U Gradskoj knjižnici Labin jučer se otvorio prostor za razgovor o jednoj naizgled sitnoj, a zapravo duboko slojevitoj jezičnoj temi: suglasniku h u bosanskom jeziku. Povod je bio promocija knjige dr. sc. Alena Kalajdžije „Na lahkom i mehkom jeziku bosanskom. Suglasnik h u bosanskom jeziku“, objavljene u ediciji „Ljiljan“ u izdanju „Bošnjaci zajedno! – Nacionalna koordinacija Bošnjaka u Hrvatskoj“.

Na promociji knjige „Na lahkom i mehkom jeziku bosanskom“ u Labinu govorili su dr. sc. Alen Kalajdžija, autor knjige, Filip Mursel Begović, urednik izdanja, te Muhamed Muratagić, predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Istarske županije. Ispred domaćina, Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Labina, skup je pozdravio Sakib Ibrahimović.

Kalajdžijina knjiga nije zamišljena kao „uski“ filološki traktat za zatvoreni krug stručnjaka, nego kao čitljiv, naučno utemeljen priručnik koji otvara temu zvuka, norme i simbolike suglasnika h kroz konkretne primjere – autor analizu gradi na 130 izdvojenih leksičkih pojava, provjeravajući ih prema pravilnosti, etimologiji, normi i korpusnoj potvrđenosti, te razlikovnosti spram bliskih standardnih sistema.

Kalajdžija je objasnio kako su pitanja o suglasniku h razmatrana kroz njegovu upotrebnu praksu, kulturalno‑identitarnu prepoznatljivost, normativni status i etimološko porijeklo, a zatim promatrana na fonetsko‑fonološkim, tvorbenim, leksičkim i semantičkim kriterijima. Drugim riječima: h je ovdje „mala“ tema koja postaje veliki prozor u to kako jezik radi, kako se normira i kako se prepoznaje u zajednici.

Kroz koncept razgovora o knjizi, naglasak nije na ideološkom nadmetanju, nego na tome da se jezik vrati tamo gdje pripada: u znanje, pismenost, školu i kulturu. U tom okviru, kao teme koje publiku prirodno uvode u „živu“ raspravu nameću se pitanja: šta je iz hrvatskog institucionalnog iskustva (priručnici, standardizacija, javna komunikacija) prenosivo na bosanski kontekst; gdje je granica između opisa jezika i preporuke norme; kako razumjeti upliv stranih riječi u digitalnom dobu; i, možda najvažnije – kako pomoći djeci da budu sigurna i u bosanskom i u hrvatskom, bez kompleksa i bez straha.

U tom „publika‑friendly“ dijelu razgovora h prestaje biti apstrakcija i postaje konkretan primjer kroz riječi koje svi prepoznajemo.

U razgovorima o jeziku u manjinskom kontekstu neizbježno se otvara i pitanje društvenog pritiska, stereotipa i „delegitimacije“ naziva jezika. Kalajdžija posebno naglašava da je potrebno da sami govornici imaju više samopoštovanja i više znanja o vlastitom jezičkom identitetu, kako bi se lakše skidale naslage stereotipa i pogrešnih predrasuda, a da taj proces počinje od lične odgovornosti i institucionalnog djelovanja, posebno kroz obrazovanje, javni prostor i medije.

Za očuvanje jezika u dijaspori, uz nastavu i institucije, Kalajdžija jasno ističe i najosnovniju tačku: porodicu. „Ključnu ulogu… ima porodica“, kaže, podsjećajući da se jezik ne čuva samo u učionici nego i u svakodnevnoj praksi doma.

Knjiga o jeziku, u ovakvom kontekstu, nije izolirani „akademski događaj“, nego dio šire kulturne i obrazovne politike. Urednik izdanja i voditelj Bošnjačkog medijskog centra nacionalne koordinacije Filip Mursel Begović naglasio je da je „kultura najpouzdaniji prostor našeg opstanka“, te da jačanje jezika, izdavaštva i periodike nije estetski luksuz nego identitetska potreba.

U tom smislu, Nacionalna koordinacija Bošnjaka u Republici Hrvatskoj posljednju godinu gradi vidljiviji izdavački i medijski kontinuitet: u dokumentiranim pregledima rada istaknuto je da je u posljednjih godinu dana u edicijama „Behar“, „Biser“ i „Ljiljan“ objavljeno petnaestak naslova, dok su časopis „Bosna“ i informativni podlistak ponovo uspostavili dinamiku i profesionalni standard, a izdavaštvo i digitalni mediji prepoznati su kao ključni element kulturne infrastrukture zajednice.

O vrijednosti Kalajdžijine knjige govori i recenzentski okvir. Dr. sc. Ermina Ramadanović naglašava da je etimologija zahtjevan posao i da je posebna vrijednost ove knjige u tome što se autor, nakon temeljitog naučnog uvida, opredijelio za „znanstveno‑popularan oblik, blizak općem čitateljstvu“.

Ramadanović prepoznaje strukturu knjige kao spoj teorijskog i praktičnog: izdvaja se poglavlje o statusu, upotrebi i simboličkoj vrijednosti h, ali i etimološki priručnik, tj. „jezički savjetnik“. Ramadanović naglašava da je autor h promatrao kao činjenicu važnu za specifičnosti bosanske tradicije i prepoznatljivost jezika.

Organizatori promocije su Nacionalna koordinacija Bošnjaka u Republici Hrvatskoj i Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Labina, uz pokroviteljstvo saborskog zastupnika Armina Hodžića. Projekt je financiran sredstvima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.

Promocija se danas održava i u Puli.