njihove od vas i vaše od njih usred Mekke, i to nakon što vam je pružio mogućnost da ih pobijete (Kažem vam, 80 ih je već bilo vrlo lahko savladanih; mogli su tu biti ubijeni, ali je Allah suzdržao ruke i jednih i drugih) – a Allah dobro vidi ono što vi radite. (El-Feth, 24)

Znači, zahiren (naizgled) Hudejbijski ugovor bio je potpun poraz za muslimane, međutim – to je bila suštinska pobjeda. Zahiren (u očima mušrika) bio je to njihov trijumf, jer su mislili da su nadmudrili muslimane, a za dvije godine i sami će biti svjedoci kad Mekka, mirnim putem, pada u ruke muslimana. Dakle, i ti i ja, gledajmo kroz ovaj primjer (i učimo se) kako stvari ne stoje onako kako mi to vidimo! To će tako biti sve do onog trenutka dok nam Allah ne podari ovaj nur, pa da sa njim pogledamo, pa će onda ono, što nam je, možda, i mrsko bilo tada, biti pokazano u svjetlu nečega što je dobro po nas.

Također, i u pobjedi on (Pejgamber) je sebe
vidio savladanim zamkom Kibrijaa.

…savladanim zamkom Kibrijaa – zamkom Gordog, tj. Gospodara Uzvišenog. Jer Poslanik, a. s., gleda Allahovim nurom i vidi na terenu kako to izgleda. Naoko je to poraz ove skupine zarobljenika koju on vuče nasilu u vrtove džennetske, a suštinski to je spas po njih, pa se on – videći krajnji ishod – nasmijao. Sjećate se razgovora mušrika iz prošlog dersa, pa nas sad ponovo vraća na to, da nam objasni Poslanikov smiješak dok njih gleda. A šta oni sve misle o tome i kako razmišljaju, odnosno kakvo je naše razmišljanje kad dođemo u kontakt sa porukom Istine, pod pritiskom propagande, straha, i svega onoga čemu smo izloženi od našeg unutrašnjeg faraona i vanjskih faraona?! A mi, između nekakvog straha i nade, obično se priklanjamo – da nas Allah sačuva – ovim šaptačima, ovoj ogromnoj većini koja je na dalaletu.

Poslanik, s. a. v. s., kaže:

„Ja se ne smijem vašim lancima zato što sam
iznenada, u cik zore, krenuo na vas.

Ne smijem se zbog toga što sam vas zarobio, već:

Ja se smijem zato, što vas vučem u lancima
i okovima, u bašče, sa čempresima i ružama.
O čuda, da vas iz nemilosrdne vatre,
vučemo vezane ka mjestu, punom zelenila!

Naizgled (vama se čini) da se nad vama ispoljava Allahov kahr (srdžba, ruženje, pogrda, nasilje, kazna) tim porazom. Međutim, On vas vuče na taj način u svoj lutf, u svoju blagost, dobrotu i prefinjenost.

Od strane pakla, u teškim lancima,
ja vas vučem prema bašči neprolaznoj.“

Opet se dešava ono što nam je Poslanik, a. s., rekao u hadisi-šerifu, kad je opisivao svoj primjer i nas, poput vatre koja je zapaljena, pored koje on stoji, a mi kao mušice letimo prema vatri, dok nas on odbija od nje. I koliko god da se trudi, opet se neke mušice izmigolje i bacaju na tu vatru, a ja vas vučem prema bašči neprolaznoj!

Sad nam hz. Mevlana hoće da pojasni zašto neke treba vući, i opet svraća pažnju na onaj ajet koji govori o dolasku dobrovoljno odazivu Gospodaru, a i prisilno: Pojavite se milom ili silom! (Fussilet, 11)

Eto tako, svakog mukallida na ovom putu,
bio on dobar ili hrđav, Bog svezana vuče Hadretu.

*mukallid = suhi, slijepi oponašatelj
*Hadret = Božija blizina i prisustnost

Svi, u lancima straha i patnje,
idu ovim putem, osim Božijih prijatelja.

Ovim putem nas Gospodar privlači Sebi, a za Božije prijatelje ne trebaju lanci.

Oni se vuku ovim putem, opirući se,
osim osoba upućenih u tajne djela.

 (Osim osoba upućenih u tejne Božijeg djelovanja, svi ostali vuku se ovim putem, opirući se.)

