Misal po zakonu rimskoga dvora prva je hrvatska knjiga tiskana na hrvatskom jeziku, a otisnuta je svega 28 godina nakon dovršetka Gutenbergove četrdesetdvoredne Biblije. To je prvi misal u Europi koji nije tiskan latiničnim slovima i najstarija knjiga tiskana glagoljicom. Pojava Misala, knjige tiskane na hrvatskom jeziku i pismu, svjedoči o društvenom, gospodarskom, kulturnom i intelektualnom potencijalu Hrvata u drugoj polovini XV. stoljeća.

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović boraveću u službenoj posjeti Svetoj Stolici sastao se sa poglavaro Rimokatoličke crkve i Vatikana papom Lavom XIV.

Tokom susreta, Milanović je papi uručio Misal po zakonu rimskoga dvora iz 1483. godine, prvu hrvatsku štampanu knjigu.

Misal po zakonu rimskoga dvora prva je hrvatska knjiga tiskana na hrvatskom jeziku, a otisnuta je svega 28 godina nakon dovršetka Gutenbergove četrdesetdvoredne Biblije. To je prvi misal u Europi koji nije tiskan latiničnim slovima i najstarija knjiga tiskana glagoljicom. Pojava Misala, knjige tiskane na hrvatskom jeziku i pismu, svjedoči o društvenom, gospodarskom, kulturnom i intelektualnom potencijalu Hrvata u drugoj polovini XV. stoljeća.

Misal iz 1483. prvi je spomenuo zadarski nadbiskup Matej Karaman (1700.-1771.), potom slovenski filolog Jernej Kopitar te Mihail Bobrowski, bjeloruski slavist i orijentalist, koji pišući 1820. godine o hrvatskom prvotisku duhovito primjećuje kako je “ovo prvo izdanje rjeđe od bijeloga gavrana”, a godinu dana poslije iz Pariza u pismu Jerneju Kopitaru s nadnevkom 20. oktobra 1821. ističe da je Misal prva knjiga u slavenskome svijetu tiskana pomičnim slovima. Misal iz 1483. je hrvatski prvotisak – editio princeps i jedna od 6 hrvatskih glagoljskih inkunabula – knjiga tiskanih u vremenu od 1455. godine koja se smatra godinom izuma tiskarskog stroja do 1500. godine.

Sačuvano je svega 11 nepotpunih primjeraka Misala. U hrvatskim ustanovama pohranjeno je 6 primjeraka Misala: dva primjerka čuvaju se u Knjižnici Samostana franjevaca trećoredaca na zagrebačkome Ksaveru, jedan u Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, jedan u Knjižnici Dominikanskoga samostana Bola na Braču te dva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici.

U inozemnim ustanovama čuva se pet primjeraka: dva u Vatikanskoj knjižnici u Rimu, jedan u Kongresnoj knjižnici u Washingtonu, jedan u Nacionalnoj knjižnici u Sankt Petersburgu i jedan u Austrijskoj nacionalnoj knjižnici u Beču. Godine 1971. od dvaju primjeraka što se čuvaju u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu i primjerka “a” iz Vatikanske knjižnice stranica kalendara (prve dvije stranice i stranice: 241, 243-248) načinjen je potpun primjerak i objavljen pretisak u izdanju Libera. Pretisak sadrži i studije Misala najizvrsnijih hrvatskih stručnjaka u tom području.

Anica Nazor u “Našoj knjizi” piše da je u Senju je, krajem 15. stoljeća osnovana tiskara u kojoj je tiskano sedam knjiga glagoljskim slovima, dvije već u 15. stoljeću, a ostale 1502. i 1508. Među tim knjigama je Misal iz 1483.

Za pojedina djela iz senjske tiskare dugo se nije znalo, kao što je bio slučaj sa Misalom. Za njega se saznalo polovicom prošlog stoljeća. Najprije je godine 1849. zadranin Ivan Brčić, glagoljaš, filolog ii akademik našao u mjestu Ugljanu pola lista misala i, nakon uspoređivanja s ostalim tiskanim izdanjima, vidio da ono “ne sudaraše se ni s jednim”. Ali, kad ga je “sravnio sa senjskim “Naručnikom” “Transitom”, “Korizmenjakom” i “Ritualom” vidio da je “i tim knjigama jedno pismo i da iz jedne te iste tiskare potekoše, te da misal biće tiskan u Senju oko 1507. godine”.

Tada se kao strastveni sabirač i istraživač glagoljskih starina, dao u potragu za potpunim primejrkom, pa 1854. “u drugom selu dade mi se naći dva ciela lista”. Tek mu je 1863. godine njegov učenik Srećko Bakija (poslije župnik Tkonu) donio iz svog rodnog mjesta Pakoštane (blizu Zadra), “željeni iztisak ali okrnjen na oba kraja, kojega kako ugleda, namah u njem zapoznah toli žuđeni misal”.

Brčić je, naime, bio uvjeren da senjska tiskara nije radila prije 1507. fgodine pa je “Misal” tako datirao. Prodajom Brčićeve ostavštine, njegov je nepotpuni primjerak (199 listova) dospio u Lenjngrad 1874, i čuva se zajedno s ostalim njegovim glagoljskim rukopisima i tiskanim knjigama u Državnoj biblioteci današnjeg Sankt Peterburgu.

Tek 1894, u Münchenu, u glasovitom antikvarijatu Ludwiga Rosenthala, pojavio se potpuni primjerak knjige s kolofonom, u kojem su podaci o mjestu i datumu tiskanja.

Münchenski Rosenthalov primjerak otkupljen je za biblioteku Széchényi u Budimpešti, gdje se i danas čuva. Prodajom su se oba primjerka senjskog misala iz 1494, našla izvan Hrvatske.

Prisjetimo li se da je od prve hrvatske, ujedno i prve južnoslavenske knjige, to jeste glagoljskog Misala iz 1483, poznato 11 primjeraka i da je od čuvene Gutenbergove Biblije, nanadmašnog remek djela tiskarskog umijeća, sačuvano više od četrdesetak primjeraka, onda smo svjesni da je svaki primjerak dragocijen.