Kritičari navode da Machado često govori jezikom koji je oblikovan u američkim konzervativnim krugovima, što u zemlji sa snažnim antiimperijalnim osjećanjima može biti kontraproduktivno. Također upozoravaju da se Machado uglavnom fokusira na rušenje režima, a mnogo manje na konkretne planove institucionalnih reformi, ekonomskog oporavka i obnove vladavine prava

Vodeća figura venecuelanske opozicije, María Corina Machado, neće prisustvovati današnjoj dodjeli Nobelove nagrade za mir u Oslu, potvrdio je Norveški Nobelov institut, čime je već sada jasno da će ceremonija, umjesto svečanog međunarodnog okupljanja, proteći u sjeni političkih kontroverzi, oštrih podjela i pitanja koja nadilaze granice Venecuele.

Machado, koja se u svojoj zemlji kreće u tajnosti zbog prijetnji hapšenjem i stalnog nadzora, nije u mogućnosti otputovati u Norvešku na ceremoniju zakazanu za 13 sati u vijećnici glavnog norveškog grada. „Ona neće prisustvovati ceremoniji“, izjavio je portparol Instituta Erik Aasheim, potvrđujući ono što se već danima nagađalo: da laureatkinja najprestižnije mirovne nagrade neće doći po svoje priznanje.

Umjesto nje, nagradu će preuzeti njena kćerka Ana Corina Sosa Machado, što je potvrdio direktor Instituta Kristian Berg Harpviken, dodajući da će Ana Corina održati govor koji je njena majka sama napisala, te tako biti glas odsutne figure koja je posljednjih godina postala jedan od najprepoznatljivijih simbola otpora latinoameričkom autoritarizmu.

Odluka Nobelovog komiteta da nagradu dodijeli Maríi Corini Machado postala je jedno od najkontroverznijih priznanja u novijoj historiji ove nagrade, a njen izostanak sa same ceremonije dodatno intenzivira osjećaj političke napetosti oko ovog izbora. Komitet je predstavio Machado kao simbol nenasilne borbe za demokratsku tranziciju u Venecueli, no činjenica da ona istovremeno snažno podržava vojnu eskalaciju koju vodi američki predsjednik Donald Trump i odobrava operacije usmjerene protiv režima Nicolása Madura izazvala je duboke podjele.

Kritičari tvrde da se u pozadini njenog imenovanja nalazi složen splet geopolitičkih pritisaka, od norveških diplomatskih ambicija u Latinskoj Americi do nastojanja da se pošalje jasan politički signal Madurovom režimu u trenutku kada su u toj zemlji propali gotovo svi dostupni institucionalni mehanizmi smjene vlasti.

Norveški analitičari ocjenjuju da će ovogodišnja ceremonija biti među najpolitičnijim u posljednjoj deceniji. Benedicte Bull, profesorica Univerziteta u Oslu, upozorava da će cijeli događaj imati jaču političku dimenziju nego ranije, posebno jer su među latinoameričkim delegacijama prisutni isključivo predstavnici desnice.

Prvi upitnici pojavili su se već u oktobru, kada je nagrada objavljena. Norveški historičar Asle Sveen podsjeća da su mnogi očekivali da će nagrada biti usmjerena na Gazu ili Sudan, imajući u vidu razmjere humanitarnih katastrofa u tim regijama. U kontekstu takvih očekivanja, Machado se pojavila kao neočekivani izbor, a način na koji je reagirala nakon nominacije izazvao je dodatne kontroverze.

Posebno je isticana njena potpuna šutnja o ratu u Gazi, što je u latinoameričkom političkom miljeu iznimka. Dok su mnogi lideri, nezavisno od ideološke orijentacije, javno osudili razaranje Gaze i stradanje civila, Machado nije uputila ni riječi o opsadi, humanitarnoj katastrofi ili međunarodnim pravnim pitanjima. Umjesto toga, ostala je u okviru diskursa preuzetog iz američke tvrde desnice, fokusiranog na borbu protiv terorizma, izbjegavajući svaki komentar koji bi mogao implicirati empatiju prema palestinskim civilima ili kritiku izraelskih operacija.

Ta tišina, primijećena i u evropskim medijima, doživljena je kao implicitna potvrda njene proizraelske orijentacije i potpuna distanca od palestinskog pitanja, što dodatno komplikuje percepciju njenog mirovnog angažmana.

Prvobitni, oprezno pozitivni tonovi nakon objave nagrade vrlo brzo su nestali kada je Machado posvetila nagradu Donaldu Trumpu i javno podržala američke napade na brodove za koje Washington tvrdi da prevoze narkotike. U tim napadima, kojih je bilo 22, poginulo je najmanje 87 ljudi, što su međunarodne organizacije i pravni eksperti ocijenili kao moguće kršenje međunarodnog prava.

Norveška mirovna vijeća i organizacije za ljudska prava snažno su kritizirale Komitet, tvrdeći da se nagradom legitimizira američka vojna intervencija u Latinskoj Americi. Protesti održani ispred Nobelovog instituta pod sloganom „Nema Nobelove nagrade ratnim huškačima“ bili su najglasniji u posljednjih nekoliko godina, a Norveško mirovno vijeće, koje tradicionalno organizuje bakljadu u čast laureata, ove godine odbilo je to učiniti.

