Šta je to, osim slijepe poslušnosti izdancima bivših kolonijalnih gospodara i sadašnjih vlasnika duša podanika arapskih vladara, motiviralo „poslovnu ženu“ da kiswu pokloni osuđenom seksualnom prijestupniku i to zbog nasilja nad maloljetnicama?

U pregolemom broju tzv. Epsteinovih dosjea od kojih se pomalo ledi krv u žilama od spoznaje koliko je uglednih i neuglednih ljudi bilo, na ovaj ili onaj način, uključeno u tu obavještajno-ucjenjivačku mrežu seksualnih predatora, ističe se malen broj e mail poruka između osuđenog seksualnog zločinca, s Mossadovom radnom knjižicom i samoubice i jedne adrese u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.  

Izvjesna „poslovna žena“ iz te države poklonila je kiswu, kako naša ilahija kaže – Bejtullahov crn ogrtač, nikome drugom do, već tada pravomoćno osuđenom seksualnom predatoru. Kada čujete takvu informaciju, prva je reakcija kako to nije moguće i krenete u provjeru. Višekratne provjere, nažalost, potvrđuju informaciju i dodaju još neke detalje, poput činjenice da je „poslovna žena“ kiswu koja se mijenja svake godine, nabavila od jednog saudijskog, isto tako „poslovnog muškarca“. Kako li je taj došao do kiswe koja je te godine skinuta i zamijenjena novom, znajući da se svaka čuva s dužnom pažnjom, nije jasno. Ili možda, ipak, jeste.

Jedna je porodica u Arabiji već stoljećima zadužena da se o Bejtullahovom ogrtaču brine. Tu porodicu, barem od 1932., a zapravo još od 1913. od kada druga porodica, Benu Su'ud stvarno i formalno vlada Nedždom i Hidžazom te kasnije stvorenom kraljevinom i uzima titulu Čuvara dvaju harema, imenovao je sam vladar. U strogo centraliziranoj i autokratskoj državi, nije za očekivati da bi caretaker kiswe, nešto mogao sa njom učiniti, bez blagoslova vladara, od čije milosti zavise njegova pozicija i posao.

Dakle, nakon što provjera pokaže istinitost informacije i ponudi dodatne zabrinjavajuće detalje, drugo pitanje koje si razumom obdaren postavlja je zašto. Zašto uopće jednu tkaninu ili njezin dio, posebnog statusa davati na poklon bilo kome? Tu prestaju pristizati odgovori, a samo se otvaraju nova pitanja. Ako je vladar već dao zeleno svjetlo za promet kiswom, što nije daleko od pameti, znajući sklonosti i navike saudijskih vlastodržaca, je li barem odredio kriterije za primatelje tako iskazane časti? Pretpostavimo li da je Epstein do kiswe došao preko posrednika, odnosno prethodnog vlasnika, kako korespondencija može implicirati, onda se možemo samo čuditi da se takav poklon daje bez ikakvih uvjeta čuvanja i zaštite, odnosno zabrane daljnjeg otuđenja. Ipak je riječ o iznimnoj časti sa kojom se ne trguje. Ako vladar jeste postavio kriterije, poklon osuđenom seksualnom kriminalcu koji je zločine i priznao ukazuje da ih neko ne poštuje ili da sa su kriteriji labavi, nejasni, dvosmisleni. Nadalje, kakva je svrha, čak i ako ima smisla davati kiswu na poklon, takve transakcije predmeta koji ima vrijednost samo muslimanima? Osim ako ovdje nije u pitanju neka druga, ona materijalna vrijednost (tekstil, tkanje, zlatni vez, kaligrafija…) koja se može unovčiti u daljnjim, očito neograničenim transakcijama, poput kakve umjetničke slike Renoira, Pissaroa ili Modgilianija čija svaka daljnja transakcija povećava finansijsku vrijednost djela. Time se onda može i oprati kakav neprijavljen novac na nekom računu na Kajmanskom otočju. U ovome slučaju, jasno je, nema nikakvih kriterija. Osim one stare izreke američkih Jevreja – Moses is Moses, but business is business.

