Na mjestu gdje je godinama stajala praznina, ponovo se uspravila Dašnica džamija, ispunjena safovima i dovama povratnika. Za mnoge Semberce, ovo nije bio samo vjerski obred, već trenutak vraćanja dostojanstva i trijumf nade nad razaranjem
Tri decenije tišine prekinute su 13. marta ove godine, kada je u Preljubovića Dašnica džamiji klanjan prvi teravih-namaz nakon pune trideset i tri godine. Simbolika ovog datuma duboko je potresla vjernike, s obzirom na to da je džamija porušena upravo 13. marta 1993. godine.
Na mjestu gdje je godinama stajala praznina, ponovo se uspravila Dašnica džamija, ispunjena safovima i dovama povratnika. Za mnoge Semberce, ovo nije bio samo vjerski obred, već trenutak vraćanja dostojanstva i trijumf nade nad razaranjem.
“Generacije su se smijenile čekajući ovaj trenutak. Neki koji su nekada klanjali u ovoj džamiji nisu dočekali da ponovo čuju tekbir u njenom haremu. Ali večeras, kao da su i njihove dove bile među nama. Ovo je povratak života na mjesto gdje je nekada pokušano da nestane i trag i ime. Dašnica večeras nije bila samo džamija; bila je svjedok da se vjera ne može srušiti i da se ono što je sagrađeno iskrenom namjerom uvijek ponovo podigne”, kazao je Damir-ef. Čokić.
Historija ove bogomolje neraskidivo je vezana za razvoj Bijeljine. Izgrađena je 1905. godine u mahali Dašnica, a njeni vakifi bili su Mehmed-beg i Ali-beg Preljubović, potomci čuvene srednjovjekovne bosanske vlastele koji su uvakufili plac i finansirali izgradnju. Nakon što je stara građevina dotrajala, 1979. godine podignuta je nova džamija s prepoznatljivom betonskom kupolom prekrivenom bakrom i minaretom visokim 39 metara, koja je decenijama dominirala ovim dijelom grada.
Crni dani za bijeljinske džamije nastupili su 13. marta 1993. godine. Tokom tri dana sistematskog razaranja, pod nadzorom tadašnjih vlasti i stručnjaka, minirane su i sravnjene sa zemljom sve gradske džamije, uključujući Salihbegovića i Dašnica džamiju. Vojne građevinske mašine ekspresno su uklonile ostatke stoljetne baštine, ostavljajući iza sebe čiste placeve kao da džamije tu nikada nisu ni postojale.
Proces obnove bio je dug i mukotrpan. Tek nakon obnove rada Medžlisa Islamske zajednice Bijeljina 1998. godine, pokrenuta su pravna pitanja vraćanja vakufskog zemljišta, dok je sama rekonstrukcija porušenih objekata započela u zimu 2002. godine.
Podsjećamo, na području Bijeljine i Ugljevika u agresiji je porušeno ukupno deset džamija, među kojima i Atik Sultan Sulejmanova džamija, koja je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Ni džemati u Janji nisu bili pošteđeni, gdje su mjesec dana nakon bijeljinskih rušenja stradale Atik Čaršijska i Džedid džamija.
Prva teravija u obnovljenoj Dašnici označava konačno zatvaranje jednog bolnog poglavlja i početak nove ere za muslimane Bijeljine, koji su decenijama strpljivo čekali da se ezan sa munare Dašnice opet čuje u njihovoj mahali.
