U ovom kontekstu vrijedi navesti i stav Mehmeda Teufika Azapagića reisu-l-ulema IZBiH (kraj 19. stoljeća) koji je naveo u Poslanici o Hidžri (1884) u kojoj osporava obaveznost migracije bosanskih muslimana u Osmansko carstvo nakon austro-ugarske okupacije. On tvrdi da, ako muslimani mogu javno ispunjavati svoju vjeru u nemuslimanskoj državi, ta zemlja ima status dāru-l-islāma i migracija nije obavezna. Preneseno u današnji kontekst, ako muslimani imaju mogućnost slobodnog ispovijedanja svoje vjere u zemljama zapadne Evrope, onda te zemlje imaju status dāru-l-islāma i nema nikakve šerijatske prepreke da muslimani tamo odsele.
Pitanje migracija osim što je demografsko, socijalno i ekonomsko ono je istovremeno i vjersko pitanje. Iako se u isalmskim teološkim krugovima ovo pitanje ne obrađuje sa stanovišta dozvoljenog i zabranjenog, među običnim svijetom, vjerničkom populacijom, ovo pitanje postaje itekako bitno. Često se privatni razgovori vode u smjeru kako je u zapadnim zemljama teško odgajati djecu u duhu islama jer društvo kroz školski sistem promovira vrijednosti koje su u suprotnosti sa duhom islama. Postoje zabilježeni slučajevi da se porodice vraćaju iz tih razloga iz Zapadne Evrope u Bosnu i to ne samo bošnjačke porodice nego i porodice onih koji nemaju nikakve veze s Bosnom i Hercegovim ali je biraju za mjesto u kojem će podizati porodicu upravo zbog islamskog identiteta.
Među pitanjima koja vjernici postavljaju fetvai-eminu Rijaseta Islamske zajednice u BiH Ahmedu Purdiću pojavljuju se pitanja koja se odnose i na ovu temu.
Recimo, dilema koju jedan vjernik ima jeste zasnovati porodicu i ostati živjeti u Bosni jer je u Bosi lakše živjeti po islamskim propisima i odgajati djecu nego u zemljama Zapadne Evrope ili odseliti u Zapadnu Evropu gdje je po dunjalučkim parametrima život bolji.
Fetvai-emin je u odgovoru naveo da je ranije je ulema promišljala o ovome pitanju na način da nije dozvoljeno odseliti se u nemuslimansku zemlju bez šerijatski valjanog razloga, vodeći računa o tome da se prioritetno sačuva vjera (din).
– Takva bojazan je prisutna i danas, pogotovo kada je u pitanju odgoj djece, ali su ovovremene okolnosti ipak znatno povoljnije nego ranije i mnogo je uspješnih primjera muslimanskih porodica na Zapadu. U svakom slučaju, preferiramo ostanak u Bosni i Hercegovini, ali ne krivimo ni one koji drugačije misle i odluče se za promjenu sredine, sve dok vode računa o islamskim vrijednostima – navodi fetvai-emin Purdić.
U ovom kontekstu vrijedi navesti i stav Mehmeda Teufika Azapagića reisu-l-ulema IZBiH (kraj 19. stoljeća) koji je naveo u Poslanici o Hidžri (1884) u kojoj osporava obaveznost migracije bosanskih muslimana u Osmansko carstvo nakon austro-ugarske okupacije. On tvrdi da, ako muslimani mogu javno ispunjavati svoju vjeru u nemuslimanskoj državi, ta zemlja ima status dāru-l-islāma i migracija nije obavezna. Preneseno u današnji kontekst, ako muslimani imaju mogućnost slobodnog ispovijedanja svoje vjere u zemljama zapadne Evrope, onda te zemlje imaju status dāru-l-islāma i nema nikakve šerijatske prepreke da muslimani tamo odsele.
Izraz dāru-l-islām u klasičnoj islamskoj pravnoj tradiciji označava “zemlju islama”, odnosno teritoriju pod muslimanskom vlašću gdje muslimani mogu slobodno prakticirati svoju vjeru, a islamski zakoni i vrijednosti imaju primat.
Većina savremenih islamskih učenjaka smatra da kriterij više nije politička kontrola, nego mogućnost slobodnog prakticiranja vjere. Tako se dāru-l-islām danas može odnositi i na demokratske i pravno uređene nemuslimanske zemlje, gdje muslimani mogu klanjati, postiti, nositi hidžab, obavljati hadž; imaju džamije, islamske škole i halal proizvode; te učestvuju u društvenom i političkom životu.
Prema podacima koje su danas prezentirali autori zbornika radova „Demografske promjene u Bosni i Hercegovini od 2013. do 2024. godine“ na Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH), Bosna i Hercegovina zabilježila je gubitak stanovništva od oko 400.000 ljudi u periodu između 2009. i 2019. godine, uz negativan prirodni priraštaj i masovno iseljavanje, posebno mladih.
Više od polovine građana porijeklom iz BiH danas živi u inostranstvu. Politička nestabilnost, osjećaj nesigurnosti i ekonomska neizvjesnost dodatno pojačavaju intenciju za odlazak, rečeno je na današnjoj promociji zbornika radova.
