Kada ga je halifa El-Mensur pokušao prisiliti da preuzme položaj, Ebu Hanife je rekao: „Ako ti kažem istinu, ubijaš me. A ako slažem, ne koristi ti moje svjedočenje. Pa kako onda da budem kadija?“

En-Nu'man ibn Sabit poznat kao Ebu Hanife. Rođen je 700. godine i živio je do 767. godine u Kufi. Bio je najveći i najpoznatiji predstavnik hanefijske škole i jedan od najvećih učenjaka islamske historije.

Da bi sačuvao svoju intelektualnu nezavisnost i zbog straha od uticaja halifa u donošenju odluka, odbio je ponude Emevija, a potom i Abbasija da postane vrhovni sudija (kadi kudat) države. Zbog odbijanja je zatvoren i preminuo u teškom stanju.

Njegovu školu odlikuje širina i dubina mišljenja. To je najraširenija i najracionalnija škola u islamu. U svijetu je poznat kao ‘hanefijski mezheb’. Napisao je mnoga djela “El-Fikhul ekber”, “Kitabul Vasijje”, “El-Alimu vel-Muteal-limu”, “El-Musnedu” itd.

Nakon pada Emevija, abbasidski halifa Ebu Džafer el-Mensur pokušao je učvrstiti vlast. Ebu Hanife je odbijao da ga podrži, jer je smatrao da vlast nije došla putem šure (dogovora) i da se Abbasije odnose nepravedno prema Ehli-bejtu (porodica Poslanika a.s.).

Zato je odbio da prihvati položaj kadiju’l-kudata (vrhovnog sudije) kada mu je nuđen.

Kada ga je halifa El-Mensur pokušao prisiliti da preuzme položaj, Ebu Hanife je rekao: „Ako ti kažem istinu, ubijaš me. A ako slažem, ne koristi ti moje svjedočenje. Pa kako onda da budem kadija?“

El-Mensur ga je tada dao zatvoriti i mučiti.

Ebu Hanife je otvoreno pomagao Zejda ibn Alija (unuka hazreti Husejna), čak mu je dao značajnu finansijsku pomoć i javno pozivao na njegovu podršku.

Kasnije je pomagao i Muhammeda en-Nefsa ez-Zekijju (potomka hazreti Hasana) kada je podigao ustanak protiv Abbasija. Ovo je dodatno razbjesnilo halifu, pa je naredio stroži nadzor nad njim.

Prema većini izvora (Zehebi, Ibn Abidin, Hatib el-Bagdadi), Ebu Hanife je bio bačen u tamnicu i tamo otrovan. Drugi kažu da je umro od posljedica batinanja i mučenja. Većina hanefijskih učenjaka prenosi da je bio otrovan, i da se to dogodilo (767. n.e.).

Kada je vijest o njegovoj smrti stigla Bagdadu, toliko ljudi je izašlo na dženazu da se namaz ponovio više puta. U nekim predajama se spominje da je više od 50.000 ljudi klanjalo dženazu Ebu Hanifi, što pokazuje koliki je ugled imao među narodom. Njegova smrt je smatrana šehidskom i primjerom ustrajnosti na istini.