Tako je u Bosni vučicino mladunče ipak preživjelo, a negdje je vučičin podmladak ostao u životu
Prisvojni pridjevi od imenica gramatičkog ženskog roda koji obavezno podrazumijevaju i ženski rod, kao i neke druge riječe koje nemaju prirodni rod, ali su gramatički ženskog roda, tvorene dodatkom sufiksa -ic-a, nekada mogu izazivati određene fonetske varijacije u smislu djelovanja prve palatalizacije.
Tako, npr. od imenica tipa domaćica, plesačica, pjevačica, profesorica, dekanica, vučica, Danica (kao nebesko tijelo ili kao žensko ime) i dr. tvore se prisvojni pridjevi dodavanjem sufiksa -in-, što daje sljedeću situaciju: domaćic-in-, plesačic-in-a, pjevačic-in-o, profesoric-in-e, dekanic-in-i, Danic-in-a itd. Tako je u srpskoj i hrvatskoj jezičkoj normi propisano da u navedenim slučajevima dolazi do promjene gdje se umjesto spiranta -c- formira afrikata -č-, dajući oblike tipa domaćičin, plesačičina, pjevačičino, profesoričine…
Navedena promjena vrši se na osnovu stare promjene naslijeđene još iz prasl. doba, gdje se zapravo ispod spiranta -c- nekada nalazio velar -k-, koji je u navedenoj poziciji prešao u spirant zbog djelovanja treće palatalizacije. U slučaju tvorbe prisvojnog pridjeva velar -k- prelazi u palatal -č- zbog djelovanja prve palatalizacije, tako da na površinskom nivou izgleda kao da je -c- prešlo u -č-, a zapravo se radi o prelasku -k- u različite alternante zbog fonetskih uvjeta, tj. u -c- kao rezultat treće, odnosno -č- kao rezultat prve palatalizacije.
U bosanskoj normi propisano je pravilo da se -c- čuva u navedenoj poziciji i ne mijenja se, što predstavlja specifičnu fonetsko-morfološku bosansku normativnu posebnost. Razlog tome možda je i u činjenici da se naročito oblicima u kojima spirantu -c- prethodi afrikata -č- (ili pak nekada -ć-) ne dozvoljava promjena zbog svojevrsne disimilacije istih glasova, kako to pokazuju primjeri tipa pjevačica – pjevačicin > pjevačičin > pjevačicin; domaćica – domaćicin > domaćičin > domaćicin.
Tako je u Bosni vučicino mladunče ipak preživjelo, a negdje je vučičin podmladak ostao u životu.
Alen Kalajdžija diplomirao je 2002. godine na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost naroda Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, gdje je magistrirao 2007, a doktorirao 2012. godine. Predavao je kratko u osnovnoj i srednjoj školi, a imao je više angažmana u nastavi bosanskog jezika na univerzitetima u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Objavio je četiri naučne monografije iz oblasti lingvističke bosnistike te zbirku kratkih priča. Uz više od 80 naučnih i stručnih radova te petnaestak kulturalnih kolumni objavio je približno 300 naučnopopularnih pojedinačno koncipiranih jezičkih savjeta o bosanskom jeziku. Na mjestu direktora Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu proveo je dva mandata (2013–2021). Trenutno u Institutu ima izbor u zvanje naučnog savjetnika.
