Sukobi duž Linije kontrole, militarizirane granice koja dijeli pakistanski i indijski Kašmir, traju već osmu noć zaredom. Islamabad je zatvorio hiljade vjerskih škola zbog straha od indijskog napada, dok indijska vojska ima “operativnu slobodu” djelovanja. Strah i nesigurnost vladaju među stanovnicima obje strane granice.

Nakon brutalnog ubistva 26 civila, većinom indijskih turista, kojeg su 22. aprila u indijskom dijelu Kašmira počinili islamistički teroristi, tenzije između Indije i Pakistana dosegle su najvišu razinu u posljednjih nekoliko godina. Indijski premijer Narendra Modi, u rijetkom istupu na engleskom jeziku, poručio je da će “kazniti sve teroriste i one koji ih podržavaju”, aludirajući izravno na Pakistan, kojeg Delhi optužuje za povezanost s napadom.

Odgovornost za masakr preuzeo je nepoznati islamistički Front otpora, kojeg Indija dovodi u vezu s pakistanskom militantnom skupinom Lashkar-e-Taiba, odgovornom za napade u Mumbaiju 2008. godine. Napadači su, prema svjedocima, prisiljavali žrtve da izgovore svoja imena i govore rečenice iz Kur'ana prije smaknuća.

Sukobi duž Linije kontrole, militarizirane granice koja dijeli pakistanski i indijski Kašmir, traju već osmu noć zaredom. Islamabad je zatvorio hiljade vjerskih škola zbog straha od indijskog napada, dok indijska vojska ima “operativnu slobodu” djelovanja. Strah i nesigurnost vladaju među stanovnicima obje strane granice.

Indija, s vojnim budžetom devet puta većim od pakistanskog, ima značajnu prednost, no rizik od nuklearnog sukoba izaziva zabrinutost na globalnoj razini. Sjedinjene Američke Države pokušavaju smiriti situaciju. Američki državni sekretar i potpredsjednik J.D. Vance poziva na dijalog i uzdržanost, dok Kina takođe pažljivo promatra razvoj događaja.

Sukob u Kašmiru, star gotovo osam desetljeća, još jednom prijeti destabilizacijom cijele južne Azije.

Kašmir, mala dolina u Himalaji, ima ogroman značaj u nacionalnim imaginacijama Indije i Pakistana. Oblikovana rijekom Jhelum i njenim pritokama, dolina Kašmira povijesno je bila raskršće između Srednje i Južne Azije. Regija je bila nezavisno kraljevstvo, provincija u Mogulskom, Afganskom i Sikh carstvu, kneževska država unutar Britanske Indije, te kasnije država unutar Indije.

Strateški položaj, prirodna ljepota i posebna vjerska kultura učinili su Kašmir važnim za političke entitete kojima je pripadao. Njegov značaj posebno je porastao nakon 1947. kada su se Indija i Pakistan sukobili oko regije, svaka država poistovjećujući Kašmir sa svojim nacionalnim identitetom. Proces dekolonizacije ostavio je dubok trag u Kašmiru.

Moderna historija Kašmira počinje 1846. godine kada je putem ugovora između britanske Istočnoindijske kompanije i hinduskog vladara iz Jammua, Gulaba Singha, osnovana kneževska država Jammu i Kašmir. Singh je postao maharadža, vladajući Kašmirom, Ladakhom i Gilgitom, pod britanskim vrhovnim autoritetom. Njegov sin Ranbir Singh dodatno je ojačao hinduistički karakter dinastije, što je izazvalo nezadovoljstvo među muslimanskom većinom u Kašmiru.

Tridesetih godina 20. stoljeća nezadovoljstvo se pretočilo u politički pokret predvođen Sheikhom Abdullahom. Godine 1932. osnovao je Muslimansku konferenciju, a 1938. preimenovao je u Nacionalnu konferenciju (NC), s ciljem da predstavlja sve Kašmirce bez obzira na vjeru. Pokret se uskladio s ideologijom indijskog Kongresa o sekularnom nacionalizmu. No, represija vladara ograničila je postignuća pokreta. Godine 1946. Abdullah je pokrenuo kampanju “Napusti Kašmir”, tražeći da vladar prepusti vlast narodu.

