Rat protiv Irana je cionistička nužnost jer niti režim niti država ne mogu opstati u miru. Samo u ratu na bazi narativa o sigurnosti i laži o želji drugih da ih „bace u more“ cionizam opstaje kao fašistička ideologija a Izrael kao hebrejska etnoeksklutivna država. Jer samo narativom o stalnoj ugroženosti osiguravaju se silne stotine milijardi inflatornih dolara donacija i investicija izvana bez kojih ta ekonomija ne bi opstala

Krhko primirje između Izraela i Irana se, zasada, održava jer u ovom trenutku objema ranjenim državama, odgovara. No, osim pobjedničke retorike s obiju strana koja uključuje i najave nastavka politika koje su dovele do izraelske agresije i američke intervencije, primirje više ugrožavaju pokušaji različitih faktora na Zapadu da izazovu nastavak rata.

Vrlo zabrinjavajuć pokušaj je tzv. curenje podataka američke vojne obavještajne službe DEI koji cijene da čak niti udari bunker-buster bombama koje je Trump dao ispaliti na tri iranska nuklearna postrojenja, nisu uništili iranski nuklearni program. Da je ovo vrlo vjerovatno tako, svjedoči i moljakanje šefa IAEA da Iran obavijesti ovu kompromitiranu međunarodnu atomsku agenciju gdje se nalazi oko 400 kg uranijuma obogaćenog na 60 posto koji se nalazio u Fordow postrojenju pod zemljom koje su američki nevidljivi bombarderi gađali.

Trump je javno izrazio ljutnju zbog odavanja ovih povjerljivih i internih podataka, ali to “curenje“, baš kao što je bio potpuno nepotrebno alarmantno intoniran godišnji izvještaj IAEA o iranskom nukelarnom programu, može poslužiti cionističkom režimu kao cassus belli za novi napad na Iran, posebno u svjetlu činjenice da se procjenjuje kako je režim ipak oslabljen.

Drugi cilj curenja podataka bio je kompromitacija Trumpove administracije, posebno zbog njegovog pritiska na Izrael da obustavi napade jer je američka intervencija onesposobila, čak i uništila iranski nuklearni program. Pitanje je kojem bi američkom dužnosniku u ovom trenutku i u sklopu Trumpove i MAGA orijentacije na povlačenje SAD iz „besmislenih ratova“, odgovaralo da tako osjetljive podatke pusti u javnost. Stoga nije daleko od razuma pretpostaviti da odavanje podataka nije djelo nekog „Snowden-like“ digitalnog operatera koji je američki patriot probuđene savjesti, već prije nekog izraelskog agenta, duboko penetriranog u vrh amerike vojske.

Takvih afera sa izraelskim špijunima u američkim institucijama već je bilo u prethodnim dekadama. Dakle, izraelski cassus belli uz američku podršku jer ciljevi američkih udara nisu postignuti. Da se ne govori kakvu to štetu ima po ionako oslabljen ugled američkog predsjednika.     

Zapravo, sve bi države svijeta trebale dobro preispitati svoje službe jer su mnoge, vrlo vjerovatno, kontaminirane cionističkim agentima i to u najvišim strukturama. Ovdje je važno napomenuti da se sve zamislive metode špijuniranja i obavještajnog rada, posebno učahurenja spavača obilato koriste. Slučaj cionističke agentice u Iranu, izvjesne Catherine Perez Shakdam, na šiitski islam konvertirane francuske Jevrejke koja se na koncu svojim tekstovima o iranskoj revoluciji javila na web stranici samog Vođe revolucije, najbolje svjedoči do koje su razine u Iran infiltrirani Mossadovi agenti.

Rat protiv Irana je cionistička nužnost jer niti režim niti država ne mogu opstati u miru. Samo u ratu na bazi narativa o sigurnosti i laži o želji drugih da ih „bace u more“ cionizam opstaje kao fašistička ideologija a Izrael kao hebrejska etnoeksklutivna država. Jer samo narativom o stalnoj ugroženosti osiguravaju se silne stotine milijardi inflatornih dolara donacija i investicija izvana bez kojih ta ekonomija ne bi opstala.