U saopćenju su naglasili da Machado „ne dijeli osnovne vrijednosti Vijeća“, posebno njenu dugogodišnju podršku „maksimalnom pritisku“ i „spoljnom djelovanju protiv Madurovog režima“.

Premda Machado godinama zapadnim diplomatama predstavlja hrabri antagonizam prema Madurovom autoritarizmu, njene političke poruke u posljednje vrijeme snažno se uklapaju u narativ koji zagovara upotrebu sile kao ključni instrument. Machado već dugo tvrdi da Maduro upravlja velikim kriminalnim strukturama, ali američki obavještajci, stručnjaci za narko-kartele i dio opozicionih figura odbacuju ideju da predsjednik kontrolira organizacije poput Tren de Aragua ili Cartel de los Soles. Iako se priznaje da su pojedini oficiri iz venecuelanske vojske uključeni u trgovinu drogom, zapadni analitičari ističu da te forme kriminala ne predstavljaju transnacionalne kartelske strukture pod predsjedničkom komandom.

Machadina retorika dodatno se zaoštrila nakon što je Trumpova administracija započela vojne operacije na Karibima, opravdavajući ih borbom protiv trgovine narkoticima. U nastupima je tvrdila da „Maduro vodi narko-terorističku strukturu“, predstavljajući američku intervenciju kao nužnu za spas života u obje zemlje, što mnogi u regionu tumače kao opasan politički hazard.

Spor oko Machadine vjerodostojnosti produbljen je nakon što je počela ponavljati već razotkrivene i demantirane tvrdnje da je Maduro utjecao na rezultate američkih izbora. U intervjuima za američke medije izjavila je da predsjednik i njegovi saradnici stoje iza sistema koji je „namjestio izbore u više zemalja, uključujući SAD“. Ove izjave, iznesene u trenucima kada je Donald Trump ponovo aktivirao narativ o ukradenim izborima, izazvale su osudu diplomata i analitičara, koji upozoravaju da se Nobelova nagrada ne bi smjela koristiti kao platforma za širenje dezinformacija, niti kao instrument za legitimiziranje političkih manipulacija.

Zapadna štampa posebno se fokusirala na tri međusobno povezana aspekta njene strategije koji dovode u pitanje njen kredibilitet kao potencijalne liderice države: prvo, njenu zavisnost od američke tvrde desnice i gotovo potpuno usvajanje njenih ideoloških obrazaca; drugo, nedostatak umjerene i jasno artikulisane vizije tranzicije u postmadurovskom periodu; treće, politički pragmatizam koji ugrožava jedinstvo opozicije.

Kritičari navode da Machado često govori jezikom koji je oblikovan u američkim konzervativnim krugovima, što u zemlji sa snažnim antiimperijalnim osjećanjima može biti kontraproduktivno. Također upozoravaju da se Machado uglavnom fokusira na rušenje režima, a mnogo manje na konkretne planove institucionalnih reformi, ekonomskog oporavka i obnove vladavine prava.

Naposljetku, njeno približavanje najtvrđim krugovima američke desnice produbljuje podjele unutar venecuelanske opozicije i potkopava nastojanja da se izgradi široka koalicija sposobna da se suprotstavi Maduru.

Uprkos kritikama, Machado ostaje najpopularnija figura opozicije i osoba koju mnogi vide kao ključ za buduću demokratsku tranziciju. Ona je, nakon zabrane kandidature na izborima 2024, podržala diplomatu Edmunda Gonzáleza, kojeg je opozicija proglasila legitimnim pobjednikom izbora, što je priznala i većina zapadnih zemalja.

U pokušajima da objasne zbog čega je upravo Machado postala laureatkinja, zapadni komentatori navode tri glavna razloga: norvešku želju da reafirmira svoju diplomatsku ulogu u latinoameričkim krizama; simboliku individualne hrabrosti koju Machado nesumnjivo nosi; te političku namjeru da se delegitimizira Madurova sporna izborna pobjeda. Nema sumnje da je Machado godinama bila jedan od najhrabrijih glasova protiv brutalnog režima koji hapsi i muči protivnike, te da je provela više od godine u ilegali nakon spornih izbora.

Ali ovogodišnja Nobelova nagrada pokazala je duboku pukotinu: kako nagraditi borbu protiv autoritarnosti, a istovremeno izbjeći glorifikaciju politike sile? Kako slaviti mirovni angažman kada nagrađena osoba zagovara intervencije, sporne operacije i narative koji podsjećaju na najopasnije greške američke politike u bliskoj prošlosti?

U tom raskoraku leži i razlog zbog kojeg će dodjela Nobelove nagrade za mir 2025. godine ostati zapamćena kao jedna od najkontroverznijih u novijoj historiji, ne samo zbog odsutne laureatice, nego i zbog pitanja koja se već sada postavljaju o samoj suštini mirovne nagrade u svijetu koji postaje sve podjeljeniji, ideološki tvrđi i politički nestabilniji.

IZVOR: agencije, arhiv, New York Times, El Pais