Ekonomska kriza, rekordna inflacija i sedmogodišnja suša koja pustoši regiju Magreb, stvorili su okruženje u kojem čak i skromno slavlje postaje luksuz

Dok se muslimani širom svijeta pripremaju za Kurban-bajram, jedan od najsvetijih blagdana islama, za većinu stanovnika Tunisa to će ove godine biti praznik bez žrtve, tišina umjesto slavlja. Ekonomska kriza, rekordna inflacija i sedmogodišnja suša koja pustoši regiju Magreb, stvorili su okruženje u kojem čak i skromno slavlje postaje luksuz.

Na tržnici stoke u Ouardiji, jugozapadno od centra Tunisa, cijene ovaca se kreću između 920 i 1800 tuniskih dinara – što je između 295 i 575 američkih dolara. Za mnoge porodice to znači i do sedam puta više od mjesečnog prihoda. Za one koji primaju državnu subvenciju od 260 dinara (oko 83 dolara), kupovina kurbana nije samo nedostižna, već potpuno nezamisliva.

„Obećao sam djeci da ću kupiti kurban. Ali ako se ne dogodi čudo, ove godine za nas neće biti Bajrama“, kazao je Nadir Hammami, taksista i otac troje djece. Njegova porodična drama dodatno je pogoršana štrajkom taksista, pokrenutim nakon što su pregovori s Ministarstvom prometa o povećanju tarifa propali.

Čak ni porodice koje zarađuju minimalnu plaću od 493 dinara (oko 157 dolara) ne mogu sebi priuštiti kupovinu kurbana. Za srednji sloj, cijena jedne ovce iznosi gotovo dvostruki iznos njihove mjesečne plaće. Prema podacima Ministarstva socijalnih poslova, oko 900.000 porodica u Tunisu ovisi o socijalnoj pomoći – broj koji jasno ilustrira razmjere socijalne i ekonomske krize u zemlji.

Tunižani sve više upiru prstom u vlasti, optužujući ih da ne čine dovoljno kako bi regulirale cijene i ponudile održive alternative. U odgovoru na sve snažnije kritike, Ministarstvo trgovine je najavilo uvođenje cjenovnih limita: maksimalna maloprodajna cijena janjećeg mesa ne bi smjela prelaziti 38,9 dinara (oko 12,40 dolara) po kilogramu, dok bi cijena govedine trebala biti između 28,3 i 37,9 dinara.

Za mesare, veleprodajne cijene su određene na 35,9 dinara za janjetinu i 28,3 dinara za govedinu. Vlasti apeliraju na građane da kupuju meso isključivo kod ovlaštenih prodavača, dok se farmerima i trgovcima savjetuje da odrede „razumne“ cijene koje „uravnotežuju interese proizvođača i potrošača“.

No, realnost na terenu je drugačija. U brojnim mesnicama u centru Tunisa kilogram janjetine i dalje košta i do 50 dinara (oko 16 dolara), daleko iznad preporučenih granica. Mnogi su prisiljeni zadovoljiti se s nekoliko kilograma mesa umjesto kupovine cijele životinje, dok se sve više porodica odlučuje potpuno odustati od žrtve.

Kriza nije isključivo ekonomske prirode. Suša koja već sedam godina pogađa regiju Magreba –Tunis, Alžir i Maroko – devastirala je poljoprivredu, uništila usjeve i učinila stočnu hranu gotovo nedostupnom. Mnogi farmeri su, bez podrške države, prisiljeni napustiti stočarstvo ili značajno smanjiti broj grla, što dodatno potiče nestašicu i rast cijena.

U Maroku se sve više promovira ideja odustajanja od klanja kurbana u ovim vanrednim okolnostima. No, u Tunisu su vjerski lideri ovu ideju odbacili. Veliki muftija, šeik Hichem Ben Mahmoud, izdao je fetvu još u martu, naglašavajući kako žrtva nije vjerska obaveza, ali predstavlja „svetu tradiciju“ koju se ne smije napustiti.

S druge strane, Alžir se odlučio za konkretnu mjeru: uvezao je milion ovaca kako bi ublažio nestašicu i omogućio pristupačne cijene. Tunis, prema izvještaju udruženja Men Haqqi Nsaalek („Imam pravo pitati“), nije uvezao nijednu živu životinju još od 2012. godine, ostavljajući domaće tržište da se samostalno nosi s posljedicama. Kako se Kurban-bajram približava, tuniške tržnice stoke ostaju prepune – ne kupaca, već promatrača. Mnogi građani dolaze samo da dotaknu runo životinja, pitaju za cijenu, duboko uzdahnu i odlaze praznih ruku. (IZVOR: GZT)