Sve je počelo 1803. godine s onim što se i danas smatra najvećim poslom s nekretninama u povijesti. Mladi SAD, tada pod vodstvom Thomasa Jeffersona, kupio je od Napoleonove Francuske teritorij Louisiane za 15 miliona dolara. Za taj iznos, koji bi danas prilagođen inflaciji vrijedio oko 420 miliona dolara, Amerika je dobila nevjerojatnih 2,14 miliona kvadratnih kilometara zemlje. Bio je to potez koji je gotovo udvostručio veličinu države, protežući njezine granice od rijeke Mississippi sve do Stjenjaka i od Meksičkog zaljeva do Kanade.

Donald Trump, zagrijan za velike poslove s nekretninama, jasno je dao do znanja da je ozbiljan oko sklapanja ‘deala’ za Grenland. Iako Danska, koja kontrolira otok, poručuje da teritorij nije na prodaju, američki predsjednik ne odustaje od ideje koja se mnogima činila tek kao bizaran hir.

No, kupovina teritorija duboko je ukorijenjena u američkoj povijesti. Sjedinjene Američke Države apsolutni su prvak u toj disciplini, stekavši gotovo 40 posto svog današnjeg kopna ne ratom, već novcem. Priča o američkoj ekspanziji priča je o strateškim pogodbama, vizionarskim potezima i ponekoj “ludosti” koja se kasnije pokazala genijalnom. A sada se u tom povijesnom nizu, nakon Louisiane, Floride i Aljaske, ponovno našao golemi, ledom okovani otok na sjeveru Atlantika.

Sve je počelo 1803. godine s onim što se i danas smatra najvećim poslom s nekretninama u povijesti. Mladi SAD, tada pod vodstvom Thomasa Jeffersona, kupio je od Napoleonove Francuske teritorij Louisiane za 15 miliona dolara. Za taj iznos, koji bi danas prilagođen inflaciji vrijedio oko 420 miliona dolara, Amerika je dobila nevjerojatnih 2,14 miliona kvadratnih kilometara zemlje. Bio je to potez koji je gotovo udvostručio veličinu države, protežući njezine granice od rijeke Mississippi sve do Stjenjaka i od Meksičkog zaljeva do Kanade. Na tom golemom prostranstvu kasnije je nastalo čak 15 novih saveznih država. Napoleonu je trebao novac za ratove u Evropi, a Jefferson je iskoristio priliku koja se pruža jednom u životu i zauvijek promijenio kartu Sjeverne Amerike.

Nakon ovog monumentalnog uspjeha, apetiti su porasli. Pogled je bio usmjeren prema jugu, gdje je nestabilna španska vlast nad Floridom stvarala probleme. Nakon godina napetosti i graničnih sukoba, Španija je 1819. godine Adams-Onísovim ugovorom pristala prodati Floridu za pet miliona dolara, čime je SAD osigurao svoju južnu granicu i dobio potpunu kontrolu nad obalom Meksičkog zaljeva.

Sredinom 19. stoljeća, u duhu doktrine “očite sudbine” (Manifest Destiny), SAD se okrenuo prema zapadu. Nakon pobjede u Meksičko-američkom ratu, Ugovorom iz Guadalupe Hidalga 1848. godine, SAD je za 15 miliona dolara dobio goleme teritorije koji danas uključuju Kaliforniju, Nevadu, Utah te dijelove Arizone, Novog Meksika, Colorada i Wyominga. Samo nekoliko godina kasnije, 1854., takozvanom Gadsdenovom kupovinom, Amerika je od Meksika za dodatnih 10 miliona dolara kupila još 77.000 kvadratnih kilometara zemlje na jugu današnje Arizone i Novog Meksika, ključne za izgradnju južne transkontinentalne željeznice. Time je zaokruženo formiranje kontinentalnog dijela Sjedinjenih Država kakvog danas poznajemo.

Ipak, možda najpoznatija i u svoje vrijeme najkontroverznija kupovina bila je ona Aljaske 1867. godine. Državni sekretar William H. Seward dogovorio je kupovinu 1,5 miliona kvadratnih kilometara od Ruskog Carstva za 7,2 miliona dolara. U današnjem novcu, to bi iznosilo nešto više od 150 miliona dolara, odnosno manje od dva centa po jutru zemlje. Javnost i politički protivnici bili su zgroženi. Posao su ismijavali kao “Sewardovu ludost” i “Sewardovu ledenu kutiju”, pitajući se zašto bi iko dao toliki novac za smrznutu pustopoljinu. Rusija je, s druge strane, smatrala da je teško braniti i upravljati tako udaljenim posjedom, strahujući da bi ga u slučaju sukoba lako mogla preuzeti Velika Britanija iz susjedne Kanade.