A onda kaže hz. Mevlana:

Trudi se, da tvoja svjetlost bude blistava,
da bi tvoje putovanje i služenje bilo olakšano.

Uloži sve snage koji ti stoje na raspolaganju, da tvoja svjetlost bude blistava – da ta tvoja nutarnja svjetlost, koja je pokrivena raznim prevarama, šarenim lažama – da ta svjetlost bude oslobođena i da zablista, pa da onda putem tog nutarnjeg svjetla i ova vanjska osjetila (kao što su oči) budu prosvijetljena, da bi se stvari vidjele onakve kakve jesu. Da bi tvoje putovanje (na putu pobožnosti, na putu svijesti o Bogu) i služenje bilo olakšano, a ne kao kod mukallida (slijepog oponašatelja). Jer mukallid i klanja i posti, i sve drugo radi, ali on nema ovo probuđeno svjetlo u sebi pa onda – sve što radi, sve je to s nekom mukom: hvala Bogu, odradio sam to, otklanjao, izvršio obavezu… Pogledajte kako se ponašamo prema tim stvarima – sve se svodi na obavezu, a gdje je ljubav u tome?! Mukallid to ne poznaje, ne zna šta je to, i onda Gospodar, iz milosti, mora ga vući na ovome putu, poput ovih u okovima nedozvanih ljudi.

Sad navodi primjer da nam ovo lijepo pojasni:

Djecu vodite u mekteb silom,
zato što su u pogledu koristi slijepa oka.

U pogledu koristi znanja, koje treba da dobiju u mektebu, oni su slijepi; i onda, valja ga na silu voditi u mekteb, a on bi volio više neke druge stvari da radi, da se igra i sl.

Kad postane upućeno, mektebu trči.
Tim odlaskom duša mu se rascvjetava.

Kad postane upućen u fajdu, u korist koju će dobiti odlaskom u mekteb, putem oživljenog znanja, onda trči mektebu. Ovo hz. Mevlana govori o nama kroz primjer djece i mekteba. Kad postaneš upućen, onda počneš da trčiš na mjesta koja će biti uzrok da ti se duša rascvjeta, da budeš poput ruže, da primiš tu ljepotu koju Allah, dž. š., toči na srca Svojih robova, koju oni nesebično dijele sa nama.

Dijete ide u mekteb snuždeno,
jer ne vidi nikakve nagrade za svoj rad.
Kad u svoju kesu stavi jedan dang, rukama zarađen,
onda noću ne spava kao kradljivac.

*dang = šestina dirhema, šestina jednog srebrenjaka

Kao što kradljivac po noći planira šta će da uradi, da dođe do onoga što želi, sad i dijete, u želji da i dalje zarađuje na ovome putu, i ono sada noću ne spava. Ali nas hz. Mevlana ovim primjerom vraća nama, jer što više saznajemo, sve više postajemo svjesni noćnog bdijenja, kakav je to momenat i kakav ugođaj pruža taj, u samoći, razgovora sa svojim Stvoriteljem. Eto divnog trenutka za munadžat, a obično to su trenuci koje svijet prespava.

Opet kaže:

Trudi se, da ti nagrada za pokornost dođe:
onda ćeš zavidjeti onome koji se pokorava.

Zavidnost u pozitivnom smislu, onima koje vidiš da su istinski pokorni Bogu, pa ćeš poželjeti da si takav, i bolji od njih.

„Dođi silom“, odnosi se na mukallida.
„Dođi milom“, odnosi se na čednošću oblikovanog.

 (Dođi milom, odnosi sena onog koji je oblikovan iskrenošću, koji se svojevoljno odaziva.)

Opet upućuje na ajeti-kerim koji je prošli put naveo, esteizubillah: Zatim se nebeskim visinama uputio dok je nebo još maglina bilo, pa njemu i Zemlji rekao: „Pojavite se milom ili silom!“ – „Pojavljujemo se drage volje!“ – odgovorili su. (Fussilet, 11)

Koji je ključni momenat da bi se prevazišlo ovo slijepo oponašanje, to će nam reći u sljedećim bejtovima:

Ovaj Hakka voli iz nekog razloga,
a taj drugi, voli lišen ličnih motiva.
Ovaj voli Dojilju, ali radi mlijeka,
a taj drugi je srce dao radi ove Zastrte.

