„Mi nismo narod koji se povlači. Naš potencijal tek dolazi do izražaja. Danas smo u fazi podizanja glasa i pokazivanja doprinosa. A za deset godina želim da budemo prepoznati kao manjina koja ima svoje kulturne centre, svoje izgrađene institucije, mlade lidere, jasan politički glas i prepoznatljiv doprinos društvu.“

Fotografije: Stipe Majić

Uspješni  zagrebački odvjetnik i predsjednik Nacionalne koordinacije Bošnjaka u Republici Hrvatskoj – „Bošnjaci zajedno!“ Bermin Meškić danas utjelovljuje dvostruku misiju: u sudnici brani pojedinca, a na čelu Koordinacije brani cijelu zajednicu. U razgovoru za časopis „Bosna“ govori o kulturnim centrima kao „živim srcima“ manjine, o zrelosti mlađe bošnjačke politike koja je od rivalstva došla do savezništva, o viziji institucija koje moraju ostati otvorene i dinamične, te o prijelazu Bošnjaka iz faze preživljavanja u prostor samopouzdanja. Njegov ključni princip je jasan: manje ja – više mi. Važan dodatak njegovoj biografiji je i imenovanje za vanjskog člana Odbora za pravosuđe Hrvatskog sabora ove godine. Ova funkcija predstavlja važan korak za vidljivost Bošnjaka u institucijama Hrvatske i opće unapređenje pravosuđa.

BOSNA: Kulturni centri koje je ove godine kupila Nacionalna koordinacija su nazvani revolucionarnim iskorakom. Ali šta znači njihova „punina“ – kako izbjeći da ostanu prazne zgrade s tablama na vratima?

MEŠKIĆ: Kulturni centar ne smije biti samo zgrada, nego živo srce zajednice. „Punina“ znači da se unutra svakodnevno događa život: radionice za djecu, predavanja za mlade, književne večeri, druženja naših starijih, koncerti i izložbe. To mora biti prostor gdje će Bošnjak doći i prepoznati svoje korijene, ali i Hrvat ili bilo ko drugi ući bez zadrške, jer kultura ne smije imati granice. Naša vizija je da ti centri postanu mostovi, između generacija, između Bošnjaka i drugih naroda, između Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Kada ih ispunimo životom, oni će biti dokaz da manjina ne živi na marginama, već u centru društva.

BOSNA: U prošlim vremenima bili ste protukandidat saborskom zastupniku Arminu Hodžiću, a zatim ste postali politički saveznici. Kako danas ocjenjujete rezultate te, možemo reći, zrelosti bošnjačke politike mlađe generacije u Hrvatskoj?

MEŠKIĆ: To je, po meni, jedan od najvažnijih iskoraka. Prije desetak godina bilo je prirodno da svatko gleda sebe i svoj put. Danas shvaćamo da pojedinačna pobjeda ne znači ništa ako zajednica gubi. Naš prelazak od suparništva do savezništva pokazuje zrelost mlađe generacije. Mi smo spremni reći: „Ostavimo ego po strani, radimo zajedno za Bošnjake u Hrvatskoj.“ To je ispit zrelosti koji smo položili i koji traje. Rezultat se vidi u većoj političkoj prisutnosti, ali još važnije u povjerenju koje gradimo unutar zajednice.

BOSNA: Mnogo se govori o „krovnim“ udrugama. Je li Koordinacija krovna organizacija i što je njezina stvarna uloga?

MEŠKIĆ: Koordinacija nije samo još jedan „krov“, ona je konstrukcija koja povezuje sve krovove u jednu kuću. Naša uloga je objediniti snage bošnjačkih udruga, vijeća i institucija. Nije cilj ukinuti identitete pojedinih organizacija, nego stvoriti platformu kroz koju svaka od njih dobiva veću snagu i vidljivost. Ako djelujemo razjedinjeno, naš glas je slab. Ako djelujemo zajedno, onda smo ozbiljan partner i Zagrebu i Sarajevu. Koordinacija je upravo to – zajednički glas i zajednička vizija.

BOSNA: Često upozoravate „manje ja – više mi“. Može li uopće danas opstati lider koji vlastito ime stavlja ispred zajednice? I nije li glavna misao vodilja manjine okupljanje kroz kulturu? Dakle, oko čega se okupljamo, oko kulture ili oko liderstva?

MEŠKIĆ: Lider koji gradi samo svoje ime je kratkog vijeka. Lider koji gradi zajednicu i institucije ostaje upisan. Zajednica se okuplja oko našeg zajedničkog dobra, oko kulture, a ne oko ličnosti. Zato mi stalno govorimo o zajedničkim projektima, izdavaštvu, folkloru i obrazovanju. Lider je samo koordinator, putokaz, a suština je narod i kultura. Ako uspijemo okupiti ljude kroz vrijednosti, onda nam vođe neće biti „idoli“, nego ljudi koji služe drugima. To je vizija liderstva koju želimo graditi.

BOSNA: Na terenu ste otvorili nove prostore i projekte, ali koliko su Bošnjaci u Hrvatskoj spremni da sami ispune sadržajem te centre, a koliko je nužno da se crpi snaga iz matične domovine?