Ratovi koje Izrael pokreće ili permanentni državni terorozam koji provodi „dokazuju“ nužnost zaštite sigurnosti i bacanja tuđih para u ponor bez dna. Da to moljakanje tuđih para ide do dna posvjedočila je ne baš bistra demokratska kandidatkinja Kamala Harris kada se na nastupu pred jednom hebrejskom organizacijom sa sjetom i ganućem prisjetila škrabica za pomoć ugroženim Jevrejima u njezinom kvartu u koje su oni, tadašnja doseljenička niža srednja klasa, ubacivali dio svog džeparca. Od škrabica na uglovima ulica američkih gradova, do četiri hiljade milijardi iz Zaljeva obećanih arapskih para u SAD od kojih nepoznat iznos završava u Izraelu, cionistički entitet opstaje, zaštićen od odgovornosti za zločine, sa svojom mrežom obavještajaca, čak i kod svojih pokrovitelja i zaštitnika.

Stoga je razumno očekivati novi napad tzv. Izraela na Iran, nastavak genocida nad Palestincima, pritisak na Trumpa da ponovo uključi SAD u agresiju. Kakve će biti posljedice, može se spekulirati u nekoliko pravaca. Na jedan od njih, eskalaciju rata prema Turskoj, već upozoravaju i sami turski analitičari, a na šta se sumnja sve od prepuštanja dijela Sirije izraelskoj agresiji i okupaciji koja je na samo nekoliko desetak kilometara približila tursku i izraelsku vojsku u toj zemlji.

Naravno, agresija na Tursku bila bi poražavajuća s nekoliko aspekata. Prvo, bio bi to napad na članicu NATO pakta, što bi, barem teorijski, aktiviralo član sporazuma o kolektivnom odgovoru na napad na jednu članicu i time SAD stavilo u nemoguću poziciju, posebno nakon što je Trump savijanjem ruku prisilio sve članice da pristanu na gotovo samoubojstveno povećanje budžeta za odbranu na 5 % BDP-a do 2035.

Drugo, turska je vojno snažnija, u nekim apektima izrazito, od Irana i cionistički bi entitet, čak i uz američku podršku, taj rat izgubio. Novi rat mogao bi biti konačan kraj jezivog eksperimenta cionističke, jevrejske države na zemlji otetoj njezinim stanovnicima od kojih su mnogi u talasima genocida ubijeni ili protjerani

Za Iran je važno da se odmah uhvati u koštac sa nužnim reformama, očisti svoje službe od cionističkih i drugih proxy špijuna (arapskih okolnih diktatura, američkih…) Taj je proces, sa zakašnjenjem koje je skupo plaćeno, počeo. Ako misli opstati, režim mora ukinuti besmislene zakone o hidžabu, ograničiti moć fakiha, osloboditi ljude sve sile harama koji su nametnuti mimo Boga…. Nadalje, treba ukrotiti radikale čija retorika ugrožava nacionalnu sigurnost, posebno oko nastavka nuklearnog programa. Već sada BBC i drugi zapadni ratni huškači pišu kako su cionističko-američki udari na Iran proizveli suprotan efekt.

Izrael doista nije postigao niti jedan deklariran cilj, niti je uništen iranski nuklearni program koji je ostatku svijeta prihvatljiv u svome civilnom aspektu, što Iran stalno i naglašava, niti je uništio potencijal dalekometnih balističkih projektila, a niti je započeo promjenu režima. Iran je uspio promijeniti sliku svijeta – o Izraelu kao jedinoj demokraciji na tzv. Bliskom istoku i nepobjedivoj sili. Isto tako, pokazalo se da je oslabio uticaj na američku administraciju jer je, Trump nakon američkih udara po iranskim ciljevima, jasno dao do znanja da želi primirje i sveobuhvatni sporazum, unatoč vriskanju Netanyahove bande, kako ju zove i predsjednik Hrvatske. To se i dogodilo, pa je zato „curenje podataka“ iz vojne službe SAD potencijalno vrlo opasno jer vodi u novi agresivan rat cionističkog režima, sa iznuđenom podrškom SAD.