 (Zastrte Dojilje, koja se ne vidi.)

Dijete je u pogledu njene ljepote, neupućeno.
Samo Njeno mlijeko od Nje želi.

Dijete, odnosno čovjek, djetinjasti čovjek, on od „dojilje“ očekuje mlijeko i voli je zbog mlijeka, a ovaj drugi je srce dao radi ove Zastrte, tj. Dojilje koju onaj ne vidi, zbog svog tog djetinjastog pristupa, dok ovaj drugi, daje srce da se taj veo skine i da se susretne sa Voljenim.

Kad je Sufjani Sevri upitao hz. Rabiju da mu kaže šta je srž njene vjere, ona mu je kazala: – Ako bi Gospodaru robovala iz straha od vatre, ili iz želje za Džennetom, ne bih bila pravi rob. Ne, ja to ne radim tako, nego iz žudnje za Njim i ljubavi, ja Mu robujem! I onda mu je rekla ove stihove, da mu pojasni kakva je srčika kod nje. Ovako se obraća Gospodaru:

Ljubim te dvjema ljubavima:
Ljubavlju želje i ljubavlju što samo Tebi pripada.
Što se tiče ljubavi želje, spomen Tebe me od svega zaokuplja.
A što se tiče ljubavi što Tebi Jedinom pripada,
ona traži da veo ukloniš kako bih Te vidjela.
Ni u jednom ni u drugom, zahvala meni ne pripada,
Nego i u jednom i u drugom, zahvala je Tvoja!

Ova prva – ljubav želje, odnosi se na dunjalučke potrebe, na te nimete kojima me obasipaš, i ljubim Te zbog toga, zbog tih nimeta; a ova druga, koja je na većoj mertebi, to je sad ljubav prema Allahovom Dželalu i Džemalu, prema Njegovom Veličanstvu i Ljepoti.

A taj drugi, stvarno je zaljubljen u Nju,
bez ličnih motiva, stamen u žarkoj ljubavi.

On je srce Bogu dao, i ako i ne zna u datom trenutku propise vjerovanja, gledajući kroz akaid, mogli bi reći da nije na pravom putu, Allah će ga podučiti. A šta je sad sa nama, koji znamo šta je Istina, a srce Mu nismo poklonili, nego Mu ovako, poput onog prvog, robujemo zbog mlijeka. Dakle, uzimamo Gospodara kao sebeb da dođemo do mlijeka. A i to Gospodar kabuli, jer opet je prisutan tu. Ali pogledajte kakav je to pristup. Takve mora u lancima voditi iz tog stanja koje je, zaista, stanje pakla (kojeg nisu ni svjesni), da bi ih uveo u vrtove džennetske. To Gospodar radi preko pejgambera i svojih posebnih robova. A vidite kako je to teško.

Nuh, a. s., 950 godina poziva svoj narod, i kažu – Allahu'ealem – da je samo oko 80-ak ljudi bilo u lađi, onih koji su mu se odazvali. Zamislite, 950 godina! Uz Junuza, a. s., za 33 godine, samo su se dvojica odazvala. Pogledajte koja je faraonska propaganda s druge strane prisutna, i u nama samima, unutra, pa ne možemo da izvagamo snagu tog poziva.

Dakle, ko Hakka voli iz straha i nade,
tefter taklida studira.

Ko Ga voli iz straha i nade, strahujući od vatre i nadajući se nagradi, on još uvijek studira tefter / kitab slijepog oponašanja.

Taj koji Hakka voli radi Hakka – gdje je?
Taj, koji je od ličnih motiva i uzroka odvojen?

Došao učenik Ma'rufi Kerhije kod Ebu Sulejmana Ed-Daranija, pa ga pita šta ga je navelo na takvu pobožnost pa da se povuče od svijeta? On mu odgovara: – Spomen na smrt. Ovaj ga pita da mu to pojasni, šta je to, šta je smrt? On mu kaže: – Kabur i berzah. (Dakle, spomen na smrt, odmah me veže na moje kabursko konačište i boravak u ovome međusvijetu, berzahu, dok ne dođe proživljenje.) Potom ga pita: – A šta je to kabur i berzah, pojasni mi? On mu kaže: – Strah i nada. (Vidite, to je ovo što kaže u bejtu – iz straha i nade. – A šta je to?– ponovo ovaj pita. Onda mu on pojašnjava: – Taj koji je sve ovo stvorio, pred tobom je: Kad te Moji robovi upitaju za mene, pa Ja sam blizu! (El-Bekare, 186) Nema tu ni reci im, nego odmah Allah, dž. š., odgovara – pa Ja sam blizu! Eto tako je Gospodar tu, pred nama: Ma gdje se vi okrenuli, tamo je Njegov vedžh. (El-Bekare, 115)

