Njemački mediji otvorili su neočekivanu temu u svijetu skijaških skokova: sumnju da pojedini sportisti koriste injekcije hijaluronske kiseline kako bi povećali površinu skakačkog odijela i stekli aerodinamičku prednost u letu. Svjetska antidoping agencija već istražuje navode, dok bivši skakači upozoravaju da granica između inovacije, manipulacije opremom i varanja u ovom sportu odavno nije jasna

Navodni novi i krajnje neobičan način poboljšanja performansi potresao je svijet skijaških skokova uoči Zimskih olimpijskih igara. Prema pisanju njemačkih medija, pojedini takmičari navodno koriste injekcije hijaluronske kiseline kako bi povećali obim penisa, čime bi dobili veću površinu skakačkog odijela i tako ostvarili aerodinamičku prednost u letu. Svjetska antidoping agencija (WADA) potvrdila je da već istražuje ove tvrdnje.

Elitni sport odavno je prostor u kojem se neprestano traži i najmanja moguća prednost. Skijaški skokovi, disciplina u kojoj centimetri i djelići sekunde odlučuju o pobjedniku, posebno su osjetljivi na inovacije, ali i na manipulacije opremom. Upravo tu se sada pojavila sumnja koja zvuči gotovo nevjerovatno, ali je izazvala ozbiljnu reakciju nadležnih institucija.

Prema dostupnim informacijama, ideja je relativno jednostavna, ali rizična. Injekcije hijaluronske kiseline, koje se inače koriste u estetskoj medicini, navodno povećavaju obim penisa za jedan do dva centimetra. Time se, tokom službenih mjerenja, sportisti kvalificiraju za veće skakačko odijelo. Veća površina odijela, naročito u predjelu prepona, tokom leta se ponaša poput padobrana: stvara dodatni uzgon, omogućava duže zadržavanje u zraku i, posljedično, duži skok.

U skijaškim skokovima to može značiti razliku između medalje i plasmana van postolja. Prema jednom nedavnom istraživanju objavljenom u naučnom časopisu Frontiers, razlika od svega dva centimetra u “labavosti” odijela mogla bi donijeti i do 5,8 metara duži skok.

Međunarodna skijaška federacija (FIS) već godinama provodi izuzetno rigorozne kontrole. Na početku svake sezone skakači prolaze 3D skeniranje tijela, a obavezni su nositi pripijeno donje rublje kako bi se spriječilo umjetno povećanje dimenzija odijela. Upravo zbog takvih mjera, tvrdi se, neki sportisti navodno posežu za medicinskim intervencijama koje mijenjaju tjelesne proporcije.

Sumnje su se dodatno pojačale tokom nedavnih takmičenja Svjetskog kupa, kada su stručnjaci primijetili neuobičajenu labavost odijela Slovenca Domena Prevca, pobjednika Turneje četiri skakaonice. U letu se njegov kombinezon vidljivo napuhivao u predjelu prepona, što je izazvalo niz pitanja u stručnim krugovima.

Direktor WADA-e Oliver Niggli izjavio je da agencija pažljivo prati navode i da će ispitati da li ovakve prakse mogu predstavljati nedopuštenu prednost.
„Ne ulazim u tehničke detalje skijaških skokova, ali ako se pokaže da ovakva intervencija poboljšava performanse, ispitat ćemo sve informacije kako bismo utvrdili da li se radi o dopingu“, rekao je Niggli.

Predsjednik WADA-e Witold Bańka bio je još izravniji nakon pisanja njemačkog dnevnika Bild: „Skijaški skokovi su izuzetno popularni u mojoj zemlji i mogu obećati da ćemo ovo temeljito istražiti.“

Ova priča dolazi u kontekstu već narušenog povjerenja u regularnost opreme u skijaškim skokovima. Prošle godine, dvojica norveških olimpijskih medalista, Marius Lindvik i Johann Andre Forfang, sankcionirani su zbog manipulacije odijelima. U njihove kombinezone bio je ušiven ojačani konac koji je učvršćivao strukturu tkanine i smanjivao oscilacije u letu.

Nedavno su, povodom slične afere na Svjetskom prvenstvu u Trondheimu, suspendirani i dvojica tehničara te šef opreme norveške reprezentacije, i to na 18 mjeseci.

Ipak, ne vjeruju svi u realnost priče o injekcijama. Bernat Solà, dvostruki olimpijac (Sarajevo 1984, Calgary 1988), izražava sumnju: „Naša disciplina se silno profesionalizirala i ima ljudi koji rade ludosti, ali priču o injekcijama ne bih shvatio previše ozbiljno. Ako se već traži više prostora u odijelu, to se teoretski može učiniti i u predjelu pazuha. O tome, međutim, niko ne govori.“

Sličan oprez iskazuje i Ángel Joaniquet, olimpijac iz Sarajeva 1984. godine, podsjećajući da se kontroverze oko opreme vuku decenijama. On se prisjeća kako su već osamdesetih godina skakačka odijela plombirana olovnim pečatom kako bi se spriječile izmjene.

Prema važećim pravilima FIS-a, debljina odijela mora biti između četiri i šest milimetara, a propisana je i tačna struktura slojeva tkanine te maksimalna propusnost zraka. Cilj je spriječiti tzv. “efekat balona”, kada se odijelo previše napuše i daje neprirodnu prednost.

Joaniquet upozorava da veće odijelo nije uvijek prednost: „Ako skakač kasni s izlaskom s odskočne daske, veća površina odijela može ga čak usporiti. Prednost dolazi samo ako je let tehnički savršen.“

Za sada nema dokaza da su injekcije hijaluronske kiseline zaista korištene, ali sama činjenica da WADA pokreće istragu govori o ozbiljnosti navoda. Skijaški skokovi, sport koji počiva na preciznoj ravnoteži tehnike, hrabrosti i aerodinamike, ponovo se suočavaju s pitanjem gdje završava inovacija, a gdje počinje varanje.

Ako se sumnje pokažu tačnima, pred olimpijskim pokretom bit će još jedan izazov: kako regulirati granicu između ljudskog tijela, tehnologije i medicinskih intervencija u sportu u kojem centimetri, ponekad na najneočekivanijim mjestima, mogu odlučiti o zlatu.

IZVOR: ABC, El Mundo