Direktor Uprave za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini prof. dr. Mensur-ef. Malkić održao je danas hutbu u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu povodom Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, u kojoj je poručio da je domovina emanet koji se mora čuvati i prenositi budućim generacijama.

Hutbu direktora Malkića prenosimo u cijelosti: 

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova,

neka je salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.

Poštovana braćo!

U nedjelju je 1. mart – Dan nezavisnosti naše domovine Bosne i Hercegovine.

Prvog marta 1992. godine građani Bosne i Hercegovine opredijelili su se za nezavisnu državu Bosnu i Hercegovinu. A nakon toga uslijedilo je i njeno međunarodno priznanje.

Izražavamo zahvalu i odajemo priznanje svima koji su doprinijeli njenom međunarodnom priznanju i opstanku.

Prvi mart je historijska činjenica, jer se tog dana 1992. godine, na referendumu, oko 64 % građana Bosne i Hercegovine izjasnilo – da su za to da Bosna i Hercegovina bude nezavisna država svih njenih građana i ravnopravnih naroda.

Bosna je emanet koji smo naslijedili od naših predaka, naših djedova i očeva, emanet koji moramo čuvati, sačuvati i ostaviti našoj djeci i unucima na čuvanje.

Zato se trebamo potruditi i podržavati one – koji se trude – da izgrade klimu i ambijent – u kojem se  nećemo osjećati izgubljeno i dezorijentirano u svojoj zemlji, u kojem nećemo biti zbunjeni i zabrinuti nad našom sutrašnjicom.

Moramo biti ujedinjeni u našem cilju da želimo život dostojan čovjeka, da želimo živjeti u zemlji u kojoj nijedan građanin neće biti obespravljen, da želimo živjeti u zemlji u kojoj ćemo se osjećati sigurno, i mi, i naša djeca, i naše porodice.

Draga braćo!

Danas se podsjećamo na značaj obilježavanja Dana nezavisnosti naše domovine Bosne i Hercegovine – jer nam je to važno za opstanak i život na našim prostorima, danas ćemo se podsjetiti i na značaj dove koja je stalno prisutna u životu vjernika, a posebno je značajna u ovim mubarek danima jer je ona sastavni dio ramazanskih ibadeta.

U suri Bekare, u poglavlju o postu, ajet o dovi zauzima središnje mjesto među ajetima koji govore o normama i propisima ramazanskog posta.

Tako nam Uzvišeni Stvoritelj, na indirektan način, ukazuje da je dovu nemoguće odvojiti od ramazanskog posta, i to vjernicima treba biti podsticaj da što više uče dove tokom mjeseca ramazana, a posebno u vremenu kada iščekuju iftar.

Allahove, dž.š., riječi:

A kada te (o Muhammede) robovi Moji za Mene upitaju, (reci im) da sam Ja, sigurno, blizu… – znače

da – Uzvišeni Gospodar zna za naš post i namaz –

da – Uzvišeni Gospodar zna za naše ibadete,

ali i zna za sva druga djela koja činimo,

jer On je Karib – On nam je blizu.

Karib je jedno od Allahovih, dž.š., lijepih imena, koje nas uči da je naš Gospodar Svojim svojstvima blizu nas.

Milostivi Allah, čuje naše molbe i dove, vidi nas kada Ga skrušeno i ponizno molimo i poručuje nam:

Odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje, i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu.

Svaki čovjek, bio on vjernik ili nevjernik, u određenim životnim situacijama istinski osjeti da je slab, nejak i nemoćan i da je potrebno i neophodno da se obrati nekom – nekom koga u svojoj podsvijesti osjeća da je iznad svega i da mu može pomoći i izbaviti ga iz belaja i nevolja.

Ta potreba urođena je svakom čovjeku. Vjernik je tu potrebu prepoznao, priznao i osnažio je vjerom u Jednog i Jedinog Boga.

Nevjernik je nije prepoznao, ni priznao, već je zapustio i kod njega se ta potreba probudi samo s vremena na vrijeme, onda kada se nađe u teškim i kritičnim životnim situacijama.

Stoga, svaki čovjek, vjernik ili nevjernik, svjesno ili nesvjesno priznaje kur'ansko načelo: Čovjek je stvoren kao nejako biće. (An-Nisa’, 28.)

A onaj ko je slab uvijek treba jačeg da ga zaštiti i pruži mu utočište. Zato vjernik – dove upućuje – Uzvišenom Stvoritelju, najboljem zaštitniku i pomagaču, i njegov život – život vjernika je nezamisliv bez dove.

Muhammed, alejhisselam, je rekao:

Dova je oružje vjernika, stub vjere i nur nebesa i zemlje.

Ona u odnosu na nesreću može imati tri stepena:

prvi – da dova bude jača od nesreće i da je svojom snagom potpuno potisne,

drugi – da dova bude slabija od nesreće pa nesreća u tom slučaju zadesi čovjeka, ali i pored toga dova tu nesreću ublaži,

i treći – da je snaga dove i nesreće ujednačena. 

Također, trebamo imati na umu da iskrena dova mijenja sudbinu, i Allahov Poslanik, s.a.v.s., nam poručuje:

Kader – sudbinu ne može promijeniti ništa, osim dove,  niti išta život može produžiti, osim dobročinstva. (Tirmizi) 

Učenjem dove čovjek se spašava od propasti, a Vjerovjesnik nas uči: Nemojte odustajati od dove, jer sa dovom niko nije propao.

Da bi dova bila kabul – primljena kod Allaha, dž.š., uvjet je da se u dovi traži ono što je dozvoljeno i da se ne žuri sa uslišavanjem dove, jer Muhammed, a.s., nas uči: Neprestano će se čovjeku dova uslišavati

sve dok ne bude molio za grijeh ili za kidanje rodbinskih veza, ili dok ne bude požurivao njeno uslišavanje.

To jest, dok ne bude govorio: Molio sam Boga i molio – ali mi dova nije uslišana. (Tirmizi)

Zato, onaj ko uči dovu treba da bude uvjeren da samo Allah, dž.š., može udovoljiti njegovoj dovi; treba da moli iskreno i da u potpunosti otvori svoju dušu i svoje srce Gospodaru svjetova, jer Allah ne uslišava dove koje Mu se upućuju u gafletu, u nemaru.

Onaj ko želi da mu dova bude primljena treba da se kloni harama i drži halala, da izvršava islamske obaveze i da bude ustrajan u dovi. 

Draga braćo i sestre!

Mjesec ramazan je najodabraniji mjesec u kojem Allah, dž.š., neizmjerno spušta svoju milost, obilato nagrađuje, oprašta grijehe, oslobađa od džehennemske vatre i najviše prima dove od svojih robova.

Ovih dana trebamo upućivati dove za sebe, za svoje roditelje i djecu, svoju porodicu i bližnje, svoju rodbinu i prijatelje, našu zajednicu i našu domovinu, ali ne zaboravimo uputiti dovu Allahu, dž.š.: da nama i našoj djeci dadne halal opskrbu i lijep posao u našoj domovini, da unutar naših porodica uspostavi ljubav, razumijevanje, sklad i harmoniju, da sačuva islam i muslimane u našoj domovini, da pomogne muslimane širom svijeta, posebno one koji se danas nalaze u teškim situacijama.

Neka nam stalno na umu bude, dobro poznata, kur'anska dova: Gospodaru naš, podari nam dobro i na ovom i na budućem svijetu i sačuvaj nas džehennemske patnje. (Baqara, 201.) 

Amin, ja Rabbel-alemin!

IZVOR: Preporod.info