Onaj koji je sve ovo stvorio, pred tobom je. Ako Ga budeš volio, On će učiniti da zaboraviš na sve ovo što sam ti rekao. A ako između tebe i Njega bude ma'rifet / spoznaja, to će ti biti dosta u odnosu na ovo sve. i eto, tu su ovi koji Hakka vole radi Hakka, a ne radi mlijeka, radi bilo kojeg nimeta. Pa pita hz. Mevlana: Gdje je taj, koji je od ličnih motiva i uzroka odvojen?! Teško bude kad ovo čujemo… Ali, hvala Bogu, kad imamo primjer da nas razdrma. Pa sad – kome bude nasib, koliko budemo ozbiljni, koliko nam bude precizna vaga – da vidimo šta nam ovo poručuje hz. Mevlana, utoliko ćemo se više okoristiti. Hoćemo li biti svjesni, kad sada krenemo u život nakon ovog dersa i kad sve ove obaveze koje nas čekaju nastupe? Kako ćemo se onda ponašati tu i hoće li sada, ona želja faraonska za dominacijom, sve to porušiti i izvesti nas na ovaj teren koji bi sve srušio? Ne dao Bog!

Bio ovakav ili onakav, kad je tražitelj,
Hakkova privlačnost ga ka Hakku vuče.

Bio mukallid (slijepi oponašatelj) ili bio onaj koji to nije – kad je tražitel j– (makar i mlijeko da tražiš, opet si svjestan Gospodara) …Hakkova privlačnost ga ka Hakku vuče. E sad, možda će neke trebati i u lancima vući.

Bilo da Hakka voli radi nečeg mimo Njega,
da bi stalno imao udjela u njegovim dobrima,
ili da Hakka voli radi Njega Samoga
i ničeg mimo Njega, strahujući od odvojenosti,
ova nastojanja i traženja obojice, iz tog su izvora.
Ova preokupiranost srca od te je privlačnosti.

Ova zaljubljenost srca dolazi od Onoga Koji srce i dovodi u takvo stanje, stanje ushita.

MAŠUKOVO PRIVLAČENJE AŠIKA NA NAČIN, DA AŠIK TO NE ZNA, TOME SE NE NADA, TO MU NA UM NE PADA, NITI MU SE, OD TOG PRIVLAČENJA TRAG ISPOLJAVA. PRI NJEMU JE SAMO STRAH POMIJEŠAN SA OČAJEM UZ STALNU POTRAGU.

(Kako Voljeni privlači zaljubljenog, na način, da onaj ko je zaljubljen, to ne zna.)

Da nam pojasni kako ovo privlačenje izgleda, hz. Mevlana kaže:

Stigli smo do mjesta – da Sadri Džihanu
ne bi skriveno privlačenje tog ašika.

Sjećate se, onaj odbjegli vekil od Sadri Džihana vraća mu se, jer ne može više da istrpi odvojenost od njega. I premda mu govore da će ga to glave koštati, on pristaje na sve samo da se ponovo sastane sa svojim voljenim. Ali vidite: …Sadri Džihanu ne bi skriveno privlačenje toga ašika.

Hz. Mevlana ovim bejtovima hoće da nam kaže da prvo dolazi ljubav od Gospodara – Allah zavoli Svoga roba, a onda rob počinje Njega da voli. Prvo Allah njega privuče Sebi, a onda on počne da se odaziva na to, i ne može da odoli povratku, bez obzira je li cijena toga glava. Sve to ide pod ono: Umrite prije smrti! Takvi ašici i umiru prije smrti, tj. nikada ne umiru. To hoće da nam pojasni ovdje, a u sklopu sa ovim kazivanjima što smo do sad imali, pa ćemo još malo, da se zaokruži cjelina.

