Povod za ove događaje bila je brutalna tuča u kojoj je teško povrijeđen 68-godišnji Domingo Tomás Domínguez, a koju su, kako se tvrdi, izazvali mladići marokanskog porijekla. No kako dani odmiču, prvobitni povod ustupa mjesto čistoj mržnji – sada se ne progoni pojedince, nego čitavu zajednicu

Već petu noć zaredom stanovnici naselja San Antonio, pretežno marokanskog porijekla, izlaze na ulice nakon što je u ovom španskom gradu s 40.000 stanovnika izbila serija nasilnih napada usmjerenih protiv djece i mladih porijeklom iz sjeverne Afrike.

Povod za ove događaje bila je brutalna tuča u kojoj je teško povrijeđen 68-godišnji Domingo Tomás Domínguez, a koju su, kako se tvrdi, izazvali mladići marokanskog porijekla. No kako dani odmiču, prvobitni povod ustupa mjesto čistoj mržnji – sada se ne progoni pojedince, nego čitavu zajednicu.

Dok je Torre Pacheco „gorio“ u potrazi za navodnim napadačem, taj isti mladić je već bio daleko. U ponedjeljak je uhapšen u trenutku dok se pripremao da vozom ode u Francusku. Počinilac je identifikovan tek šest dana nakon incidenta koji je izazvao val nasilja u ovom gradu. U međuvremenu su uhapšena i dvojica saučesnika, starosti 20 i 21 godinu. Sva trojica su marokanskog porijekla ali nijedan od njih ne živi u Torre Pachecu.

Unatoč tome, u danima nakon napada grad je bio mjesto lova na imigrante, posebno one iz Magreba. Dok su odgovorni već iza rešetaka, stanovnici Torre Pacheca se s nelagodom pitaju: „Šta će se sada dogoditi?“ Gradonačelnik Pedro Ángel Roca (Narodna stranka – PP) tvrdi da nije službeno sazvana nijedna nova protestna akcija, ali razni radikalni kolektivi putem društvenih mreža mobiliziraju pristalice za nove dolaske u grad – od utorka do četvrtka. Prije hapšenja osumnjičenih, neonacističke grupe su otvoreno pozivale na „pravdu vlastitim rukama“.

„Pozivamo na hajku za 15., 16. i 17. juli. Građanske patrole, direktna istraga s ciljem da ih se pronađe i direktna pravda – da ih pošaljemo Allahu. (…) Španija je naša, i ničija više. Živjela Španija!“ stoji u pozivu koji je objavila neonacistička grupa Deport Them Now (Deportujte ih odmah).

U međuvremenu, lideri marokanske zajednice pokušavaju spriječiti dalje eskalacije. U ponedjeljak navečer više društvenih i vjerskih lidera – uključujući imame i čelnike sve tri džamije u Torre Pachecu – došli su u San Antonio kako bi apelovali na smirenost, posebno kod mladih. „Došli smo da ih saslušamo, ali prije svega da uvjerimo mlade da tokom noći, dok protesti traju, ostanu kod kuće. Kada oluja prođe, vratit će se normalnost“, kaže Nabil Morino iz jedne od lokalnih džamija.

No, normalnost je daleko. Osim trojice uhapšenih zbog napada na Domíngueza, proteklih noći je uhapšeno još sedam osoba – šest Španaca i jedan Marokanac – zbog učešća u nasilnim incidentima.

Posljednjih noći Civilna garda i lokalna policija čuvaju ulaz u San Antonio, pokušavajući spriječiti nove upade ekstremista. Ali to nije uvijek bilo tako: u subotu su prošli bez ikakvog otpora, a u nedjelju su, pošto nisu mogli ući u naselje, napali radnju izvan njega.

Gradonačelnik priznaje da čak 30% stanovnika Torre Pacheca čine ljudi imigrantskog porijekla, uglavnom iz Maroka. Iako nema formalnih podjela među kvartovima, San Antonio se profilirao kao središte zajednice – ovdje živi oko 4.500 ljudi, većinom zaposlenih u polju ili vlasnika malih radnji. Do sada, policije u ovom naselju gotovo da nije bilo.

