Američko-izraelski rabin Jacob Y. Herzog posljednjih godina djeluje u Rijadu kao neformalni vjerski vođa jevrejske zajednice stranaca, često u medijima opisan kao „samozvani glavni rabin Saudijske Arabije“, titula koja ne postoji u institucionalnom smislu, jer Kraljevina nema zvanično priznatu jevrejsku zajednicu. Upravo iz te sive zone između religije, diplomatije i politike nastaje njegova neobična priča. Herzog u Saudijskoj Arabiji organizira vjerski život malobrojnih Jevreja, tvrdi da se osjeća sigurno i prihvaćeno, te svjedoči o dubokim, često nevidljivim promjenama u društvu koje se nalazi između tradicije, reformi i regionalnih potresa
Američko-izraelski državljanin Jacob Y. Herzog već godinama živi i djeluje u Rijadu, gdje se profilirao kao neformalni vjerski i društveni lider male, ali rastuće jevrejske zajednice u Saudijskoj Arabiji. Iako je rođen u New Yorku, djetinjstvo je proveo u Jerusalemu, a poslovno je vezan i za Španiju, Herzog danas svoju najneobičniju životnu dionicu veže upravo za saudijsku prijestolnicu, u kojoj se, kako sam tvrdi, osjeća sigurno i prihvaćeno. Njegova uloga posljednjih je dana dospjela u središte pažnje nakon što su mu saudijske vlasti, uprkos važećoj vizi, onemogućile povratak u zemlju, potez koji je iznenadio i njega i dio diplomatskih i poslovnih krugova.
Herzog se u Saudijsku Arabiju prvi put zaputio prije šest godina, u trenutku kada je zemlja započela ambiciozne ekonomske i društvene reforme pod vodstvom prestolonasljednika Mohameda bin Salmana. Privukla ga je ideja da se u novom razvoju zemlje, uključujući megaprojekte poput Neoma, pojavi i raznolika međunarodna zajednica, među kojom će biti i Jevreji. Nakon prvih posjeta i opreznog ispitivanja društvene klime, odlučio je ostati. Početni kontakti s jevrejskim radnicima i diplomatima odvijali su se diskretno, u hotelskim prostorima, da bi kasnije aktivnosti preselio u privatni dom, gdje su se redovno organizirali vjerski obredi i večere povodom Šabata.
Prema njegovim procjenama, u Saudijskoj Arabiji danas živi više od dvije hiljade Jevreja, uglavnom zaposlenih u međunarodnim kompanijama i stranim diplomatskim misijama. U okviru te zajednice Herzog je organizirao osnovne vjerske i društvene servise, uključujući dostupnost košer hrane, molitve i okupljanja. Njegov rad nije ostao nezapažen ni u saudijskom društvu, gdje se otvoreno pojavljivao u tradicionalnoj rabinskoj odjeći, svjesno testirajući granice društvene tolerancije. Reakcije, kako navodi, bile su uglavnom pozitivne, obilježene radoznalošću, ali i duboko ukorijenjenim kodeksom gostoprimstva.
Herzog posebno ističe sigurnosni aspekt života u Saudijskoj Arabiji, naglašavajući da tokom godina boravka nije doživio nijedan antisemitski incident. Smatra da saudijska kultura snažno štiti goste koji zakonito borave u zemlji, a svaki napad na stranca doživljava se kao napad na čast domaćina i države. Takav odnos, tvrdi, dodatno je ojačan strogim zakonima i jasnom porukom vlasti da se red i sigurnost neće dovoditi u pitanje.
Ni rat u Gazi i eskalacija nasilja nakon sedmog oktobra, prema njegovim riječima, nisu doveli do pogoršanja položaja Jevreja u Saudijskoj Arabiji. Naprotiv, čini se da su vlasti preventivno pojačale mjere zaštite, dok je javni diskurs bio više usmjeren na regionalne političke rivalitete, posebno odnose s Iranom, Katarom i ulogu pojedinih medija. Herzog smatra da je saudijsko društvo jasno razdvojilo političke sukobe od odnosa prema vjerskim i etničkim zajednicama koje žive u zemlji.
Njegovo djelovanje ima i širi simbolički značaj u kontekstu odnosa islama i judaizma, posebno u trenutku kada se, uprkos ratu u Gazi, povremeno vraća tema normalizacije odnosa između Izraela i Saudijske Arabije. Herzog se pritom ne vidi kao politički akter ili neformalni predstavnik Izraela, već prije svega kao predstavnik jevrejskog naroda i most između zajednica. U svakodnevnim kontaktima, tvrdi, Saudijce mnogo više zanimaju vjerske i kulturne sličnosti nego konkretna politika Bliskog istoka.
Kada je riječ o mogućim diplomatskim odnosima između Rijada i Tel Aviva, Herzog ostaje oprezan i realističan. Smatra da takav sporazum može doći brzo, ali i da se možda nikada neće dogoditi, te da je često lakše održavati fleksibilne odnose nego formalne sporazume koji nose političke obaveze. Ipak, uvjeren je da saudijsko društvo, na razini običnih ljudi, nema dubok otpor prema takvoj ideji.
Posebno mjesto u njegovim procjenama zauzima figura prestolonasljednika Mohameda bin Salmana, kojeg vidi kao nosioca modernizacije, ali i čuvara tradicionalnog društvenog poretka. Promjene su, prema njegovom viđenju, vidljive u ekonomiji i položaju žena na tržištu rada, ali ne dovode u pitanje temeljni karakter zemlje kao konzervativne monarhije s visokim stepenom sigurnosti.
Osim vjerskog djelovanja, Herzog je aktivan i na društvenim mrežama, gdje često objavljuje sadržaje na arapskom jeziku, oslanjajući se na široku mrežu kontakata i izvora. Paralelno s tim, održava snažne poslovne veze sa Španijom, posebno s jugom zemlje, gdje se njegova kompanija bavi izvozom sjemena, prije svega paradajza i paprike. Taj spoj religije, biznisa i geopolitike čini njegovu priču jedinstvenom, ali i ilustrativnom za promjene koje posljednjih godina prolazi Saudijska Arabija.
IZVOR: El Mundo
