Liban i Sjedinjene Države žele da šiitski pokret Hezbollah preda svoje oružje. Ali odbijanje da to učini sve više približava novu, možda i najrazorniju fazu sukoba s Izraelom, rat koji bi mogao ponovo preoblikovati Bliski istok

Na početku rata u Gazi, osmog oktobra 2023. godine, dok su izraelske snage vodile borbe protiv boraca Hamasa u južnim kibucima, moćna libanska milicija Hezbollah otvorila je front sjeverno od izraelske granice. Iz bejrutske četvrti Dahie, koja je središte Hezbollaha, njegov tadašnji zamjenik vođe, Hašem Safiedin, objavio je stvaranje „fronta solidarnosti“ s Palestincima. Cilj je, rekao je, bio da se izraelske trupe pritisnu s više strana i tako olakša teret rata u Gazi.

Devetnaest mjeseci kasnije, u novembru 2024., Hezbollah je bio prinuđen da potpiše ponižavajuće primirje s Izraelom nakon što je izraelska vojska okupirala pogranično područje i ubila više od 4.000 ljudi. Safiedin i dugogodišnji vođa pokreta Hasan Nasrallah ubijeni su u bombardovanju dok su se skrivali u podzemnim skloništima u Dahie. Dvije godine nakon tih događaja, Liban ima novu vladu koja, pod snažnim pritiskom Washingtona, obećava razoružanje milicije, obećanje koje Hezbollah odbija ispuniti. Njihov otpor ponovo približava zemlju sukobu.

Iako formalno postoji primirje, izraelska vojska svakodnevno ga narušava uz granicu, uz izgovor da sprječava Hezbollah da se ponovo naoruža. Trupe su prisutne na nekoliko brda u južnom Libanu i sprovode gotovo svakodnevne napade. U posljednjim izraelskim zračnim udarima ubijeno je devet osoba, među njima i civili. U napadu u blizini Sidona, 40 kilometara od granice, zapaljeno je skladište teške mehanizacije i uništeno više od 300 vozila.

Libanski predsjednik Joseph Aoun osudio je „neopravdane“ napade na civilnu infrastrukturu i optužio izraelsku vladu da, nakon primirja u Gazi, „traži novi front kako bi održala političku napetost“. Od novembra prošle godine, libanska vojska bilježi više od 4.500 izraelskih kršenja sporazuma. Ujedinjene nacije su potvrdile da je među stotinama ubijenih najmanje 103 civila, a 80.000 ljudi je raseljeno.

Prošlogodišnja izraelska ofanziva razorila je područja s većinskim šiitskim stanovništvom, gdje Hezbollah funkcioniše kao paralelna vlast. Libanska vlada procjenjuje da je 1,4 miliona ljudi, četvrtina populacije, napustilo svoje domove, dok je Svjetska banka evidentirala 100.000 potpuno ili djelimično uništenih kuća.

U međuvremenu, SAD predvodi napore da se Hezbollah razoruža, računajući na njegovu oslabljenu popularnost. Bijela kuća je praktično izmijenila uslove primirja dozvolivši Izraelu da bombarduje Liban ako procijeni da postoji prijetnja. Pored toga, takozvani „Kvintet“, diplomatska grupa koju čine SAD, Francuska, Saudijska Arabija, Katar i Egipat, pomogla je formiranje libanske vlade koja je u avgustu 2025. usvojila cilj postizanja državnog monopola nad oružjem.

Ali pritisci traju. Kvintet uvjetuje finansijsku pomoć obnovom države bez Hezbollaha, dok proiranske frakcije zadržavaju oružje i kontrolu nad političkim procesima. Washington otvoreno povezuje razoružanje s mogućnošću novog rata. Posebni američki izaslanik Tom Barrack upozorio je da bi Izrael mogao preduzeti „jednostrane akcije sa ozbiljnim posljedicama“ ako Liban ne ukine „izuzetak“ koji traje od 1989. godine, kada su Taifskim sporazumom završeni građanski rat i Hezbollahu ostavljeno pravo na oružje pod izgovorom „otpora okupaciji“.

Od tada, šiitska organizacija učestvuje u izborima i vladinim koalicijama, ali zadržava vojnu silu izvan kontrole države. Hezbollabove jedinice borile su se u Siriji na strani režima Bašara al-Asada, dok ih mnoge druge libanske zajednice danas doživljavaju kao prijetnju. Za njih, oružje „Partije Božije“ simbol je političke ucjene i produžene iranske moći na libanskom tlu.

„Ne možemo se osloniti na vojsku“, kaže Mona Hidžazi, 42-godišnja stanovnica Majdel Slima, tri kilometra od izraelske granice. „Vojska je korumpirana i bez oružja, a Izrael želi da uzme još naše zemlje. Zato se ljudi plaše razoružanja Hezbollaha, jer misle da bi time ostali bez zaštite.“

Hidžazi podsjeća na septembar 2024. godine, kada je izraelska vojska, nakon niza razmjena granata s Hezbollahom, izvela iznenadnu operaciju, detonirala je beeper uređaje tajne komunikacijske mreže milicije. Eksplozije su ubile 39 ljudi, među kojima i djecu, a hiljade ranile. Samo nekoliko dana kasnije, uslijedila je masovna ofanziva u kojoj je poginulo 550 ljudi, uključujući Nasrallaha, i počela kopnena invazija. „Grad je bio zatrpan tijelima“, prisjeća se Hidžazi. „Bilo je strašno. Mislila sam da neću preživjeti.“

Politički analitičar Mohanad Hage Ali iz Carnegie Centra za Bliski istok smatra da je pitanje novog rata samo pitanje vremena. „Izraelski napadi stavljaju Hezbollah u ćošak. Jedna strana će prije ili kasnije eskalirati, a Izrael će proširiti okupaciju“, kaže on.

Po njegovom mišljenju, sljedeći rat će biti drugačiji. Izrael više neće imati faktor iznenađenja kao 2024. godine, a Hezbollah će se boriti odlučnije, iz uvjerenja i želje da povrati izgubljeni ugled. „Libanci su shvatili da živimo u novom dobu, u kojem više nema međunarodnih normi, samo gole sile. Svijet šuti pred izraelskim zločinima“, zaključuje Hage Ali.

Ali šta će biti s Libanom? Novi sukob bi, upozorava on, mogao donijeti „nesretan kraj“, masovna razaranja, proširenu okupaciju i još jedan egzodus civila. „Hezbollah danas nema odgovor na to pitanje. A vrijeme za odgovor ističe.“

IZVOR: El Pais