Šesti dan kolapsa izazvanog snijegom u Sarajevu razotkrio je potpunu nemoć vlasti koja upravlja gradom i Kantonom. Umjesto reakcije institucija, zimskih službi i odgovornosti dobili smo Instagram performans s lopatama i štiklama

Naša stranka već odavno nije neka marginalna FGR sekta koja dijeli letke po Ferhadiji. Ona je dala načelnike, premijere, ministre, direktore, njeni kadrovi čine upravne odbore, daju savjetnike i pune kabinete. Imaju pod svojom šapom Općinu Centar. Imaju i Kanton Sarajevo. Imaju ministre u Vladi Federacije. Dio su vlasti državnog nivoa. Sve imaju. Osim elementarne sposobnosti da organiziraju zimsko održavanje grada.

Sarajevo se raspada. Ne metaforički, doslovno. Šesti dan snijeg i led stoje kao podsjetnik raspada institucija. Trotoari su klizališta, stajališta zamke, raskrsnice poligoni za lomove kukova. Sa krovova zgrada ledenice ciljaju prolaznike, Oborene grane ubijaju građane. Komunalna preduzeća, ona ista kojima upravljaju kadrovi Naše stranke i koalicije čiji su dio, ili ne postoje ili postoje samo na papiru. Direktori šute, premijeri i načelnici se prave mrtvi.

Zato je trebalo hitno snimiti video.

Predsjednica stranke, Sabina Čudić, u punom stylingu (štiklice, široke pantalone, skupa jakna, besprijekorna šminka, zubi bjelji od snijega koji nije očišćen) snima Instagram video o kupovini lopata. Lopata. Krampi. Ona skuplja članstvo da očiste ono što očistiti ne znaju njen premijer i njeni ministri. Sama će ona to, kao da smo u ratnom Sarajevu 1993. godine, a ne u glavnom gradu države i kantona kojim oni upravljaju. Kao da su na vlasti tek tri dana, a ne već dva uzastopna mandata.

Važno je dodati i gdje je taj Instagram performans pažljivo insceniran: u samom centru Sarajeva, kod zgrade Centralne banke, na mjestu gdje dnevno prođe najviše ljudi i gdje je vidljivost zagarantovana. Ne negdje na rubu grada, u naselju koje danima nema prilaz, nego baš tu, u Općini Centar, kojom upravlja njihov načelnik Srđan Mandić, nekoliko stotina metara od zgrade Kantona Sarajevo, gdje stoluje njihov premijer Nihad Uk i gdje je Ministarstvo komunalne privrede, na čijem je čelu karikaturalni, nevidljivi penzioner Mladen Pandurević.

Politički skeč u kojem se simbolički “čisti” led tačno ispred zgrada u kojima sjede ljudi koji su trebali spriječiti da do kolapsa uopće i dođe.

Jer šta je rješenje za kolaps sistema? Ne smjena nesposobnih direktora. Ne hitna mobilizacija zimskih službi. Ne vanredna sjednica vlade. Ne odgovornost. Ne ostavke. Rješenje je performans. Volonterski aktivizam pred kamerom. Politički cosplay: vlast se oblači u opoziciju.

Lista sa imenima u Čudićkinoj objavi, Faris, Vildana, Vibor, Merima, Peđa, Hena, Rusmir… trebala bi nam dokazati kako su oni mladi, vrijedni, entuzijastični. Ali oni nisu dokaz da sistem funkcioniše. Oni su dokaz da sistem ne postoji.

Posebno dirljiv je moment s “trojicom mladića, teenagera” i gospodinom Zijadom koji im se pridružio. Slatko. To je lijepo. I ljudski. I plemenito. Grad čiji se budžet mjeri milijardama čiste srednjoškolci i penzioneri dok čekaju tramvaj.

Najciničniji dio cijele priče nije čak ni video. To je retorika. “Obaveza nam je počistiti ispred našeg praga.” Ne. Obaveza vam je očistiti cijeli grad. Za to ste izabrani. Za to imate mandate, budžete, upravne strukture i javna preduzeća.  

Grad je zatrpan snijegom, ali problem nije samo snijeg. Problem je što Sarajevo ima vlast koja misli da je dovoljno institucije zamijeniti ljigavim Instagram storijem. U štiklama. Pred kamerom. Sa vještačkim osmijehom.

Sarajevo je teškog taksirata dužno.