Kad bi to on nestrpljiv bio zbog firaka?
Kad bi to on iznova ka kući pohitao?

Kad bi sad ovaj vekil postao nestrpljiv zbog odvojenosti sa svojim voljenim, da voljeni nije bacio pogled na njega, i da ga nije počeo privlačit sebi? Kad bi to on iznova ka kući pohitao, da se vrati svome gospodaru? On to radi dobrovoljno (zahiren, s vanjske strane gledano), niko ga ne tjera – naprotiv, svi ga odvraćaju od toga, govoreći mu da će izgubiti glavu.

Naklonost voljenih je skrivena i zastrta.
Nakolonost zaljubljenih je sa stotinu doboša i truba.

Naklonost od strane Gospodara je skrivena i zastrta, a naklonost zaljubljenih je sa stotinu doboša i truba. Evo vidite, ovaj ašik priča samo o tome kako doživljava taj rastanak. Onaj koji je zaljubljen i koji žudi za susretom sa svojom voljenom, on to ne može sakriti – stotinu doboša i truba oglašava tu ljubav, odnosno – stotine knjiga napisano je o tome, pune su knjige priča i kazivanja o ovome…

Ovdje se radi o priči punoj pouke,
ali Buharlija je oslabio od čekanja.

Ovaj Buharlija (čovjek iz Buhare, odbjegli vekil) ne može više čekati… A onda nama svima kaže: …radi se o priči punoj pouke… Probaj ti, koji ovo slušaš, da dokučiš njen smisao i poruku.

To ćemo po strani ostaviti, jer on je u potrazi,
da bi prije smrti vidio lice dosta,
da bi se od smrti izbavio i da bi spasenje našao,
jer pogled dosta je „Voda Života“.

Ovaj drugi polustih mogli bismo prevesti i ovako: …viđenje dosta je „Voda Života“, tj da ga vidiš. Međutim, mene je kontekst potakao da prevedem ovako: jer pogled dosta je „Voda Života“, on je tebe prvo pogledao, a onda se uspostavila ova veza, pa ti počinješ da živiš životom, bez obzira hoće li sad smrt nastupiti, to će biti samo prelazak iz jedne kuće u drugu, iz prolazne kuće u Vječnu kuću.

Sad dobro obratite pažnju na ovih nekoliko mudrosti:

Čiji god pogled smrt ne odbija,
dost nije, jer on nema ni ploda ni lišća.

Pogled pravog dosta, tj. našeg Gospodara, je pogled koji smrt odbija; odbija se strah od smrti kod ašika, zato se on vraća ovako, bez straha – nek ide glava, ali ja ne više ne mogu razdvojenost trpjeti! A onaj, čiji pogled ne odbija smrt, on nema ni ploda ni lišća; on je poput sasušenog, golog drveta – nema života na njemu, nema se tu šta dobiti.

Stvar je u tome, o opijeni zaljubljeniče,
da, ako ti smrt stigne, prijatnost ti izazove.

Kad se pogledamo kroz ovo što je rečeno u bejtu, vidjet ćemo odmah gdje smo! Kome bi, kad bi nam sad kazali – čeka te smrt sljedeći trenutak, kome bi ta vijest prijatnost izazvala? Kako da se to desi, kad ne znamo gdje to idemo?! Imamo vjerovanje o tome, ali ne znamo.

Znak iskrenog vjerovanja, o mladiću, je,
da ti dolazak smrti ugodnost proizvede.
Ako ti iman nije takav, o dušo,
potpun nije! Idi i traži upotpunjenje dina!

Ako to vidiš na sebi, idi odmah i traži upotpunjenje dina! Gdje? Pa, idi na te izvore! To su Božiji ljudi, i na pravi način uspostavi vezu sa njima, pa da ti se iman upotpuni.

Kome se, u pogledu tebe, (tvoja) smrt dopada,
bez odbojnosti na tvom srcu, on je tvoj dost.

Zamislimo sad nekoga ko govori o Dostu (o Allahu Uzvišenom), pa ako On želi tvoju smrt, bez odbojnosti na tvom srcu (a ti i ja na svom srcu nemamo odbojnost prema tome, nikakvog negodovanja) onda kaže: on je tvoj dost, onda je to istinski Habib, istinski Voljeni.

Kad odbojnost mine, to uistinu smrt nije.
Formom je smrt, a suštinski prelazak.

