Riječ je o izdanju na bosanskom jeziku, a knjiga je plod višedecenijskog autorovog istraživanja po raznim svjetskim arhivima i izvorima te u samoj Bosni i Hercegovini, a bavi se historijom od prvih poznatih tragova ljudskog bitisanja na ovom tlu do dana današnjeg, dobrim dijelom i genetičkim istraživanjima o stanovništvu.

U Sarajevu je nedavno promovirana knjiga ‘Istorija Bosne i Hercegovine’ autora indijskog porijekla Irfana Mirze, univerzitetskog profesora u Sjedinjenim Američkim Državama.

Riječ je o izdanju na bosanskom jeziku, a knjiga je plod višedecenijskog autorovog istraživanja po raznim svjetskim arhivima i izvorima te u samoj Bosni i Hercegovini, a bavi se historijom od prvih poznatih tragova ljudskog bitisanja na ovom tlu do dana današnjeg, dobrim dijelom i genetičkim istraživanjima o stanovništvu.

Autor, čija supruga je inače iz Bosne i Hercegovine, kazao je da ova zemlja ima razloga da bude ponosna na svoje ljude i historiju i da u povijesnim kontekstima nije bila nimalo nevažna.

Objašnjavajući čime je bio ponukan da kao stranac napiše djelo tako zahtjevnog obuhvata, autor je naveo, između ostalog, i njegov boravak u Sarajevu za vrijeme agresije na BiH baš u momentima kad je gledao u noći projektile što pale Vijećnicu.

“Naporno je bilo otpetljati razne teorije i uklopiti historiju BiH. Ta historija nije bila napisana ovdje, nego u raznim glavnim gradovima drugih država, recimo svi oni koji su okupirali BiH. Našao sam sve, a rijetko sam našao perspektivu iz BiH, što otkriva duboku historiju. Sreća, došao sam do arhiva Zemaljskog muzeja i kroz to sam počeo da otpetljavam i to je možda bila najteža stvar”, kazao je Irfan Mirza.

Irfan Mirza boravio je u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1994. godine učestvujući u dopremanju humanitarne pomoći. Radio je s izbjeglicama u Dalmaciji.

“Tokom mog boravka u BiH naučio sam mnogo o ljudima, o njihovom karakteru i navikama. Imao sam priliku posmatrati cjelokupnu lokalnu i međunarodnu politiku, i to dok se genocid odvijao pred mojim očima. Vidio sam reakcije Bosanaca i kako su od vanjskih sila putem manipulacije trgane i kidane njihove društvene veze, jedinstvo i strukture.

Moja je supruga iz Donjeg Vakufa, što i mene čini Vakufljaninom. U ratu je izbjegla u Dalmaciju, gdje smo se i upoznali. Tada sam radio u izbjegličkom kampu, a ona je tu pokušavala oformiti školu. Hrvatske vlasti tada nisu dopuštale djeci iz nekih kampova da pohađaju školu. Ponudio sam da ih učim engleskom jeziku. Zauzvrat sam tražio pomoć s birokratijom kako bih humanitarnu pomoć dostavio iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu. Dobro smo sarađivali i ona je tako snažno zastupala Bosnu i Hercegovinu da sam joj se veoma brzo počeo diviti. Danas je ona veoma uspješan kompjuterski inženjer koji pomaže studentima porijeklom iz Bosne i Hercegovine koji žele ući u taj sektor. Ona mi je mnogo pomogla i u pisanju knjige, pored toga što se brine o porodičnim obavezama dok se ja bavim istraživanjem”, kaže Mirza.

Više od dva desetljeća Mirza je uronjenm u kulturu, pozadinu i društvene aspekte bosanskohercegovačkog naroda. Historijom Bosne počeo se zanimati kadaje njegov najmlađi sin imao pet godina i počeo ga ispitivato o ljudima iz Bosne i Hercegovine, odakle su došli, ko su i što su bili.

“Kako bih tačno odgovorio na njegova pitanja, dobio sam nekoliko knjiga i disertacija i počeo ih čitati. Našao sam genetsku studiju iz 2004. godine koja je otkrila da su Bosanci imali genetske markere koji datiraju iz ledenog doba. Čitao sam o ljudima iz paleolitika koji su živjeli u Bosni i Hercegovini. Ovi genetički markeri nastavili su se kroz mezolitičko i neolitičko doba, a nastavljaju se i danas. Ta se naučna otkrića izravno protive tradicionalnim tekstovima koje čitam. Trebalo mi je četiri godine istraživanja kako bih razumio i objasnio historijske nedosljednosti. Poče sam niz predavanja. Mnogim Bosancima i Hercegovcima nije se sviđalo ono što sam imao reći. To ih je uznemiravalo. Moja su saznanja bila suprotna od nekih temeljnih uvjerenja koja su imali o sebi. Bosanci i Hercegovci pripadaju različitim genetskim skupinama od njihovih susjednih Slavena. Iako govorite slavenskim jezikom, vi uglavnom niste Slaveni. Vi ste domaćini, starosjedioci Evrope. Slaveni su dolazili u regiju hiljadama godina poslije iz drugih dijelova Evrope. Samo nas ta činjenica tjera da ponovo razmotrimo historiju Bosne i Hercegovine. Razmišljao sam kako ću prezentirati svoju tezu. Morao sam napisati priču koja govori o cijeloj historiji Bosne i Hercegovine od početka ljudskog roda u Evropi. To je jedini način da objasnim ono što sam otkrio. Ta je priča postala moja knjiga Historija Bosne i Hercegovine”, kazao je Mirza.

