Dubrovačka Republika kupila je područje Prevlake 1419. godine od bosanskog velikaša Sandalja Hranića i njegove braće, za 36.000 perpera, odnosno 12.000 dukata. U kupoprodajnom ugovoru od 24. juna 1419. godine izričito se navodi da se Dubrovniku „za vijeke vjekova“ predaju dijelovi Konavala, Vitaljina i Donje gore, zajedno sa selima, pašnjacima, vodama i granicama koje se protežu sve do mora.
Na današnji dan prije 22 godine Republika Hrvatska ponovno je uspostavila puni suverenitet nad Prevlakom, svojom najjužnijom kopnenom tačkom, čime je simbolično i teritorijalno zaokružila državni jug. Iako je riječ o malom poluotoku, dugom tek oko 2,5 kilometra i površine približno jednog kvadratnog kilometra, Prevlaka je kroz stoljeća imala izniman strateški i politički značaj, daleko veći od svojih geografskih dimenzija.
Puni povratak Prevlake Hrvatskoj uslijedio je 15. decembra 2002. godine, nakon što su se s tog područja počeli povlačiti promatrači Ujedinjenih naroda, čime je okončana njihova desetogodišnja misija. Neposredno prije toga, ministri vanjskih poslova Hrvatske i tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, Tonino Picula i Goran Svilanović, potpisali su na graničnom prijelazu Konfin Sporazum o privremenom režimu na južnoj granici. Taj je dokument postavio temelje za buduće pregovore o trajnom razgraničenju na moru.
Tačno u podne, nakon spuštanja zastave UN-a, hrvatska trobojnica zavihorila se na glavnoj porti na Prevlaci, kao i na još tri simbolična mjesta – na zgradi zapovjedništva misije, na kuli te na svjetioniku. Pet dana kasnije, zapovjednik misije UNMOP-a, brigadir Rodolfo Mujica, službeno je predao poluotok predstavniku hrvatske Vlade Tomislavu Vidoševiću. Tadašnji premijer Ivica Račan tom je prilikom istaknuo kako je „hrvatski jug teritorijalno zaokružen“, prisjećajući se žrtve dubrovačkih i konavoskih branitelja te naglasivši da je Prevlaka, nekada sporna tačka, postala prostor saradnje i stabilnosti.
Važnost Prevlake ne proizlazi samo iz događaja savremene povijesti. Taj je poluotok stoljećima bio ključna vojna i nadzorna točka na ulazu u Boku kotorsku. Još od doba Napoleona, preko Austro-Ugarske, pa sve do Prvog i Drugog svjetskog rata, Prevlaka je imala stratešku ulogu u kontroli južnog Jadrana.
Dubrovačka Republika kupila je područje Prevlake 1419. godine od bosanskog velikaša Sandalja Hranića i njegove braće, za 36.000 perpera, odnosno 12.000 dukata. U kupoprodajnom ugovoru od 24. juna 1419. godine izričito se navodi da se Dubrovniku „za vijeke vjekova“ predaju dijelovi Konavala, Vitaljina i Donje gore, zajedno sa selima, pašnjacima, vodama i granicama koje se protežu sve do mora.
Još ranije, u ispravi iz 1391. godine, Sandalj Hranić potvrđuje predaju župe konavoske s Donjom gorom i gradom Sokolom Dubrovačkoj Republici, uključujući i granice koje izlaze na more kod Cavtata i Molunta.
.
