Tajno je odbacivao doktrinu Trojstva, smatrajući je kasnijim izobličenjem izvorne kršćanske vjere. Vjerovao je da je Biblija izvor istine, ali je bio sklon racionalnom i povijesnom čitanju teksta, tražeći „izvornu vjeru“.
Isaac Newton (1642–1727) jedan je od najutjecajnijih naučnika u historiji čovječanstva. Njegovo ime danas je sinonim za klasičnu fiziku i naučnu revoluciju. Njegov doprinos mehanici, gravitaciji, matematici i optici oblikovao je moderno razumijevanje prirode, ali manje je poznato da je Newton bio i duboko religiozan čovjek koji je značajan dio svog života posvetio teološkim raspravama i proučavanju svetih tekstova.
Newtonovo najpoznatije djelo, Philosophiæ Naturalis Principia Mathematica – Matematički principi prirodne filozofije, u kojem formulira zakone kretanja i univerzalnu gravitaciju i koje je označilo naučnu revoluciju, objavljeno je na današnji dan 1687. godine. Njegov je rad pokazao da se kretanje nebeskih tijela može opisati istim zakonima koji upravljaju kretanjem objekata na Zemlji – što je bio veliki korak u razumijevanju svemira.
Uz to, Newton je razvio infinitezimalni račun (istovremeno sa Leibnizom), napravio pionirske radove u optici (dokazujući da se bijela svjetlost sastoji od spektara boja) i konstruirao prvi reflektirajući teleskop.
Newtonova religioznost bila je intenzivna, ali i heterodoksna. Bio je monoteista koji nije vjerovao u trojstvo, što ga je u očima anglikanske crkve činilo arijancem – heretikom. Tajno je odbacivao doktrinu Trojstva, smatrajući je kasnijim izobličenjem izvorne kršćanske vjere. Vjerovao je da je Biblija izvor istine, ali je bio sklon racionalnom i povijesnom čitanju teksta, tražeći „izvornu vjeru“.
Postoje historijski dokazi da je Newton čitao djela prevedena sa arapskog i bio svjestan doprinosa islamske civilizacije astronomiji, matematici i optici. Naprimjer, Ibn al-Haythamova knjiga o optici značajno je utjecala na evropske učenjake, a Newton je dalje razvio teorije svjetlosti i boje.
Iako Newton nije ostavio izričito mišljenje o islamu kao vjeri, poznato je da je duboko poštovao učenjake iz islamskog svijeta. Njegov rad i razvoj nauke ne bi bio moguć bez temelja koje su postavili muslimanski učenjaci poput Ibn al-Haythama (Alhazena), Avicene (Ibn Sina), Averroesa (Ibn Rušda) i drugih.
Neki istraživači i savremeni historičari znanosti tvrde da je Newton cijenio islamski racionalizam i naturalistički pristup znanju. Njegov kritički odnos prema dogmatskom kršćanstvu u velikoj mjeri podsjeća na islamsko učenje. Također, neki izvori sugeriraju da je Newton vjerovao kako je poslanik Muhammed bio poslan od Boga da usmjeri Arape s mnogoboštva prema obožavanju jednog Boga.
Isaac Newton nije bio samo naučnik koji je „otkrio gravitaciju“; bio je kompleksna ličnost u kojoj su se ispreplitali nauka, religija i filozofija. Iako nije ostavio direktne komentare o islamu, njegovo teološko neslaganje s ustaljenim crkvenim učenjima ukazuje na to da mu je islamsko monoteističko učenje bilo blisko.