Kad mine odbojnost prema smrti, onda to više nije smrt, već seljenje iz prolazne kuće dunjaluka, u Vječni dom Ahireta. Ovo upućuje na poznati hadisi-šerif u kom Poslanik, s. a. v. s., kaže da Allahovi prijatelji ne umiru; oni samo prelaze iz kuće u kuću. Znači, formom je smrt, a suštinski prelazak.

Kad odbojnost ode, umiranje dobrobit postaje.
Dakle, potvrđeno biva, da je smrt odbijena.
Dost je Hakk i osoba kojoj je On rekao:
„Ti si Moj, a Ja sam tvoj!“
Sad slušaj, jer zaljubljenik stiže.
Njegova ljubav ga je vezala užetom od ličine usukane.

(Ovaj zaljubljenik je odbjegli vekil Sadri Džihanov, koji stiže kod njega, jer ga je ljubav vezala užetom od ličine, tj. tako čvrsto.)

Kad je on vidio čèhru Sadri Džihana,
reklo bi se, da je ptica duše iz tijela prhnula.
Kao suho drvo palo je to njegovo tijelo.
Duša mu se ohladila od tjemena do nožnog nokta.
Premda su ga kadili i ružinom vodom posipali,
niti se pomjerio, niti je išta izustio.
Kad je car vidio to njegovo lice, boje šafrana,
s jahalice je sišao i k njemu krenuo.

 Kad je car (Sadri Džihan) vidio njegovo lice…, odnosno, Gospodar lice istinskog ašika…)

On reče: „Zaljubljenik gorljivo traži dosta.
Kad voljeni dođe, taj zaljubljenik ode.“

Nema tu mjesta za dvoje! Eto, to je umiranje prije smrti. Ti u tom trenutku gubiš samo svoje lažno sobstvo, koje te ustoličilo kao Faraona, i koje je izazvalo sav ovaj problem koji mi imamo na putu realiziranja kao Božiji robovi.

Ti voliš Hakka, a Hakk je takav, da kad
se On pojavi, od tebe ne bude ni dlake.
Stotinu, kao ti, nestane pred tim pogledom.
Ugledniče, vjerovatno si zaljubljen u svoj nestanak!

Ako si došao do ovakvog stanja – blago tebi, onda si ti neko ko je zaljubljen u nestanak! To je fena-fillah – nestati u Gospodaru svome. A rekli smo šta je to što nestaje – to je upravo taj tvoj faraon. Jer u Božijoj audijenciji nema mjesta za dvoje.

Ti si sjena i zaljubljenik sunca.
Sunce dođe i sjena odmah išćezne. (4623/III)

Kako bi sjena mogla ostati u nazočnosti sunca!

Dok sam ovo poglavlje danas čitao, kad moj prijatelj, Ahmed Ananda, šalje mi je jednu pjesmu koju je u sabah jutros napisao. Pa da vidite, može nam kazati u čemu je problem, uz ovo sve što smo večeras pročitali. Kaže ovako:

Bijah na granici svijeta dva,
Linija ne bijaše nikad tanja.
To je uistinu čudesan osjećaj,
Sve nestaje i gubi značaj.
Sve te silne stvari golemu tugu nose!
Bože, ne treba nam više od kapi rose.
Mi nemamo ništa,
Ništa naše nije!
Ni dušu, ako u njoj aška nije.
Nemoj čekati da stigneš do praga,
Kutariši se navakat pustih raga!
Jedno zrno žita Adema istjera iz Raja!
Hambari naši nose tisuću belaja!
Kad bi znala raja!

Jedno zrno žita Adema istjera iz Raja, a hambari naši nose tisuću belaja! U nas nije jedno zrno, nego smo hambare nakupili, a ništa nije naše! Međutim, sve to doživljavamo kao svoje i borimo se za dominaciju!

In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab
Vah-ji Hakk-vallahu ea-lem bis-savab!

Ovo nije gatanje po zvijezdama,
niti čvaranje po pijesku, niti je san;
ovo je ,,vahji-hakk” (božansko otkrovenje);
A Allah, dž. š., najbolje zna šta je pravo!
El-Fatiha!

106. ders iz trećeg sveska Mesnevije, koji je Hadži Hafiz Mehmed Karahodžić održao 21. 09. 2022. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.