Ako se sadašnji trendovi nastave, Hrvatska će do kraja stoljeća izgubiti gotovo polovinu stanovništva, a nacionalni identitet i jezik naći će se pod pritiskom kakav nisu doživjeli ni u najtežim povijesnim razdobljima. “Bit će nas manje, ali ćemo živjeti duže”, kažu optimisti iz ministarstva. Demografi, pak, upozoravaju: ako ne promijenimo sistem, za stotinu godina možda neće biti nikoga ko bi to rekao

U Hrvatskoj se svake godine rađa sve manje djece, a umire sve više ljudi. Samo u prvih sedam mjeseci ove godine rođeno je 18.194 djeteta, dok je preminulo čak 30.372 osobe. U 2024. godini, razlika između broja rođenih i umrlih bila je jednaka populaciji čitavog Poreča, 32.069 naspram 51.080. Svakog dana, prosječno, rodi se 87 djece, a umre 140 građana. Takav trend, upozoravaju demografi, vodi zemlju u demografski kolaps bez presedana, piše današnji zagrebački Večernji list.

Stopa fertiliteta iznosi svega 1,47 djeteta po ženi, dok je za održavanje stabilnog broja stanovnika potrebna stopa od 2,1. Posljednji put Hrvatska je tu granicu dostigla 1967. godine, u vrijeme kada je Matica hrvatska tiskala Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog jezika. Pola stoljeća kasnije, pitanje nije samo hoće li hrvatski jezik preživjeti, nego hoće li biti dovoljno ljudi da ga govore.

U brojnim selima Dalmatinske zagore, Like, Korduna i Banije danas više nema ni osnovne infrastrukture. “Za nekoliko kuća ne isplati se ulagati”, objašnjavaju lokalne vlasti. Tako mjesta bez vode i struje nestaju ispod gustiša, a s njima i tragovi života. U nekima od njih već desetljećima se nije čulo dječije plač. “Kad nestanu ljudi, nestane i država”, reći će kasnije jedan od vodećih hrvatskih demografa, Marin Strmota.

Prema najnovijim podacima Eurostata, Hrvatska ima treću najnižu stopu fertiliteta u EU, odmah iza Malte i Italije. Projekcije su neumoljive: do 2050. broj stanovnika spustit će se na oko 3,3 miliona, a do 2100. godine na 2,8 miliona. Drugim riječima, zemlja bi mogla izgubiti gotovo polovinu svog današnjeg stanovništva.

“Već desetljećima Hrvatska se suočava s padom broja rođenih, starenjem stanovništva i kontinuiranim iseljavanjem mladih i radno sposobnih ljudi”, objašnjava izv. prof. dr. sc. Marin Strmota s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. “Projekcije za narednih 50 godina pokazuju da će stanovništvo biti sve starije, malobrojnije i regionalno neujednačeno. U nekim krajevima, demografski pad postat će nepovratan.”

Strmota naglašava da simbolične mjere, poput jednokratnih naknada za novorođenčad, ne mijenjaju ključne razloge zbog kojih mladi odustaju od roditeljstva. “Odluku o rađanju oblikuju sigurnost zaposlenja, visina plaća, dostupnost stanova, vrtića i škola, kao i povjerenje u budućnost. Bez ozbiljne promjene tih okolnosti, Hrvatska će izgubiti ne samo ljude, nego i cijele regije.”

Jedan od ključnih faktora demografske krize jeste i iseljavanje. Od ulaska Hrvatske u EU 2013. godine, zemlju je napustilo više od pola miliona ljudi, uglavnom mlađih od 40 godina. Istovremeno, posljednjih godina bilježi se rast useljavanja radnika iz Azije i Afrike, što donekle ublažava manjak radne snage, ali otvara nova pitanja o integraciji i kulturnoj koheziji.

“Oslanjanje isključivo na imigraciju nije rješenje”, kaže Strmota. “Ako ne osiguramo kvalitetan život domaćim obiteljima, dovodimo u pitanje dugoročnu stabilnost i identitet društva.”

Vlada se posljednjih godina pokušava uhvatiti u koštac s problemom kroz novi institucionalni okvir. Osnovano je Ministarstvo demografije i useljeništva, donesena Strategija demografske revitalizacije do 2033., te Vijeće za demografsku obnovu na čelu s premijerom.

Prema riječima resornog ministarstva, mjere uključuju povećanje roditeljskih naknada, produženje očinskog dopusta, subvencioniranje stanova za mlade obitelji, te ulaganja u vrtiće i škole.

Od prvog marta 2025. roditeljske naknade povećane su dvostruko, jednokratna podrška za novorođeno dijete sada iznosi 618 eura, dok očinski dopust traje 20 radnih dana, a kod blizanaca i više djece 30. “Cilj je pružiti konkretnu podršku roditeljima i olakšati usklađivanje obiteljskog i profesionalnog života”, poručuju iz Ministarstva.

