Više od deset godina nakon što je postala simbol kurdskog političkog sna i eksperiment sekularne samouprave na Bliskom istoku, „Rojava“ prestaje postojati. Sporazum koji je kurdski komandant Mazloum Abdi potpisao s privremenim predsjednikom Sirije Ahmedom al-Sharom označio je kraj autonomije Sirijskih demokratskih snaga i potpunu reintegraciju sjeveroistoka Sirije pod vlast Damaska. Nakon žestokih borbi, gubitka teritorija, naftnih polja i strateških brana, Kurdi predaju civilnu, vojnu i sigurnosnu kontrolu, uključujući zatvore s borcima Islamske države. Sjedinjene Američke Države, dugogodišnji zaštitnik SDF-a, ostale su po strani, dok Ankara otvoreno profitira političkim ishodom. Za mnoge Kurde, u Siriji i dijaspori, ovo je bolno buđenje

Tokom vikenda sve se odvilo izuzetno brzo. Kurdski komandant Sirijskih demokratskih snaga (SDF), Mazloum Abdi, zbog loših vremenskih uslova u nedjelju nije mogao odletjeti u Damask, ali je njegova potpisana saglasnost ipak predstavljena javnosti. Privremeni predsjednik Sirije Ahmed al-Sharaa objavio je sporazum u 14 tačaka postignut s Abdijem, koji u suštini znači potpunu kapitulaciju SDF-a i kraj sirijsko-kurdske samouprave na sjeveroistoku zemlje.

Primirju su prethodili dani žestokih borbi između sirijske vojske i kurdskih snaga SDF-a. Sukobi su započeli u Halepu, gdje su kurdske gradske četvrti Sheikh Maqsoud i Ashrafiyeh pale pod kontrolu vlade. Nakon toga, SDF je potisnut preko Eufrata i izgubio teritorije na zapadnoj obali rijeke, uključujući područja Deir Hafera i Maskanaha. Američke trupe pokušavale su razdvojiti zaraćene strane, a otvoreni su i humanitarni koridori za izbjeglice.

Nakon teških borbi Kurdi gube svoju samoupravu na sjeveroistoku Sirije. Damask preuzima i kontrolu nad zatvorima i kampovima u kojima se nalaze borci tzv. Islamske države i članovi njihovih porodica.

Time se proces nije zaustavio. Sirijska vojska je SDF-u, i istočno od Eufrata, oduzela kontrolu nad strateški ključnim branama i naftnim poljima, čime su Kurdi ostali bez glavnih izvora prihoda. Provincije Deir al-Zor i Raka sada su formalno pod kontrolom Damaska. Preostaje još samo provincija Hasaka, ali i tu centralna vlast polaže pravo na puni suverenitet, uz obećanje da će Kurdima biti omogućeno ograničeno učešće u lokalnoj administraciji. U Kobaneu je naložena predaja cjelokupnog teškog naoružanja.

Sjedinjene Američke Države, koje su nakon 2014. izgradile SDF kao ključnog saveznika u borbi protiv tzv. Islamske države, ovoga puta ostale su po strani. Američki specijalni izaslanik za Siriju i istovremeno ambasador SAD-a u Turskoj Thomas Barrack javno je čestitao Shari i Abdiju na postignutom sporazumu, nazivajući ga korakom ka „svjetlijoj budućnosti za sve Sirijce“. Takve riječi mnogima zvuče gotovo cinično. Još u subotu, nakon sastanka u Erbilu s Barrackom i predsjednikom Iračkog Kurdistana Nechirvanom Barzanijem, Abdi je očekivao podršku za očuvanje barem ograničene kurdske autonomije.

Dodatno razočaranje za Kurde predstavlja činjenica da su se arapske plemenske milicije spremno pridružile ofanzivi sirijske vlade. Antagonizam prema kurdskoj dominaciji u etnički miješanim područjima tinjao je godinama, a nakon promjene vlasti u Damasku u decembru 2024. sve više arapskih zajednica nastojalo je odbaciti kurdski politički utjecaj.

Otvoreno ostaje pitanje da li sirijska vojska u potpunosti kontroliše sve uključene grupe i hoće li biti u stanju spriječiti odmazdu i nasilje nad kurdskim civilima.

