Kaligulini i Panellini motivi bili su jasni i, moglo bi se reći, politički, pa i etički utemeljeni i opravdani, koliko god se činili radikalnima i nepristojnima. I da, njihove su akcije bile adresirane svome demosu, svome političkom populusu, kao poruka za promjene. Koji su Trumpovi motivi za ovakvu prostačku provokaciju i to ne svome narodu, već čitavom svijetu?
Rimski car Gaius Julius Caesar Augustus Germanicus, zvan Kaligula (čizmica), pomalo nepravedno u historiji označen samo kao luđak, a zapravo je bio i reformator, u jednoj je igri političke demonstracije Senatu u prvim dekadama nove ere, koristeći se svojim ovlastima, u njega imenovao svoga konja.
Imao je čak namjeru i proglasiti ga konzulom, odnosno čelnikom izvršne vlasti, ali je u međuvremenu ubijen u atentatu. Malo manje od dvije hiljade godina poslije, na istom italskom poluotoku, lider Radikalne stranke Italije, Marco Panella, na svojoj je stranačkoj listi za Donji dom parlamenta kandidirao porno glumicu Ilonu Staller, poznatu pod „umjetničkim imenom“ Ciccolina (buckica) koja se već okušala u stranci Zelenih, ali bez uspjeha. Italijani su je izabrali, dobila je 20.000 glasova, odradila jedan čitav mandat i dobila i penziju od 39 hiljada eura godišnje.
Njezin izbor u najviše predstavničko tijelo Italije, jedan je bošnjački emigrant u Milanu komentirao kako je Panella, inače sklon političkim ekscesima, ovime poručio političkoj klasi – ako ova i ovakva može biti među vama, onda ste svi vi takvi. Može se reći da su političke provokacije rimskog cara i italijanskog političara imale dva cilja – poniziti članove parlamenta i ukazati na opću političku korupciju izjednačavajući konja u prvom i porno glumicu u drugom slučaju sa „političkom elitom“. Kaligula je još imenovanjem (ne izborom) konja želio demonstrirati svoju apsolutnu moć koju su senatori nastojali ograničiti. Jedino što Kaligulin konj nije dobio penziju u sestercijima ili dinarima, već samo pojačane porcije zobi i ječma, u kombinaciji sa pažljivijim timarenjem.
Aktualni američki predsjednik, iako nije za pretpostaviti da zna za ova dva slučaja, učinio je isto, ali ne u svome parlamentu (iako u Kongresu ne nedostaje živopisnih likova), već u najvišem međunarodnom političkom tijelu – Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija. Imenovao je svoju suprugu, bivši model, eskort damu i djevojku s duplerica porno magazina, Melaniju Knavs, slovensku seljančicu iz Sevnice za predsjedavajuću posebnom sjednicom toga tijela, posvećenoj zaštiti djece, pod nazivom „Djeca, tehnologija i obrazovanje u sukobu”. Sjednica je održana 2. marta, dva dana nakon što su američki projektili pogodili školu u Iranu, ubivši pri tomu preko stotinu djece.
Melanija je na katastrofalnom engleskom (po uzoru na muža, ali sa balkanskim, a ne teksaškim akcentom) izustila što su joj napisali, posebno ono o američkoj posvećenosti zaštiti sve djece, diljem svijeta. Odsjedila do kraja sjednice i otišla, botoksirana i napirlitana. Načelno neatraktivna Cicciolina manjak je šarma i ljepote nadoknađivala đinđama i estetskim operacijama. I bila vjerodostojnija od ove provincijalke. I politički obrazovanija.
Kaligulini i Panellini motivi bili su jasni i, moglo bi se reći, politički, pa i etički utemeljeni i opravdani, koliko god se činili radikalnima i nepristojnima. I da, njihove su akcije bile adresirane svome demosu, svome političkom populusu, kao poruka za promjene. Koji su Trumpovi motivi za ovakvu prostačku provokaciju i to ne svome narodu, već čitavom svijetu?
Amerikanci tvrde da Trump i ovime demonstrira personaliziranje vanjske politike podjelom dužnosti rodbini i prijateljima, kao neki akreba medžlis, Mehmeda Spahe. Ne treba to isključiti, iako je tada mogao imenovati nekog malo pametnijeg. Međutim, možda bi se pravi odgovor na ovo pitanje mogao naći u odnosu ove administracije prema međunarodnom poretku i pravu, te organizaciji Ujedinjenih naroda kao njihovom i okviru međunarodne sigurnosti.
Trump je, posebno u drugom mandatu, povukao SAD iz 60-ak agencija i organizacija UN-a, prekinuo ili drastično smanjio sufinansiranje, alikvotni američki dio obaveza plaćanja i održavanja svjetske organizacije, ali se nije povukao iz Vijeća sigurnosti čije su rezolucije, barem teorijski, obavezujuće. Pravo veta kao stalne članice ima svoje prednosti, pa je SAD tu uvijek da zloupotrebljava institut i blokira svaku rezoluciju koja nije po volji cionističkom entitetu. I samo zato se sjedi u tom tijelu. No, ukupan odnos prema Ujedinjenim nacijama jasan je iz svega navedenog. Provokacija sa ovom i ovakvom u Vijeću sigurnosti poruka je svim članicama Vijeća sigurnosti i svim članicama UN-a, jasna i nedvosmislena. Jedino je nejasno zašto predstavnici, dakle ambasadori ostalih država članica nisu, ulaskom ove animir dame u dvoranu, istu odmah napustili. Gdje je nestalo dostojanstvo, ako ne lično, a ono barem vlastite države. Možda je Trump, baš kao i Panella, ipak u pravu – i vi ste ovi i ovakvi. A bogme kao i Kaligula, nakon poslušnog ambasadorskog slušanja „Prve dame“, može zaključiti kako je njegova vlast sve manje ograničena.
Sada možemo očekivati da predsjedavanje posebnim, a možda i redovnim sjednicama Vijeća sigurnosti bude prepušteno, uz oduševljeno mahanje repićima ostalih članica, recimo Putinovoj ljubavnici ili Sari Fergusson, supruzi Epsteinovog odanog prijatelja, engleskog ražalovanog princa Andrewa. Smrt međunarodnog prava, ovim predsjedanjem jedne bivše gole pin up djevojke glavnim instrumentom njegove provedbe, ovime je i ozvaničena, Ne samo, simbolično. Sumrak civilizacije. Ali ovdje nije kraj. Ludilo će ići dalje, još luđe i još huđe.
