Od ratom razorene i izolirane zemlje do jednog od najbrže rastućih ekonomskih čvorišta Azije Vijetnam danas prolazi transformaciju kakvu je Kina započela prije tri decenije. Pod čvrstom vlašću Komunističke partije i uz snažan priliv stranog kapitala, ova država od gotovo sto miliona stanovnika postaje ključna karika u globalnim lancima proizvodnje, privlačeći tehnološke gigante i investitore iz cijelog svijeta

U srcu Hanoija, u ranim jutarnjim satima, dok se svjetlost probija kroz krošnje oko jezera Hoan Kiem, motocikli počinju zujati poput neprekidnog roja. Studenti, ulični prodavači, uredski službenici u košuljama i starice na biciklima s korpama ukrštaju se u kolonijalnim ulicama u ritmu koji najbolje opisuje današnji Vijetnam: zemlja je u pokretu. I to sve brže.

Ova država od gotovo sto miliona stanovnika tiho, ali odlučno, penje se na ljestvici azijske ekonomije. Nekada jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta, razorena ratovima i decenijama američkog embarga, danas se Vietnam nameće kao rastući centar industrije, tehnologije, stranih investicija i turizma. Sve češće se može čuti procjena da bi Vijetnam mogao postati “nova Kina”, zemlja s jednopartijskim komunističkim sistemom koja, zahvaljujući dugoročnom planiranju i snažnoj državi, ubrzano gradi kapitalističku ekonomiju.

Takva poređenja nisu bez osnova. I Vijetnam i Kina dijele politički model autoritarnog upravljanja, u kojem Komunistička partija ima apsolutnu kontrolu nad političkim procesima, ali istovremeno dopušta pa čak i snažno podstiče tržišnu ekonomiju i strana ulaganja. Prema procjenama međunarodnih investicijskih kuća, Vietnam bi u narednoj deceniji mogao bilježiti jedan od najvećih porasta bogatstva u svijetu, mjerenog rastom BDP-a po glavi stanovnika i brojem imućnih građana.

Simbolični lom s prošlošću dogodio se prije pola stoljeća, kada su sjevernovijetnamski tenkovi probili kapije predsjedničke palate u Sajgonu i podigli komunističku zastavu. Grad je preimenovan u Ho Chi Minh City i danas predstavlja finansijsko srce zemlje: haotičnu metropolu s neboderima, bankama i sjedištima multinacionalnih kompanija, u kojoj živi više od osam miliona ljudi. Politički centar ostao je u Hanoiju, gdje stoluje generalni sekretar Komunističke partije, stvarni nosilac moći, iznad predsjednika i premijera.

Da bi se razumio ekonomski uspon Vijetnama, dovoljno je pogledati transformaciju Hanoija u posljednjih desetak godina. Tamo gdje su nekad bile prizemne kuće i porodične radionice, danas niču poslovni tornjevi u kojima posluju globalne tehnološke firme. Vijetnam dosljedno primjenjuje strategiju koja se ranije pokazala uspješnom u Kini: čvrst autoritarni sistem vlasti u kombinaciji s pragmatičnim, tržišno orijentiranim ekonomskim modelom.

Ključna uloga pripada stranim multinacionalnim kompanijama. Giganti poput Samsunga, Intela i Foxconna proizvode u Vijetnamu značajan dio elektroničkih komponenti za svjetsko tržište. Geopolitički sukob između Washingtona i Pekinga dodatno je ubrzao ovaj proces. Kako su troškovi rada u Kini rasli, a trgovinski rat zaoštravao uvjete poslovanja, mnoge kompanije su potražile alternativu.

Tako je Apple tokom pandemijskih zatvaranja u Kini dio proizvodnje iPada i AirPodsa premjestio u Vietnam. Nike danas ima više od stotinu tvornica dobavljača u toj zemlji, dok Adidas tamo proizvodi gotovo 40 posto svoje obuće. Vijetnam se pozicionirao kao nezaobilazna karika u globalnim lancima snabdijevanja, posebno za izvoz prema Sjedinjenim Američkim Državama i Evropskoj uniji.

Ovakav rast nije prošao nezapaženo u Washingtonu. Prošle godine Vijetnam je ostvario trgovinski suficit od više od 120 milijardi dolara sa SAD-om, što je izazvalo bijes tadašnjeg američkog predsjednika Donald Trumpa. Uslijedile su visoke carine, koje su nakon pregovora djelimično smanjene, ali su ostale kao podsjetnik da ekonomski uspjeh Vijetnama nosi i nove političke rizike.

Vijetnamska ekonomija posljednjih godina raste po stopi od oko sedam posto, a vlasti su sebi postavile ambiciozan cilj: dvocifreni rast do 2030. godine. Ako ga ostvare, Vijetnam bi se mogao svrstati uz bok nekadašnjim “azijskim tigrovima” poput Južne Koreje ili Tajvana. Dodatna prednost je demografska struktura, riječ je o mladoj populaciji, s polovinom stanovništva mlađom od 30 godina.

Ipak, iza impresivnih brojki krije se i tamnija strana. Na ulicama Hanoja i drugih gradova često se čuju kritike zbog raširene korupcije, represije nad političkom opozicijom i stroge kontrole medija. Iako ekonomski rast izvlači milione ljudi iz siromaštva, mnogi upozoravaju da bez stvarnih institucionalnih reformi i smanjenja korupcije dugoročni razvoj može biti ozbiljno ugrožen.

Vijetnam danas stoji na raskršću: između komunističke kontrole i kapitalističke dinamike, između autoritarnog poretka i globalnog tržišta. Za sada, čini se da ta neobična kombinacija funkcioniše. Pitanje je samo koliko dugo.

IZVOR: El Mundo