Od prvog dana ramazana tenzije u Jerusalemu i širom palestinskih područja dodatno rastu. Izraelska policija, pod vodstvom ministra Itamara Ben-Gvira, pojačala je racije, zabrane i „akcije provođenja zakona“ u Istočnom Jerusalemu, uključujući zatvaranje kulturnih centara i ograničavanje pristupa kompleksu Al-Akse. Istovremeno, nasilje u Gazi, na Zapadnoj obali i u arapskim gradovima Izraela baca sjenku na početak svetog mjeseca. Umjesto svečanih priprema, mnogi Palestinci su ramazan dočekali u strahu, pod pritiskom i u atmosferi duboke neizvjesnosti

Otkako je rat započeo u oktobru 2023. godine, izraelska policija, pod vodstvom ministra nacionalne sigurnosti Itamara Ben-Gvira, učinila je sve kako bi isprovocirala palestinsku zajednicu u Izraelu i Istočnom Jerusalemu. To je naročito došlo do izražaja nakon imenovanja novog načelnika jerusalemske policije, general-majora Avshaloma Peleda, koji se smatra bliskim Ben-Gviru.

Do sada su ti pokušaji, uprkos naporima, uglavnom ostajali bez željenog efekta: arapska zajednica nije reagirala na provokacije onako kako su neki očekivali. No uoči ramazana policija je dodatno intenzivirala aktivnosti.

Već sedmicama palestinski stanovnici Istočnog Jerusalema suočavaju se s pojačanim pritiscima. Policija je upadala i zatvarala kulturne događaje, uključujući dječiju predstavu, projekciju filma i izložbu slika. Stotinama stanovnika izdato je administrativno rješenje kojim im se zabranjuje ulazak na Brdo hrama (kompleks Al-Aksa). Istovremeno je izvršen pritisak na jerusalemsku općinu da ubrza rušenja kuća.

U istočnim kvartovima grada pokrenute su tzv. „akcije provođenja zakona“, koje su uključivale racije sa stotinama policajaca, hapšenja, blokade puteva, obustavu nastave, uznemiravanje stanovništva i izdavanje kazni.

Istovremeno, policija nastavlja dopuštati aktivistima grupa koje zagovaraju jevrejsku molitvu na Brdu hrama da narušavaju dugogodišnji status quo, unošenjem molitvenih prostirki, klanjanjem, pjevanjem, plesom i saginjanjem na mjestu koje stotine miliona muslimana smatraju džamijom. Vrijedi podsjetiti da je status quo uspostavila upravo izraelska država kako bi spriječila da izraelsko-palestinski sukob preraste u otvoreni vjerski rat.

Kako se ramazan približavao, mjere koje Palestinci doživljavaju kao ponižavanje i ograničavanje slobode dodatno su umnožene. Policija je uhapsila čuvare Vakufa, institucije koja upravlja kompleksom Al-Akse, pod tvrdnjom da su posjedovali vatromet. Međutim, riječ je o vatrometu koji su sami čuvari oduzeli od vjernika, a dio je već bio bačen u smeće i dodatno poliven vodom kako bi postao neupotrebljiv.

Prvog dana ramazana policija je upala i u dugogodišnji društveni centar u Starom gradu, Burj Al-Luqluq, koji organizira aktivnosti za djecu, sportske timove i klubove za starije osobe. Centar je administrativno zatvoren uz obrazloženje da postoji sumnja da je primio sredstva od Palestinske uprave za kupovinu ramazanskih ukrasa.

Tokom prvih teravih-namaza u Al-Aksi, policijski službenici ušli su u džamiju i demonstrativno se kretali među vjernicima. Već narednog dana produženo je jutarnje vrijeme posjeta Brdu hrama za Jevreje, kako bi se nadoknadilo zatvaranje kompleksa u popodnevnim satima zbog ramazanskih molitvi – potez koji mnogi vide kao dodatno narušavanje postojećeg statusa.

Itamar Ben-Gvir opisuje se kao najgori ministar u historiji Izraela. U nešto više od mjesec i po dana od početka godine broj ubijenih porastao je na 55, čime je oboren još jedan crni rekord. Jedan od razloga takvog neuspjeha, tvrde kritičari, jeste to što je policija usmjerena na operacije usmjerene ka ponižavanju i provociranju palestinskih građana, umjesto na osnovne policijske zadatke.