Abdi je u nedjelju potpisao dokument kojim se odriče svega o čemu se još nedavno pregovaralo s Damaskom. Još 10. marta 2025. Sharaa i Abdi postigli su načelni dogovor prema kojem bi Kurdi, u zamjenu za snažna kolektivna prava, bili integrirani u novo sirijsko državno uređenje. Međutim, kako je bilo planirano, do kraja godine nisu postignuti konkretni dogovori o detaljima.

Sharaa je sada stvorio nove činjenice na terenu. U petak je donio dekret kojim je kurdski jezik priznat kao „nacionalni“ jezik, a sirijskim Kurdima kojima je prije nekoliko decenija oduzeto državljanstvo ono je vraćeno. Kurdska Nova godina proglašena je državnim praznikom. Ipak, ustavno utemeljenje tih prava u novom sirijskom ustavu tek predstoji.

Istovremeno, vojna ofanziva se u punoj snazi nastavila. Spisak kurdskih gubitaka je dug. SDF će cjelokupnu civilnu i administrativnu vlast na sjeveroistoku Sirije predati Damasku: infrastrukturu, granične prelaze i sve upravne strukture. Kurdski službenici od sada su formalno podređeni resornim ministarstvima u Damasku, uz obećanje da neće biti šikanirani. Općenito se obećava i učešće Kurda u centralnoj vlasti i u sirijskoj vojsci.

Ključno pitanje za SDF bilo je očuvanje kurdskih vojnih jedinica unutar eventualne integracije u sirijsku vojsku. U sastav SDF-a bile su uključene kurdske milicije YPG i ženske jedinice YPJ. Potpisanim sporazumom Abdi je prihvatio da se kurdski borci u sirijske oružane snage uključe isključivo na „individualnoj osnovi“, što u praksi znači potpuno raspuštanje kurdskih vojnih formacija.

SDF će Damasku predati i zatvore i kampove u kojima se godinama nalazi oko 8.000 boraca tzv. Islamske države, kao i desetine hiljada članova njihovih porodica, među kojima je i veliki broj stranih državljana. Već tokom vikenda pojavile su se bojazni da bi smanjenje straže moglo omogućiti bijeg zatočenih boraca.

Ipak, očekuje se da će SAD, koje u Siriji drže oko 2.000 vojnika, osigurati kontrolisan i siguran prijenos odgovornosti. Sharaa, islamist i bivši borac Al-Kaide, suočen je i s pritiscima radikalnijih frakcija unutar vlastitih redova, koje njegov kurs smatraju previše umjerenim. Postoji strah da bi dio tih ekstremista mogao prijeći na stranu Islamske države, čije su se aktivnosti u posljednje vrijeme ponovo intenzivirale.

Završava se više od decenije kurdske samouprave pod američkom zaštitom, obilježene sekularnim i formalno ravnopravnim strukturama. Za mnoge Kurde, uključujući i one u dijaspori, „Rojava“, Zapadni Kurdistan, kako je područje nezvanično nazivano, bila je snažan simbol. Kurdska autonomija, međutim, od početka je bila trn u oku Ankari, koja je u milicijama YPG i YPJ vidjela produženu ruku PKK. Iako je PKK prošle godine objavila samoraspuštanje, sirijske kurdske snage smatrale su da se to na njih ne odnosi. Sada se od njih traži da protjeraju sve ne-sirijske članove PKK-a. Ankara može biti zadovoljna ishodom.

Mnogi Kurdi osjećaju se još jednom iznevjerenima od strane Sjedinjenih Američkih Država. Povlačenje američke podrške SDF-u bilo je najavljeno još tokom prve administracije Donald Trump. Da se to upravo sada i dogodi, povezano je i s Trumpovim dobrim ličnim odnosima sa Sharom i turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoğanom.

Svoju ulogu, vjerovatno, ima i malo zapažen sirijsko-izraelski „dogovor o dekonflikciji“, potpisan početkom januara u Parizu. Tim sporazumom uspostavljena je američko-izraelsko-sirijska sigurnosna saradnja, uključujući zajedničku operativnu grupu sa sjedištem u Jordanu.

Time je Sharaa ispunio jednu od ključnih želja Donalda Trumpa i zauzvrat dobio dio formalnog suvereniteta nad Sirijom. Međutim, nema naznaka da će se Izrael povući s teritorija koje je zauzeo nakon promjene vlasti u Damasku. Ni druska područja na jugu zemlje, koja su pod izraelskom zaštitom, ne vraćaju se pod kontrolu sirijske centralne vlasti.

IZVOR: Der Standard