Kad je Britanija napustila Indiju 1947. godine, kneževske države trebale su same odlučiti hoće li se pridružiti Indiji ili Pakistanu. Maharadža Hari Singh oklijevao je, nadajući se nezavisnosti. Muslimani u Poonchu i Gilgitu podigli su pobune, a paštunski borci iz Pakistana ušli su u Kašmir. Singh je tada potpisao pristup Indiji, nakon čega je indijska vojska intervenirala. UN je 1949. posredovao u prekidu vatre, podijelivši regiju između Indije i Pakistana.

Ova podjela onemogućila je provedbu referenduma. Indija je tražila povlačenje pakistanskih trupa, a Pakistan uklanjanje NC vlade. Nijedna strana nije popustila. I Indija i Pakistan koristili su Kašmir kao dokaz vlastitog identiteta: Indija kao dokaz svoje sekularnosti, Pakistan kao dokaz ispunjenja muslimanske države. No, sami Kašmirci ostali su marginalizirani.

U indijskom dijelu Kašmira NC je formirala vladu s podrškom Indije, čak i kad je vladala korumpirano. Ustav Indije iz 1949. uključio je član 370, koji je Jamuu i Kašmiru davao autonomiju. Kada je Abdullah počeo tražiti veću autonomiju, smijenjen je 1953. i zatvoren. Pokrenuo je Front za referendum, tražeći pravo naroda na odlučivanje. Do 1960-ih nova generacija Kašmiraca postala je duboko razočarana.

Godine 1963. nestanak relikvije iz svetišta Hazratbal izazvao je nerede i doveo do Abdullahovog oslobađanja. On je 1964. putovao u Pakistan kako bi pokušao naći rješenje, ali je Nehru umro i pregovori su propali. Abdullah se sve više približavao Indiji, te je 1975. s Indirom Gandhi potpisao sporazum koji je potvrdio Kašmir kao dio Indije. Bio je ponovo imenovan premijerom.

Abdullah je vladao do smrti 1982., nakon čega njegov sin Faruk nije uspio obuzdati naraslo nezadovoljstvo. Opozicija okupljena u Muslimanskom ujedinjenom frontu pobijedila je na izborima 1987. godine, ali nije smjela formirati vladu. To je dovelo do ustanka i početka oružane pobune 1989. godine. Pokret je u početku imao masovnu podršku, ali je kasnije Pakistan preuzeo kontrolu nad njim, podržavajući radikalne grupe povezane s globalnim džiihadom.

Indija je reagirala jakim vojnim mjerama, pretvorivši dolinu u okupacionu zonu. Do kraja 1990-ih, nasilje, oružje i kriminal preplavili su Kašmir. Indijska vlada pokušala je revitalizirati izbore, a nova stranka PDP, osnovana 1998., ponudila je “iscjeljujući dodir”.

Učestvovanje Kašmiraca na izborima nije značilo prihvaćanje indijske vladavine. Vlade PDP-a i NC-a nisu riješile temeljne probleme poput kršenja ljudskih prava. Godine 2010. mladi su izašli na ulice u tzv. “Kašmirskoj intifadi”. Otpor se nastavio kroz poeziju, umjetnost i odavanje počasti ubijenima.

Dolaskom nacionalističke stranke BJP na vlast 2014. godine, a posebno nakon njihove pobjede 2019. godine, Indija je ukinula član 370 i ukinula državni status Jammuu i Kašmiru, dijeleći ga na dvije teritorije pod direktnom kontrolom Delhija. Pakistan je osudio ovaj potez, no i sam drži područja Kašmira pod nedemokratskom kontrolom, ne integrirajući ih formalno.

Kašmir je postao žrtva podjele Indije i Pakistana. Obje države odbijaju nezavisni Kašmir. Regija ostaje razdijeljena i pod kontrolom dviju država koje joj uskraćuju pravo na samoopredjeljenje, dok njeni stanovnici ostaju taoci povijesti i geopolitičkih interesa.