Naslovi bez slova „h“ na kraju riječi, poput „naredni dana sunčano“ ili „11 novi kilometara puta” postaju pravilo, a ne izuzetak. Užasava činjenica da takva nepismenost prolazi neopaženo, čak i u redakcijama kakva je, recimo, državna novinska agencija

Teško je više i izbrojati koliko su se puta posljednjih mjeseci u bosanskohercegovačkim medijima pojavili naslovi sa riječima u kojima nedostaje slovo h. Ne radi se o lapsusu, niti o ponekom tipfeleru. Riječ je o masovnoj, zabrinjavajućoj pojavi koja svjedoči o dubokom urušavanju standarda pismenosti.

Naslovi bez slova „h“ na kraju riječi, poput „naredni dana sunčano“ ili „11 novi kilometara puta” postaju pravilo, a ne izuzetak. Užasava činjenica da takva nepismenost prolazi neopaženo, čak i u redakcijama kakva je, recimo, državna novinska agencija.

Ovo nije pitanje estetike nego elementarne norme. Slovo H u bosanskom jeziku ima fonološku i morfološku funkciju. Njegovo izbacivanje sa mjesta na kojem je standardom propisano mijenja oblik riječi, narušava gramatičke obrasce i stvara nepoznate konstrukcije koje više nalikuju internetskom žargonu nego službenom jeziku medija.

Da stvar bude gora, takvi deformisani oblici ulaze u svakodnevni opticaj, normaliziraju se, prenose na društvene mreže i ubrzo postaju „prihvatljivi“ samo zato što ih je neko ostavio u naslovu.

Lijenost nije opravdanje. Redakcijski rad podrazumijeva lekturu, kontrolu, provjeru, standard. Ako mediji koji pretendiraju biti ozbiljni olako izbacuju slovo „h“ iz naslova, kako onda očekivati tačnost u ostaku teksta.

Nije ovo sitnica. Jezik je ogledalo kulture, ali i identiteta. Bosanski standardni jezik ne priznaje naslove bez slova h ondje gdje ono pripada. Njegovo izbacivanje nije „modernizacija“, niti „internet jezik“. To je najobičnija nepismenost, koja je jednostavo nedopustiva.

Jer u društvu u kojem se jezik svakodnevno fragmentira, u kojem su komunikacijski obrasci svedeni na prečice i brzinu, svaki medij koji pristane na takvu „skraćenicu“ direktno doprinosi kolektivnom spuštanju kriterija.

Pismenost je obaveza, minimum profesionalizma. Ako ćemo tolerirati naslove koji liče na neuredne bilješke ili škrabanje polupismenog svijeta po društvenim mrećama, onda pristajemo na svijet bez pravila, bez standarda i bez ozbiljnosti. A to se ne smije dopustiti.