Kada je 6. aprila 1941. godine počeo napad na Kraljevinu Jugoslaviju, a ubrzo nakon toga uspostavljena Nezavisna Država Hrvatska (NDH), Bosna i Hercegovina je utonula u vrtlog nasilja, neizvjesnosti i humanitarne katastrofe. U toj strašnoj ratnoj realnosti, Muslimansko dobrotvorno društvo “Merhamet”, osnovano još 1913. godine, izraslo je u ključnu instituciju pomoći i brige za ugrožene, prije svega za muslimanske izbjeglice koje su preplavile Sarajevo i druge bosanskohercegovačke gradove
“Merhamet” je nastao u zadnjim godinama austrougarske uprave, u vrijeme kada je među muslimanima u BiH sazrijevala svijest o potrebi organizovanog djelovanja u polju prosvjete, socijalne pomoći i humanitarizma. No, tek u međuratnom periodu “Merhamet” se počinje ozbiljno razvijati, šireći svoju organizacionu mrežu i jačajući ekonomske osnove, neophodne za pružanje pomoći siromašnima. Sa pojavom Drugog svjetskog rata i talasom muslimanskih izbjeglica koji dolaze u Sarajevo, “Merhamet” postaje glavni oslonac očajnim ljudima u bijegu pred ratnim užasima.
U okviru NDH, u kojoj su muslimani deklarativno priznati kao “cvijeće hrvatskog naroda”, “Merhamet” je imao dozvolu da djeluje. Ipak, ta “sloboda djelovanja” bila je uslovljena nominalnom lojalnošću režimu, a u praksi obilježena stalnim ograničenjima, nadzorom i zloupotrebama. Uprkos tome, “Merhamet” je uspio očuvati humanitarni karakter i funkciju. Prema interpretaciji historičarke Emily Greble, društvo je vodilo svoju misiju pomaganja sirotinji i žrtvama rata bez političkih kalkulacija, prilagođavajući se sistemu tek toliko da bi opstalo.
Već krajem 1941. godine Sarajevo postaje centar za hiljade muslimanskih izbjeglica, prvenstveno iz istočne Bosne i Krajine, koje su bježale pred četničkim pokoljima. Broj izbjeglica u Sarajevu ubrzo prelazi 15.000, a do 1943. taj broj u cijeloj NDH dostiže čak 320.000, od čega su muslimani činili većinu. U ovoj situaciji “Merhamet” preuzima ogroman teret: prehranu, smještaj, nabavku odjeće, zaštitu siročadi i udovica.
Iako su sredstva često bila oskudna, društvo je u više navrata prikupljalo velike količine novca i robe – posebno u vrijeme vjerskih praznika poput Bajrama i Ramazana. Jedna od najuspješnijih akcija bila je 1941. godine za Kurban-bajram kada je priređena obilnija ishrana za izbjeglice. Među najaktivnijim sudionicima tih akcija bile su žene okupljene u ženskoj sekciji “Merhameta”, kao i omladina iz redova “Mladih muslimana”.
Kada je njemačka okupaciona vlast odlučila da se izbjeglice izmjeste iz Sarajeva u logor u naselju Alipašin Most, očekivanja su bila da će se time rasteretiti grad. No, logor je vrlo brzo postao mjesto patnje i smrti. U izvještaju zamjenika velikog župana iz maja 1942. godine navodi se da “više od osam dana izbjeglice nisu osim supe dobile niti jednog komadića kruha”.
U tom očajnom stanju, “Merhamet” je preuzeo ključnu ulogu u prikupljanju i dostavljanju hrane, odjeće i lijekova. Aktivisti društva svakodnevno su obilazili logor, svjedočili katastrofalnim uslovima i upućivali proteste vlastima. Upravo iz redova “Merhameta” došla je inicijativa za zatvaranje logora zbog neljudskih uslova, ali i opasnosti od savezničkih bombardovanja. Nažalost, taj zahtjev nije bio usvojen na vrijeme. Dana 8. septembra 1944. savezničko bombardovanje pogodilo je željezničku stanicu u blizini logora, usmrtivši na stotine izbjeglica. “Merhamet” je tada pokrenuo inicijativu za utvrđivanje odgovornosti, no konkretni rezultati nikada nisu uslijedili.
Rad sa djecom, posebno ratnom siročadi, bio je možda najdirljiviji i najodgovorniji zadatak “Merhameta”. Prema podacima iz februara 1945. godine, u Sarajevu je živjelo preko 25.000 djece mlađe od 14 godina, a već 1942. godine taj broj je bio preko 2.000. “Merhamet” je organizovao usvajanje djece u muslimanske porodice, a kasnije otvarao i vlastite domove za privremeni smještaj, kao što je onaj otvoren u decembru 1944. s kapacitetom za 60 djece, koji je ubrzo bio prebukiran.