MEŠKIĆ: Mi u Hrvatskoj imamo dovoljno snage i kreativnosti da sami punimo sadržaje. Imamo organizirano djelovanje kroz udruge, umjetnike, nastavnike, mlade entuzijaste. Ali to ne znači da zatvaramo vrata za Bosnu i Hercegovinu – naprotiv, ona je prirodni izvor suradnje, inspiracije i podrške. Međutim, naglašavam: inicijativa mora dolaziti odavde. Ako sami ne pokažemo da znamo i možemo, onda nam ni Bosna i Hercegovina ne može pomoći. Naše izdavaštvo, 15 knjiga u godinu dana, pokazuje da možemo biti pokretači, ne samo korisnici i prijenosnici tuđih projekata.

BOSNA: Dakle, Koordinacija sve više razvija odnose s BiH. Koliko su ti odnosi obostrani, jeste li doista prepoznati u Sarajevu, ili ste i dalje „zaboravljena dijaspora“?

MEŠKIĆ: Radimo na tome da budemo partneri, a ne samo promatrači. Sarajevo nas sve više prepoznaje, ali to ide postepeno. Mi želimo da Bošnjaci u Hrvatskoj budu most između dviju država, da donosimo vrijednosti iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku, ali i da Hrvatsku predstavljamo u Bosni i Hercegovini kao ozbiljan dom jedne snažne i politički artikulirane manjine. Još ima izazova, jer se često osjeti da se na dijasporu gleda sa zakašnjenjem. Ali naše aktivnosti i projekti polako mijenjaju tu percepciju.

BOSNA: Kakvu biste dijagnozu stanja Bošnjaka u Hrvatskoj postavili? Da li smo još u fazi nacionalnog preživljavanja ili ulazimo u prostor samopouzdanog kulturnog i političkog djelovanja?

MEŠKIĆ: Mislim da smo izašli iz faze preživljavanja. To je bio period kada smo se borili da nas ima, da nas se vidi i čuje. Danas gradimo novu fazu – fazu samopouzdanja. Objavljujemo knjige, otvaramo centre, šaljemo ljude u institucije, povezujemo se s Bosnom i Hercegovinom i sa širim okruženjem. To je put od manjine koja se čuva do manjine koja doprinosi. To je ogromna promjena i ona nosi novu snagu.

BOSNA: Bošnjačka politika u Hrvatskoj danas se definira kroz institucije. Ali kako spriječiti da se te institucije jednog dana ne pretvore u zatvorene krugove, bez naroda i bez stvarnog sadržaja? I još gore od toga, kako spriječiti unutarnje urušavanje kroz svađe?

MEŠKIĆ: To je stalna opasnost i toga moramo biti svjesni. Institucije koje se zatvore same u sebe prestaju služiti narodu i postaju same sebi svrha. To se ne smije dogoditi. Zato stalno otvaramo prostor za mlade, za žene, za nove ideje. Institucije moraju biti žive. A što se tiče podjela – svi znamo koliko su nas u prošlosti koštale. Danas učimo iz tih grešaka. Zajedništvo i dijalog su lijek protiv urušavanja. To je princip kojeg se moramo držati.

BOSNA: U javnosti se često čuje pitanje: Jesu li Bošnjaci u Hrvatskoj nacionalna manjina koja se povlači i prilagođava, ili zajednica koja tek treba pokazati svoj puni potencijal? Gdje smo sada, a gdje želimo biti za deset godina?

MEŠKIĆ: Mi nismo narod koji se povlači. Naš potencijal tek dolazi do izražaja. Danas smo u fazi podizanja glasa i pokazivanja doprinosa. A za deset godina želim da budemo prepoznati kao manjina koja ima svoje kulturne centre, svoje izgrađene institucije, mlade lidere, jasan politički glas i prepoznatljiv doprinos društvu. Želim da nas ljudi vide po uspjesima. To je vizija – od manjine koja traži prostor do manjine koja ga sama stvara.

BOSNA: Kao uspješan odvjetnik s vlastitim uredom, kako pomirujete zahtjeve pravničke profesije i društveno-kulturnog angažmana?

MEŠKIĆ: Pravo i društveni angažman nisu u sukobu, oni se nadopunjuju. Kao odvjetnik branim pojedinca, kao predsjednik Koordinacije, zajedno sa svojim suradnicima, branim zajednicu. Pravo mi daje alat – argument, proceduru, znanje. Aktivizam mi daje smisao – ljudsko lice tog posla. U oba slučaja radi se o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva. Ponekad je sve to teško uskladiti, ali zapravo su to dvije strane iste medalje.

BOSNA: U Vašem radu se spajaju pravo i manjinska pitanja. Smatrate li da je pravna pomoć Bošnjacima i drugim manjinama samo pitanje tehničke zaštite prava ili i pitanje ljudskog i moralnog dostojanstva?

MEŠKIĆ: Pravna pomoć nikada nije samo tehničko pitanje. Ona je duboko moralno pitanje. Kada nekome pomognete da ostvari pravo, vi ste mu vratili vjeru u društvo i u pravdu. To je dostojanstvo. I onda se i ja, kad vidim da sam nekome pomogao, bolje osjećam. I vidim smisao u svome radu. Zato često kažem da pravo nije samo procedura, nego i potvrda ljudskog i moralnog integriteta.