Početkom rata istraživao je, a onda objavio knjižicu s objašnjenjima nekih osnovnih činjenica o Bosni i Hercegovini i želji njenih naroda za neovisnošću od urušavajuće i eksploatativne Jugoslavije. Pisao sam o raspadu Jugoslavije, o Slobodanu Miloševiću i njegovoj tiraniji. Ljudi u SAD-u i Kanadi nisu znali ništa o ratu. Mnogi od njih nikad nisu bili čuli naziv Bosna i Hercegovina. Prije nekoliko godina počeo je raditi na objašnjenju genocida u Bosni i Hercegovini. Taj je rad pretvorio u knjigu Osnove za razumijevanje genocida u Bosni i Hercegovini.

Ovo je kratka uputa u historiju Bosne Irfana Mirze: Bosna i Hercegovina bila je utočište čovječanstvu tokom perioda dužeg od 24.000 godina. Od prvih ljudi, koji su prije posljednjeg ledenog doba ušli u Evropu, pa do evropskog autohtonog stanovništva koje se tu sklonilo poslije posljednjeg ledenog doba, prostor Bosne i Hercegovine pružao je utočište i zaštitu svojim stanovnicima od prirodnih i čovjekom uzrokovanih katastrofa. U 800. godini pr. n. e., kada su Iliri imigrirali u regiju, nastanili su se u današnjoj BiH. Kada su Slaveni pobjegli od ropstva u 5. stoljeću, pronašli su utočište u Bosni i Hercegovini. Kada su Obri napali plemena oko današnje BiH u 6. stoljeću, ta su plemena pronašla sigurnost u BiH. U 9. stoljeću, kada je kralj Posavine Ljudevit sklapao primirje s Slavenima, skup je održan u BiH. Kada je bio izdan od Slavena i morao bježati iz svog carstva – pobjegao je u Bosnu. U 10. stoljeću, kada su Dalmatinci i Slaveni bili pod prijetnjom Bugara, kralj Tomislav okupio je vojsku u Bosni i Hercegovini kako bi se suprotstavio caru Simeonu u borbi poznatoj kao “bitka na bosanskim visoravnima”. Kada su Ćirilo i Metodije tražili način da kazuju kršćansku liturgiju na lokalnom jeziku, njihovi učenici učili su glagoljično pismo poznato kao bosančica. Kada je stara slavenska crkva tražila da proširi utjecaj, usvojila je bosanski dijalekt kako bi mogla doprijeti do masa. Kada su Jevreji protjerani iz Španije u 15. stoljeću, sigurnost su pronašli u Bosni. Kada su Hrvati i Srbi sklapali mir poslije Drugog svjetskog rata, Bosna i Hercegovina je bila tu za njih.

Bosna i Hercegovina zemlja je u kojoj su kraljevi poput Tvrtka I štitili religijske slobode. Njihova vjera u različitost bila je tako velika da su se suprotstavljali silama kao što su Rimljani i krstaši, koji su nastojali homogenizirati stanovništvo. Iz rata u rat koji su vođeni protiv naroda Bosne i Hercegovine mogli smo vidjeti Bosance i Hercegovce kako se brane ispoljavajući principe hrabrosti, viteštva, poštovanja za čovjeka i zaštite slabih. Tokom posljednjeg rata srpske snage pokušale su ugroziti i zatrti sve te principe koje su Bosanci i Hercegovci njegovali stoljećima. Ali, čak ni jedna od najjačih armija u Evropi nije mogla slomiti bosanskohercegovački duh. Zemlja nije kapitulirala i nije popustila pod valom ultrafašističkog nacionalizma koji joj ponovo prijeti.

“Bosna i Hercegovina oduvijek je bila, i uvijek će biti, multikonfesionalna zemlja u kojoj se poštuju religijske različitosti. Slave se dva bajrama, dva božića, jevrejski praznici i još mnogo toga. Ona je svetište za vjernike svih vjera. Trenutni val fašizma ubačen u BiH izvana samo je prolazna anomalija. To je kratkotrajni treptaj u dugoj i bogatoj historiji naroda ove zemlje. Jednog će dana svi stanovnici Bosne i Hercegovine shvatiti da ste svi vi Bošnjaci, bez obzira jeste li muslimani, katolici, pravoslavci, jevreji, budisti, ateisti, agnostici, ili ste neke druge vjeroispovijesti. Vaša budućnost obećava, čak i s nefunkcionalnom strukturom kakvu je Dayton uspostavio u vašoj zemlji. Razlike koje su definirane Daytonom jesu umjetne i, kao takve, imaju ograničen životni vijek. Vijek Bosne i Hercegovine datira unazad do najranijih stanovnika Evrope i nastavit će trajati do posljednjih dana čovječanstva. U predgovoru drugom izdanju moje knjige dr. Silajdžić piše da je Bosna i Hercegovina ‘autentično pluralno društvo, koje, čak i oštećeno, i dalje odražava ono čemu Evropa stremi da bude’. Bosna i Hercegovina izvorna ja pluralistička zajednica. Ja sam privilegiran što imam priliku izučavati lekcije koje ta zajednica nudi”, kaže Mirza.