Ipak, stručnjaci su skeptični. Takve mjere, smatraju, ne mogu promijeniti dubinsku percepciju nesigurnosti i nepravde u društvu. Hrvatska i dalje ima jedan od najnižih postotaka zaposlenosti mladih u EU, a cijene nekretnina rastu brže od plaća.

Demograf Tado Jurić s Hrvatskog katoličkog sveučilišta upozorava da bi za demografsku obnovu isključivo prirodnim putem svaka žena trebala roditi 4,2 djeteta, što je, realno, nemoguće. “Da bismo do 2050. zadržali sadašnji broj Hrvata, trebalo bi se vratiti oko 800.000 iseljenika. No podaci pokazuju da se godišnje vraća tek nekoliko stotina iz Latinske Amerike i oko 10.000 iz EU, dok se istovremeno 40.000 iseljava”, kaže Jurić. Posebno je zabrinjavajuće, dodaje, što godišnje zemlju napusti i oko 3500 djece. “To su gubici koje nijedna nacija ne može nadoknaditi.”

Prema njegovim istraživanjima, većina stranih radnika koji dolaze u Hrvatsku ostaje. “Oni neće otići, bez obzira na retoriku. Naša studija iz 2025. pokazuje da se Hrvatska brzo transformira u imigracijsko društvo. Problem je što javnost to ne vidi, jer o imigraciji govorimo ideološki, a ne analitički.”

“U praksi, integracija se često brka s poticanjem doseljavanja. No prava integracija znači uključivanje u društvo i tržište rada, a ne samo fizički boravak. Hrvatska danas zapravo provodi model multikulturalizma, iako to nikad nije službeno priznala.”

Jurić upozorava da bi do 2050. u Hrvatskoj moglo živjeti 2,2 miliona Hrvata i 2,1 milijun useljenika iz trećih zemalja, polovica iz Azije i Afrike. “To neće nužno biti katastrofa ako se proces vodi mudro i planski, ali bez strategije to postaje duboka transformacija identiteta zemlje.”

Ministarstvo demografije ističe kako su u 2025. izdvojili 830.000 eura za projekte civilnog društva koji podržavaju roditeljstvo, te 13 miliona eura za uređenje dječjih igrališta i vrtića. Pokrenut je i portal Demografija.info, zamišljen kao jedinstveno mjesto informacija o lokalnim mjerama podrške porodicama. Uz to, planira se donošenje Zakona o demografskim pitanjima i Nacionalnog plana migracija do 2033., koji bi trebao objediniti sve dosadašnje politike.

“Međutim”, kaže Jurić, “mi još uvijek demografiju doživljavamo kao pitanje opstanka nacije, a ne kao društveno-ekonomski izazov. Na Zapadu je to tehničko pitanje – brojevi, trendovi, tržište rada. U Hrvatskoj se o demografiji govori emotivno, gotovo kao o pitanju života i smrti naroda.”

Zato, dodaje Jurić, Hrvatska trpi dvostruki udar, iseljavanje vlastitog stanovništva unutar EU i istovremeni priljev stranih radnika iz trećih zemalja. “U Bruxellesu migraciju vide kao tehničko pitanje popunjavanja radnih mjesta, ali za male zemlje poput Hrvatske to je egzistencijalno pitanje. EU ima zajedničku migracijsku politiku, ali nema zajedničku demografsku. To mora biti promijenjeno, jer u suprotnom najranjivije članice neće moći zaštititi vlastitu održivost.”

Iz Ministarstva demografije i useljeništva poručuju da su crni scenariji pretjerani. “Broj stanovnika će se smanjivati, ali budući razvoj zavisi o učincima javnih politika, migracijskim kretanjima i ekonomskim okolnostima. Postoje i optimistični scenariji.” Navode i svježe statistike: u 2024. godini iz Hrvatske se iselilo 38.997 osoba, a uselilo 70.391, što je pozitivni migracijski saldo od 31.394, najveći od 1998. godine. “U tri godine zaredom imamo više useljenih nego iseljenih, što je pozitivan trend”, poručuju.

Od doseljenih, 18,9% su hrvatski državljani, a 81,1% stranci. Istovremeno, broj iseljenih hrvatskih državljana smanjio se za 5280 u odnosu na prethodnu godinu. Ministarstvo bilježi i porast broja rođenih u ljetnim mjesecima 2025. godine, za 257 više nego godinu ranije. “To je 17 razreda djece više nego lani”, ističu optimistično.

Prema projekcijama, očekivani životni vijek u 2050. godini iznosit će 80,8 godina za muškarce i 86,1 godinu za žene, a do 2100. će porasti na 88,4 i 92,4 godine. No, kako kažu demografi, “duže trajanje života ne može nadoknaditi gubitak naraštaja”.

Strmota zaključuje da “Hrvatska neće nestati preko noći, ali će se pretvoriti u zemlju staraca u nekoliko urbanih središta, dok će ruralni prostori biti pusti i zarasli”. To, kaže, “nije samo pitanje statistike, nego pitanje budućnosti jednog naroda”.

IZVOR: Večernji list