Pisac i dva advokata s iskustvom u međunarodnim slučajevima stoje iza istrage milanskog tužioca o Italijanima koji su plaćali da budu snajperisti vikendom u ratu u Bosni.

Tužilaštvo u Milanu već poduzima mjere kako bi pokušalo saznati više o ljudskim safarijima u Sarajevu, koje su u Italiji pokrenuli pisac i dva prestižna advokata s iskustvom u vrlo složenim slučajevima: sumnja se da su Italijani, tokom rata u Bosni i Hercegovini devedesetih, plaćali da putuju u Sarajevo i da su mogli pucati na ljude kao vikend snajperisti, s brda pod kontrolom vojske bosanskih Srba.

„Podnijeli smo dokumentaciju punu dokaza koji opravdavaju daljnju istragu, što smo i predložili sudu. Čvrsto vjerujemo da to može dovesti do identifikacije barem nekih od odgovornih za ove strašne zločine“, rekao je advokat Nicola Brigida za EL PAÍS u telefonskom razgovoru. Nada se da će u nekom trenutku moći identificirati ime jednog od osumnjičenih, što bi ubrzalo istragu.

U srijedu su se pojavili novi detalji o jednom od ključnih izvora navedenih u tužbi, koji će biti jedan od glavnih svjedoka i morat će svjedočiti. Riječ je o bivšem agentu bosanske tajne službe koji tvrdi da su 1993. godine obavijestili italijansku obavještajnu agenciju, tada poznatu kao SISMI, o postojanju ovih organiziranih putovanja.

„Odgovorili su dva ili tri mjeseca kasnije: ‘Otkrili smo da safari polazi iz Trsta. Zaustavili smo ga i više neće biti safarija'“, izjavio je bivši agent u svom svjedočenju, prema izvještajima italijanskih medija. Ruta kojom su putovali ovi „ratni turisti“ uključivala je let iz italijanskog grada koji graniči sa Slovenijom do Beograda. Odatle su putovali cestom do Sarajeva.

Podaci u arhivu

Nakon toga, nisu čuli više ništa o toj stvari. „Nismo dobili imena lovaca ili organizatora od SISMI-ja; trebao bi postojati SISMI dokument koji to potvrđuje“, ističe ovaj izvor. Drugim riječima, u italijanskoj državnoj arhivi mogle bi postojati povjerljive informacije o ovome. Ovo postavlja ključno pitanje: zašto nije preduzeta nikakva akcija protiv ovih ljudi? Jedan od zahtjeva Javnom tužilaštvu je upravo da se provjeri da li kopija ove dokumentacije postoji u Italiji.

Brigida, koji ne želi davati daljnje detalje o slučaju i želi pustiti istražitelje da obave svoj posao, jedan je od advokata koji su pripremili dokument koji je Tužilaštvu podnesen u julu, ali je ove sedmice objavljen. Učinio je to zajedno s bivšim sudijom Guidom Salvinijem, koristeći materijal koji je prikupio novinar i pisac Ezio Gavazzeni, koji je godinama istraživao ovo pitanje, a zatim tražio njihov savjet.

Brigida je učestvovao u pravnim slučajevima koji uključuju Italijane koji su nestali u Argentini i Čileu (suđenja protiv admirala Massere i generala Suáreza Masona i Rivere iz argentinske vojne hunte; slučaj Oscara Alfonsa Podlecha Michauda, visokog zvaničnika Pinochetove diktature u Čileu; i slučajevi koji uključuju žrtve Operacije Kondor, između ostalih), kao i u nekim od ozbiljnih terorističkih napada tokom najmračnijih godina Italije, poput bombaškog napada na željezničku stanicu u Bolonji 1980. godine. Drugi advokat, Guido Salvini, je prestižni bivši sudija, sada advokat, koji se u prošlosti bavio pravom, a koji je istraživao vrlo mračne zavjere, poput italijanskog neofašističkog terorizma i tajne vojne mreže Gladio.

Na osnovu slučajeva koje je radio tokom svoje karijere, Brigida priznaje da mu je teško biti iznenađen: „Ova priča me je donekle iznenadila: nakon što sam se suočio sa stvarima poput smrtonosnih letova, više me ništa ne iznenađuje.“ Ističe da se radi o „grupi kriminalaca“ sa zajedničkim profilom: „Zli ljudi, možda i ideološki motivisani, strastveni prema oružju, koji su išli na strelišta.“

Dva advokata su se pridružila ovoj teškoj borbi za istinu, koja je započela podnošenjem dokumenta od 17 stranica Tužilaštvu u kojem je naveden niz tragova, indicija i potencijalnih svjedoka koji će biti ispitani. To su niti koje tužilac Alessandro Gobbis, zadužen za slučaj, sada može pratiti.

„Očigledno je da je naš izvještaj smatran utemeljenim i ozbiljnim te da je zaslužio da bude provjeren i istražen. Javno tužilaštvo je otvorilo istragu, koju je delegiralo odjelu za borbu protiv terorizma ROS-a (Raggruppamento Operativo Speciale, karabinjerska jedinica specijalizirana za terorizam)“, objašnjava advokat.

Novine iz 1995.

Ova vijest je izazvala pometnju u Italiji, ali italijanski pisac i aktivista Adriano Sofri, koji je u to vrijeme bio u Sarajevu i slao izvještaje italijanskim novinama, objavio je članak ove srijede u kojem tvrdi da je fenomen „univerzalno poznat“. Nadalje, kaže da su učesnici u ovoj aktivnosti bili „entuzijastični i brojni“. U svom članku je reproducirao odlomke iz svojih spisa iz perioda u kojem o tome raspravlja, poput ovog od 17. maja 1995.: „Na Grbavici, gdje se četnički snajperisti i međunarodno učešće u lovu ne kriju; zapravo, njima se hvali Karadžićeva televizija, čak i kada su meta djeca (manja meta, veće postignuće za strijelca), postoji i grčka grupa i značajan slučaj japanskog dobrovoljca.“ Sofri prepričava da je ovaj potonji objasnio televiziji bosanskih Srba da je otišao pucati u Sarajevo „zbog slomljenog srca“. U istom tekstu, Sofri je spomenuo i da je jedan od onih koji su krenuli pucati bio i srbijanski ultranacionalista Vojislav Šešelj, koji je pred kamerama oborio prolaznika.

Brigida navodi da italijansko javno tužilaštvo također prikuplja spise predmeta s raznih suđenja koja je održao Međunarodni krivični sud (ICT) u Hagu za zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji u posljednjih nekoliko decenija. U tim spisima se u nekim iskazima svjedoka spominju ovi “ratni turisti”. Benjamina Karić, bivša gradonačelnica Sarajeva od 2021. do 2024. godine, također je poslala formalnu komunikaciju sudu u Milanu s informacijama koje posjeduje.

Slučaj nije zastario, objašnjava Brigida, jer, budući da je riječ o izuzetno teškom zločinu kažnjivom doživotnim zatvorom, što je predviđeno u Italiji, nikada ne zastarijeva. „Krivični zakonik propisuje da, čak i ako se posljednja faza ovih zločina počini u drugoj zemlji, nadležnost italijanskog pravosudnog sistema ostaje i slučaj se može procesuirati u Italiji. U suprotnom, nekažnjivost bi bila zagarantovana građaninu koji ode u inostranstvo, počini strašne zločine, a zatim se skloni u Italiju“, tvrdi on.