Islamska zajednica i reisul-ulema Salih Bašić snažno su podržavali ovu inicijativu, smatrajući da je odgoj u muslimanskom duhu ključan za opstanak zajednice. Zajedno sa “Merhametom”, organizovali su kolonizaciju siročadi u gradovima i selima širom BiH, od Čapljine do Visokog. Uz to, “Merhamet” je nastojao osigurati i financijsku pomoć porodicama koje su preuzele brigu o djeci.
Iako često ostajale u sjeni muških članova društva, žene okupljene u ženskoj sekciji “Merhameta” bile su okosnica svakodnevnog humanitarnog rada. One su organizovale javne skupove, vodile evidenciju korisnika pomoći, obilazile izbjeglice i siročad te pripremale pakete hrane i odjeće. Posebno su se isticale tokom vjerskih praznika i u kriznim momentima, kada je trebalo brzo reagovati i pružiti prvu pomoć. Njihova uloga bila je ne samo humanitarna, već i edukativna – podučavale su djevojčice i mlade žene osnovama higijene, šivenju i brizi o domaćinstvu, čime su doprinosile očuvanju porodične strukture u razorenim zajednicama.
Posebno važna bila je saradnja “Merhameta” sa organizacijama poput “El-Hidaje” i “Narodne uzdanice”, koje su djelovale u oblasti islamske prosvjete i kulture. Dok je “El-Hidaja” promovirala islamske vrijednosti među imamima i vjernicima, “Merhamet” je tu etiku pretvarao u konkretna djela pomoći. Često su zajednički organizovali javne skupove, hutbe, prikupljanje zekata i sadake, a u pojedinim slučajevima i direktno udomljavanje djece.
Također, saradnja sa omladinskom organizacijom “Mladi muslimani” bila je intenzivna. Mladi su volontirali u kuhinjama, dijelili pomoć, održavali red pri podjeli i često preuzimali najteže zadatke, poput transporta bolesnika ili ukopa mrtvih. Njihova angažiranost govorila je o snažnoj mobilizaciji muslimanske omladine i povezanosti religijskog identiteta s društvenom odgovornošću.
Uprkos ograničenjima u okviru NDH, “Merhamet” je uspijevao uspostaviti kontakte sa međunarodnim islamskim institucijama i pojedincima koji su saosjećali s patnjama muslimana u BiH. Posebnu ulogu u tom pogledu imale su delegacije iz Turske i Palestine, koje su uz posredstvo lokalnih alima i vakufskih odbora donirale novac i robu. Dokumenti govore o pomoći u vidu kurbanskog mesa, odjeće i lijekova, a turska ambasada u Zagrebu bila je jedan od ključnih kanala za ove kontakte.
Istovremeno, u kontekstu narastajućeg antifašističkog otpora u BiH, muslimani okupljeni oko “Merhameta” često su percipirani kao tihi saveznici ideji otpora – ne kroz oružje, već kroz očuvanje čovječnosti. Pojedini članovi društva, naročito oni iz sarajevske uleme, poput hafiza Muhameda Pandže, održavali su kontakte s pojedinim antifašističkim krugovima i pomagali preživljavanje Jevreja i drugih progonjenih.
Nakon oslobođenja 1945. godine i uspostave socijalističkog režima u Jugoslaviji, većina islamskih organizacija bila je ugašena ili marginalizirana. Ipak, “Merhamet” je zbog svog izrazito socijalnog karaktera i mreže pomoći dobio priliku da djelimično nastavi postojanje, iako pod novim, partijskim nadzorom. Već 1946. godine obnovljen je rad društva, ali sada kao sekularne organizacije koja djeluje u skladu s ideologijom bratstva i jedinstva.
Saradnja s Islamskom zajednicom bila je formalno dozvoljena, ali ograničena, a mnogi predratni članovi “Merhameta” bili su prisiljeni povući se iz javnog života. Istovremeno, novo društveno rukovodstvo često je potiskivalo sjećanja na ratne napore društva i naglašavalo univerzalni humanizam, potiskujući njegovu religijsku osnovu. Pitanje političkog islama ostalo je tabu-tema, a oni koji su pokušavali povezati vjerski aktivizam i socijalni angažman – poput nekadašnjih članova “Mladih muslimana” – završavali su na robijama.
Ipak, zahvaljujući dubokim korijenima u narodu i prisustvu u svakodnevnom životu, “Merhamet” je preživio. Tokom 1950-ih i 1960-ih godina transformiše se u modernu humanitarnu organizaciju koja djeluje širom BiH, često u partnerstvu s državnim strukturama, ali sa znatno manjim utjecajem vjerskih autoriteta. Time je “Merhamet” postao rijedak primjer organizacije koja je premostila režimske promjene i ratne traume, zadržavajući osnovnu misiju – pomoć najugroženijima.
IZVOR: Ajdin Muhedinović: “Djelovanje i uloga muslimanskog dobrotvornog društva “Merhamet” u Drugom svjetskom ratu (1941‒1945)”, naučni rad
