Josip Vancaš završio je Arhitektonski odjel bečke Technische Hochschule s odličnim uspjehom 1881. godine. Usavršavanje je nastavio na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču kod profesora Friedricha von Schmidta. Profesor Friedrich von Schmidt ga je, cijeneći njegov talent, preporučio za izradu projekta sarajevske katedrale, uz opasku: “Ta vi ste Hrvat, a Sarajevo i Zagreb duhovno su jedno”. Vancaš se doselio u Sarajevo 1883. godine.

Josip pl. Vancaš (1859. – 1932.) bio je izvanredna ličnost, jedan od najznačajnijih i najutjecajnijih arhitekt s najprimjetnijim opusom u povijesti Bosne i Hercegovine, čije su zasluge neizostavno prisutne u temeljima moderne društvene povijesti naše zemlje.

Josip Vancaš potječe iz ugledne intelektualne hrvatske plemićke porodice iz Požege. Rođen je 22. marta 1859. u Šopronu.

Otac (Antun pl. Vancaš Požeški, 1816. – 1889.) bio je pravnik, direktor Hrvatsko-slavonskih pošta u najvišem zvanju kraljevskog savjetnika. Josip Vancaš je od oca baštinio moralne zakone, upornost, odgovornost i potpunu posvećenost u radu.

Porodica je 1880. godine od cara Franje Josipa dobila ugarsko plemstvo s dopuštenjem korištenja naslova Požeški. Josip Vancaš je izuzetno držao do ove titule.

Njegov stric, dr. Aleksa Vancaš (1808. – 1884.) bio je najizravnija poveznica s njegovim širokim društvenim angažmanom. Kao ugledni intelektualac, hrvatski rodoljub i ilirac, bio je liječnik (vrhovni zemaljski liječnik – protomedik), značajan za povijest medicine u Hrvatskoj, te angažiran na stručnom, ekonomskom, društvenom, kulturnom i političkom polju.

Drugi stric, Janko Vancaš, bio je župnik i počasni kanonik, pristaša ilirskog pokreta, te je Josip Vancaš baštinio njegove moralne zakone i vrednote.

Josip Vancaš završio je Arhitektonski odjel bečke Technische Hochschule s odličnim uspjehom 1881. godine. Usavršavanje je nastavio na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču kod profesora Friedricha von Schmidta.

Profesor Friedrich von Schmidt ga je, cijeneći njegov talent, preporučio za izradu projekta sarajevske katedrale, uz opasku: “Ta vi ste Hrvat, a Sarajevo i Zagreb duhovno su jedno”. Vancaš se doselio u Sarajevo 1883. godine.

Vancaš je bio pokretač i nositelj svih važnijih zbivanja u javnom, društvenom, kulturnom i ekonomskom životu Bosne i Hercegovine od dolaska do kraja Prvog svjetskog rata.

Bio je angažiran kao honorarni profesor u sarajevskoj Srednjoj tehničkoj školi (1889. – 1898.) i na Preparandiji (1898. – 1908.), prenoseći svoje znanje.

Poput strica dr. Alekse, bio je angažiran na polju strukovnog organiziranja i ima velike zasluge za osnivanje Tehničkog kluba za Bosnu i Hercegovinu 1. decembra 1887.

Od 1896. do 1913. bio je zastupnik i predsjednik Građevinskog odbora u Gradskom zastupstvu Sarajeva. Naredne dvije godine služio je kao podnačelnik Sarajeva. U ratnim uvjetima bio je savjetnik vladinog komesara (1915. – 1918.).

Bio je zastupnik u Saboru Bosne i Hercegovine (1910. – 1915.) ispred Hrvatske katoličke udruge, čiji je bio predsjednik.

Za zasluge u razvitku grada, sarajevsko Gradsko zastupstvo nazvalo je jednu ulicu njegovim imenom 3. decembra 1908. (Ova odluka je poništena 1919. godine, što je za njega bilo veliko razočarenje).

Za rad na humanitarnom polju (Crveni križ) i zasluge u ratu, car Franjo Josip ga je odlikovao Viteškim križem Reda Leopolda (1916.).

Proučavao je bosansko narodno graditeljstvo i nastojao primjenom njegovih karakterističnih elemenata ostvariti “bosanski stil”. Za vrijeme boravka i rada u Bosni (1883.-1921.) sagradio je 102 stambene kuće, 70 crkava, 12 škola, 10 banaka, 10 palača, 10 vladinih i općinskih zgrada, šest hotela i kafana.

Za izgradnju Katedrale u Sarajevu odlikovan je viteškim križem Franje Josipa I 1889. godine, dok ga je papa Lav XIII odlikovao viteškim križem Sv. Georga. Izgradio je i sve ostale katoličke crkve u Sarajevu, izuzev crkve Sv. Vinka i crkve Sv. Josipa. Ističe se i zgrada Glavne Pošte u Sarajevu, koja važi za njegovo arhitektonski najznačajnije djelo, jer je predstavljala za to vrijeme tehnički i tehnološki najsavremeniji graditeljski poduhvat na Balkanu. Također, značajan objekat je i Sjemenište Sv. Ćirila i Metodija, zbog kojeg je dobio naklonost pravoslavnih stanovnika Sarajeva. Projektovao je zgradu Zemlajske vlade, današnje Predsjedništvo BiH, te susjedne zgrade.

Vancaš je nesumnjivo zaslužan za modernizaciju Bosne i Hercegovine u arhitektonskom smislu. Danas, ipak jedna ulica u Sarajevu nosi njegovo ime. Umro je na današnji dan 1932. godine u Zagrebu.