Vrijeme je, međutim, pokazalo da je Seward bio vizionar. Otkriće zlata krajem 19. stoljeća, a kasnije i ogromnih nalazišta nafte i prirodnog plina, pretvorilo je Aljasku u neprocjenjivo bogatstvo. Njezin strateški položaj, kao mosta prema Aziji i ključne tačke za obranu Arktika, danas je važniji no ikad.

Zanimljivo je da je upravo Danska, zemlja s kojom se Trump sada prepire oko Grenlanda, već jednom Americi prodala svoj teritorij, i to iz vrlo sličnih strateških razloga. U jeku Prvog svjetskog rata, 1917. godine, SAD je kupio Dansku Zapadnu Indiju za 25 miliona dolara u zlatu (danas oko 650 miliona dolara). Amerikanci su strahovali da bi Njemačka mogla okupirati Dansku i iskoristiti otoke u Karibima kao baze za svoje podmornice, čime bi ugrozila američku obalu i Panamski kanal. Danska je, suočena s finansijskim problemima i njemačkom prijetnjom, pristala na prodaju. Otoci St. Thomas, St. John i St. Croix postali su Američki Djevičanski Otoci. Kao ključan dio tog ugovora, SAD je službeno priznao puni suverenitet Danske nad cijelim Grenlandom, što današnjim Trumpovim pretenzijama daje posebnu dozu povijesne ironije.

Trumpova opsesija Grenlandom nije bez temelja, barem što se tiče resursa i strategije. Uz obale Grenlanda nalaze se potencijalno velika nalazišta nafte i plina. Prema procjeni danskog i grenlandskog geološkog zavoda, posebno na zapadnoj obali otoka nalazi se oko 18 milijardi barela još neotkrivenih rezervi nafte, dok se na istočnoj obali procjenjuje da ima oko 4.200 milijardi kubnih metara plina, pisao je Forbes. Riječ je, dakle, o neotkrivenim zalihama. Naftne kompanije poput Shella, Exxona i Enija istražuju na Grenlandu naftu još od 1970-ih, ali zbog teških uvjeta do sada nisu uspjele. Godine 2021. grenlandska vlada također je zabranila izdavanje novih dozvola za istraživanje. Kao razloge naveli su klimatske promjene, uključujući porast razine mora zbog topljenja ledenjaka, kao i finansijsku neodrživost.

Zašto ga Trump toliko želi? Grenland je bogat i rijetkim mineralima za proizvodnju zelenih tehnologija, te uranom, koji se koristi kao gorivo u nuklearnim reaktorima. Prema podacima grenlandskog ureda za minerale, na otoku se također nalazi mnogo zlata, srebra, bakra, olova, cinka, grafita i mramora, navodi Forbes. No, koliko bi takav teritorij vrijedio? Procjene se drastično razlikuju. Ekonomist David Barker, koristeći cijene prijašnjih kupovina prilagođene današnjem BDP-u, izračunao je raspon od 12,5 do 77 milijardi dolara. S druge strane, Financial Times je, uzimajući u obzir vrijednost potencijalnih resursa, procijenio vrijednost Grenlanda na čak 1,1 bilion dolara, ali Barker je rekao da ta procjena predstavlja dvojbenu pretpostavku. “Vlada SAD-a ne bi imala punu korist od vađenja resursa. Prodali bi prava na bušenje i rudarenje kompanijama čije bi ponude ostavile prostora za njihove vlastite troškove i profit”, pojasnio je.

Pristup ima manje smisla ako nacionalna odbrana nije glavni cilj. Sjedinjene Države već su dugo vojno prisutne na Grenlandu, a Danska je saveznik NATO-a, istaknuo je Nikola Swann, globalni voditelj vlada i multilaterala u SwissThinku, konsultantskoj kompaniji za kreditna tržišta za NY Times. Ipak, za razliku od 19. stoljeća, danas postoji jedna ključna razlika. Grenland je od 1979. autonoman, a njegovi stanovnici imaju pravo na samoodređenje. Svaki dogovor o prodaji bio bi nemoguć bez pristanka 57.000 Grenlanđana, koji jasno poručuju da nisu na prodaju.

SAD je također pokušao kupiti Kubu od Španije. Tokom procesa neovisnosti Kube, 1903. godine, zemljište na kojem se nalazi zaljev Guantanamo iznajmljeno je SAD-u. Kasnije je plan propao dolaskom na vlast komunista, piše Express.