Napokon, šta je to, osim slijepe poslušnosti izdancima bivših kolonijalnih gospodara i sadašnjih vlasnika duša podanika arapskih vladara, motiviralo „poslovnu ženu“ da kiswu pokloni osuđenom seksualnom prijestupniku i to zbog nasilja nad maloljetnicama? Business, jer je valjda, poluobrazovana i ispranog mozga, sa kompleksom manje vrijednosti koji joj je i kroz vlastiti obrazovni sistem nametan, očekivala kako će joj čovjek sa toliko uticaja otvoriti vrata američkog poslovnog raja u kojem će ona zaraditi hrpe novca, inflatornog dolara koji će reinvestirati u američke državne obveznice. Ili, naprosto divljenje njemu, Amerikancu ma kakav bio, izraz pseće lojalnosti koji će se poniziti koliko god treba za malo pažnje iz Metropole. Posebno, ako ne percipira da time ponižava sebe, već samo muslimane kojima ionako ne pripada, a miris novca bez rada, hljeba bez motike se već jako osjeća. U zamjenu za kiswu, naravno. Teorijski, kiswa pripada svim muslimanima svijeta i trebala bi se čuvati i štititi od otuđenja. Ovako, ako kiswa može biti prodavana po svijetu, mogu li ostale vrijednosti muslimana biti predmetom trgovine, one uz posredovanje novca kao robe koja je monopolizirala sve iskaze vrijednosti ili one u kojoj se razmjenjuju pokloni za usluge, poslovnog ili nekog drugog tipa. Pa i seksualnog, ako je suditi po recipijentu poklona poduzetne po(s)lovnjače iz Emirata.

Šta ovaj bizaran slučaj govori o stanju duha muslimana i to onih iz samog srca Islama? Nema dugo, pisali smo o upravniku svih medresa u Indiji koji se tamošnjim vlastima koje provode nasilje nad muslimanima dodvoravao uključenjem promašene vojne akcije Indije protiv Pakistana, prošle godine u kurikulum škola pod njegovom upravom. Možda i preuzetno, zaključili smo kako taj slučaj govori o bijedi stanja duha muslimana. Ipak, radi se o reakciji ugroženih, instinktivnom dodvoravanju jačem nasilniku u jalovoj nadi da će ga to zadovoljiti. Doista, ne bi bilo naučno korektno izvršiti ekstrapolaciju ovog duhovnog ozračja na čitav muslimanski svijet. I onda se desi emiratska po(s)lovna žena s darkom, malim darom, pažnje radi, Jeffreyu Epsteinu. Tipu za koga je čitav svijet znao da je osuđen seksualni nasilnik. No, krakovi vode dalje, više, do samih vladara koji se diče titulom Čuvara oba harema. Možda je baš tu problem. Što su muslimani svijeta dozvolili da izdanci jedne, eufemistički rečeno, neugledne familije upravljaju Ka'abom i Poslanikovom džamijom. Njihovi su preci dozvolili oskrnavljenje i Poslanikove kuće i mezarova ashaba. I sa ostalim se vladarima u Zaljevu takmiče u gradnji velikih kuća, o čemu je Poslanik izvijestio kao o predznaku Posljednjeg dana. Zašto bi nas onda trebalo čuditi da neka po(s)lovnjača trguje kiswom u zamjenu za usluge. Nakon što je do nje došla preko barem dvije transakcije, od vladarevog opunomoćenika, preko poslovnog mužjaka, vjernog vladarevog podanika. Business is business – ipak je vladajuć moralni kodeks, od po(s)lovne) žene, do Čuvara obaju Harema. Jedni trguju kiswom, a drugi naftom. I uslugama i koncesijama.