Posebno jezivo svjedočanstvo dolazi od Hassana, vlasnika restorana Don Kebab, koji je u nedjelju navečer pretrpio direktan napad. „Htjeli su nas ubiti… Srećom imam stražnja vrata i kroz njih smo pobjegli“, kaže ovaj 36-godišnji ugostitelj. Na vrata njegovog lokala došlo je između 30 i 50 ultradesničara, s kacigama i fantomkama. „Rekli su mi: ‘Maure, zatvaraj, danas se ne radi'“, priča Hassan.

Zatim su mu u lokal bacili suzavac. On i njegov radnik nisu mogli disati. „Spustili smo roletne, ali kada su se udaljili, opet smo ih podigli. Kad su vidjeli da smo ponovo otvorili, vratili su se s palicama i razbili sve. Pobjegli smo u zadnji čas.“

Hassan već deset godina vodi restoran u Torre Pachecu, ali živi s suprugom i devetomjesečnim sinom u obližnjem mjestu La Unión. „Nikada nisam imao problema ovdje. Naprotiv, mnogi Španci su me podržavali. Svi me poznaju i znaju da nikome ne pravim zlo“, kaže. Ipak, Don Kebab je u ponedjeljak ostao zatvoren. „Da nismo pobjegli, ubili bi nas. U to sam siguran.“

U ovom gradu koji živi od poljoprivrede, a čije plodove već decenijama ubiru upravo ruke imigranata, noć donosi sablasnu tišinu. Mnogi su najavili da neće otvarati radnje dok se situacija ne smiri, a ulice oko San Antonija već su praktično prazne.

Za porodicu Abdelhakema, 57-godišnjeg radnika koji je u Torre Pacheco došao još 1991. godine, ulica ispred njihove kuće više nije sigurno mjesto. Njegov osmogodišnji sin Iyad se više ne odvaja od 16-godišnje sestre Ikhlass, dok ih starija sestra Sara i majka prate kroz prozor. „Ovdje se sada djeca više ne smiju igrati pred kapijom“, kaže Abdelhakem.

Iyad više i ne govori arapski, samo španski, i Maroko posjećuje samo tokom odmora. Ipak, njegova porodica danas ne osjeća da pripada ovom gradu. „Idemo do Mercadone i strah nas je“, kaže Sara. „Stranci smo i mi smo izgradili Španiju“, dodaje. Napad na starca je odavno prestao biti povod – sada se desnica okrenula protiv svih sjevernoafrikanaca, bez razlike.

Mohammed (19) i Youssef (20), koji sjede zajedno na klupi u naselju, znaju to iz prve ruke. Mohammed je stigao prije dvije godine, sam, čamcem do obale Kartagene. Završio je u centru za maloljetnike, bez papira, a danas preživljava od povremenih nadnica. „Ima dana kad jedem, i dana kad ne jedem“, priznaje. Youssef je pokušao raditi u polju, ali ne želi više: plata je loša, uslovi nehumani, a gazde – nepristojne. „Naravno da me strah, ali šta da radim?“, pita se.

Salah, izmišljeno ime 24-godišnjaka koji je ovdje rođen, ne želi da se vidi na fotografiji. Njegovi roditelji su među prvim Marokancima koji su stigli u grad 1989. godine. Danas studira pravo, a već ima diplomu iz mehanike. „Za njih smo još uvijek samo Maori“, kaže. „Kad sam bio mali, zvali su cijeli razred na rođendan osim mene – to su odlučili roditelji, ne djeca.“ I dodaje: „Imam drugačije ime, moja majka nosi maramu… ali mi smo dio ovog mjesta. Ponosan sam što sam Španac Marokanac.“

I dok maskirane grupe pod izgovorom „odbrane Španije“ love ljude na ulicama, jedan cijeli kvart šuti, zaključava vrata i čeka. Jer u očima onih koji dolaze s palicama – oni nisu komšije, već „drugi“.

IZVOR: El Mundo, El Pais