Nova knjiga francuske antropologinje Florence Bergeaud-Blackler nazvana „Le djihad par le marché. Comment l’islam radical s’empare du marché halal“ izazvala je žestoke polemike u Francuskoj i Evropi. Autorica tvrdi da savremeni halal nije drevna religijska praksa, već savremena „invencija“ nastala na spoju neoliberalnog kapitalizma i radikalnih islamističkih pokreta, što je otvorilo burnu raspravu o ulozi religije, tržišta i identiteta među evropskim muslimanima. Kontroverzna teza da halal industrija služi političkim i ideološkim ciljevima, a ne samo vjerskim pravilima, postavlja pitanja na koja evropska društva tek traže odgovor

Ekspanzija halal-tržišta u Evropi, posebno u Francuskoj, više nije puka prilagodba prehrambenim navikama muslimana. Antropološke analize pokazuju da je savremeni halal fenomen nastao u spoju neoliberalnog kapitalizma, novih islamističkih pokreta i identitetske nesigurnosti mladih generacija. U pozadini stoji duboka promjena u ulozi religije, tržišta i politike, promjena koju je, tvrde stručnjaci, nemoguće razumjeti bez uvida u širu sliku.

Kada je američki politolog Benjamin Barber 1995. godine objavio esej Jihad vs. McWorld, suprotstavio je globaliziranu kulturu brze hrane i islamistički fundamentalizam kao simbole dva sukobljena svijeta. Trideset godina kasnije, ta slika izgleda neučinkovitom. U istoj zemlji, pa čak i u istom trgovačkom centru, danas se mogu susresti i McWorld i jihad identiteta, često u formi menija s halal govedinom.

U Francuskoj, gdje muslimani čine oko deset posto stanovništva, vijest da američki lanac Five Guys uvodi halal meso u šest svojih restorana prošla je gotovo nezapaženo. Niko se više ne čudi činjenici da se umjesto pancete poslužuju alternative, da se alkohol ne toči ili da se kuhinje prilagođavaju ritualnoj čistoći. Tržište je, naprosto, odgovorilo na potražnju koja raste iz godine u godinu. Procjene pokazuju da je vrijednost halal-sektora u Francuskoj već premašila sedam milijardi eura, dvostruko više od tržišta organske hrane.

Veliki trgovački lanci u tome vide šansu. Carrefour je nedavno kupio deset posto udjela u halal specijaliziranoj mreži HMarket, dok E.Leclerc najavljuje da će prije ili kasnije učiniti slično. Ali iza ekspanzije halala ne kriju se samo potrošački trendovi, nego i složenija pitanja identiteta, religije i politike.

Riječ halal u Kur’anu se pojavljuje vrlo rijetko, tek toliko da odredi opće okvire dozvoljenog. Tradicija je kasnije detaljnije izgradila propise, uključujući način klanja: musliman mora prizvati Božje ime i ručno presjeći grkljan, jednjak i glavne arterije kako bi životinja iskrvarila. U Evropskoj uniji to je moguće zahvaljujući posebnoj derogaciji koja dozvoljava ritualno klanje bez prethodnog omamljivanja.

No antropolozi upozoravaju da bi bilo pogrešno posmatrati halal kao vjekovnu, nepromjenjivu praksu. U najnovijoj studiji „Le djihad par le marché“, francuska antropologinja Florence Bergeaud-Blackler tvrdi da je savremeno halal tržište, koje se pojavilo tek krajem 20. stoljeća, spoj neoliberalne logike bez granica i neofundamentalističkog projekta koji kroz hranu želi islamizirati svakodnevni život.

Ona podsjeća da su migranti 1970-ih u Francuskoj svoje prehrambene navike prilagođavali lokalnom okruženju: kupovali su i u košer prodavnicama, a u krajnjem slučaju meso „očistili“ kratkom molitvom. Halal nije bio svakodnevni imperativ, a još manje tržišna niša.

Danas je situacija potpuno drugačija. Djeca u francuskim muslimanskim porodicama jedu baby-hranu halal, bombone halal, čak i povrtne juhe nose oznake halal certificiranja. Postoje aplikacije koje pomažu provjeriti sastav proizvoda, a u vjeronauci se uči da halal izbori donose dodatne „dobre bodove“ pred Bogom. Cijeli životni stil postaje ritualiziran.

Preokret počinje krajem 1970-ih. Francuske politike spajanja porodica dovele su u zemlju žene radnika iz sjeverne Afrike. One su sa sobom donijele i kulinarske običaje, a kuhinja je postala mjesto očuvanja identiteta. U isto vrijeme u Francuskoj se pojavljuju prve selafijske grupe, koje insistiraju na strožim pravilima.

Još jedan faktor bio je ključan: Revolucija u Iranu 1979. i dolazak Ruhollaha Homeinija. On je prvi postavio zahtjev da u cijeloj zemlji bude zabranjena svaka hrana koja nije halal što je bio presedan u muslimanskim državama. Teheran uvodi stroge kontrole, sistem certificiranja i novu logiku nadzora nad hranom, koja ubrzo postaje model i za druge pokrete. Od tada se halal polako pretvara u ideološko, političko i tržišno polje, a ne samo u prehrambenu praksu.

Nasuprot uvriježenoj pretpostavci da se „treća generacija muslimana prirodno sekularizira“, statistike pokazuju obrnuto. Istraživanje instituta IFOP otkriva da se 80 posto muslimana u Francuskoj smatra religioznim, a četvrtina „veoma religioznim“. Među mladima, taj procenat dostiže gotovo 90. Čak 42 posto mladih muslimana pokazuje simpatije prema islamističkim pozicijam, 13 procentnih poena više nego 1998.

U takvom ambijentu, halal postaje marker identiteta, ali i polje nadmetanja za kontrolu zajednice: od propisa o oblačenju, preko zabrane rukovanja, do odvajanja spolova. Tržište samo dodatno ojačava taj trend, nudeći halal verzije gotovo svega.

Fenomen halala nosi i druge kontroverze: od pitanja dobrobiti životinja do potencijalne zloupotrebe certifikacijskih sistema od strane moćnih lobija, često povezanih s određenim državama ili pokretima. Tu je i simbolička dimenzija, nasilje koje koristi ritualno klanje kao metaforu. ISIS je 2016. objavio video u kojem se ritual žrtvovanja imitira nad ljudskim žrtvama, zastrašujući parodijski odraz halal prakse.

To, naravno, ne znači da su halal klaonice „terorističke ćelije“ ili da su muslimanski potrošači nasilnici. Ali ukazuje na snagu simbola, na moć ideologije i na činjenicu da se tržište i religija sve češće preklapaju na način koji ima političke posljedice.

IZVOR: Panorama