U policiji, čini se, više nema onih koji bi se suprotstavili tom talasu radikalizacije. Nekada je premijer Benjamin Netanyahu znao blokirati rizične i opasne poteze vezane za Brdo hrama. Danas se, međutim, teško može očekivati da će čovjek koji je na jednu od najosjetljivijih funkcija u zemlji postavio upravo Ben-Gvira intervenisati kako bi zaustavio daljnje pogoršanje situacije.

Blještava svjetla, svečane dekoracije, bogate iftarske sofre i porodična okupljanja nekada su u Svetoj zemlji označavali dolazak svetog mjeseca ramazana. No već treću godinu zaredom pažnja nije usmjerena na pripreme, nego na jedno pitanje: hoće li dani i noći pred njima proći bez novog nasilja?

Već prve večeri posta taj osjećaj nelagode dodatno je potvrđen. Izvještaji iz Izraela, sa Zapadne obale i iz Gaze govorili su o ubijenim Palestincima prvog dana ramazana. Četiri palestinska državljanina Izraela ubijena su u odvojenim incidentima, među njima i osamnaestogodišnji Ahmed Ashkar, kojeg je policija usmrtila na sjeveru Izraela. U Khan Younisu, na jugu Gaze, jedna porodica ukopala je dvadesetogodišnjeg sina nakon što je pogođen vatrom izraelske vojske. Samo 110 kilometara dalje, u selu Mukhmas istočno od Ramallaha, devetnaestogodišnji Nasrallah Abu Siam podlegao je prostrelnoj rani prije nego što je uspio prekinuti post u sumrak.

Novinari su razgovarali s Palestincima u Gazi, na Zapadnoj obali, u sjevernom Izraelu i Istočnom Jerusalemu o tome kako dočekuju ovogodišnji ramazan. Njihove priče svjedoče o mjesecu koji je nekada bio simbol duhovne obnove, a danas je obavijen strahom i iscrpljenošću.

Ramazan u Gazi, na Zapadnoj obali, u arapskim gradovima Izraela i Istočnom Jerusalemu ove godine protiče pod sjenom straha i neizvjesnosti. Umm Balsam, majka šestero djece raseljavana više puta između Khan Younisa i al-Mawasija, danas živi u teško oštećenoj kući čiji su krov i prozori prekriveni plastičnim najlonima. Struja je neredovna, kuhanje zavisi od goriva koje se uspije pronaći, a planiranje iftara gotovo je nemoguće. „Prije smo se pripremali unaprijed, sada živimo od dana do dana“, kaže, objašnjavajući da se porodica često oslanja na humanitarnu pomoć.

Djeca pitaju za stare običaje, slatkiše i ukrase, ali ona im odgovara da sve zavisi od onoga što se može naći i priuštiti. Ipak, postit će i klanjati zajedno, uvjerena da „ramazan ostaje ramazan“ čak i kada je sofru skromna.

U Sakhninu, arapskom gradu na sjeveru Izraela, gdje je ove godine ubijeno više desetina arapskih državljana, 23-godišnja Sabreen kaže da se radost uoči ramazana gotovo izgubila. Tokom razgovora s novinarima, pucnjevi su odjeknuli ulicom, primoravši je da se sakrije. „Ovo je sada normalno“, kaže tiho. Iako je ekonomska situacija stabilnija nego u Gazi, gdje većina stanovništva zavisi od pomoći, osjećaj sigurnosti je nestao. Na Zapadnoj obali, u selima istočno od Ramallaha, napadi doseljenika i raseljavanja dodatno potkopavaju svaku prazničnu atmosferu. „Svake godine je teže nego prethodne“, kaže Amjad Ibn Yousef, dok njegova majka priznaje da je strah nadvladao i glad.

U Istočnom Jerusalemu, u četvrti Sheikh Jarrah, Raeda al-Sa’u kaže da nema ni ukrasa ni radosti, samo neizvjesnost zbog mogućih deložacija i ograničenja pristupa Al-Aksi. „Nekada smo ramazan dočekivali pjesmom, danas ga dočekujemo suzama“, kaže, dodajući da se dolazak svetog mjeseca više gotovo i ne osjeća drugačije.

IZVOR: Haaretz