Svijet je gledao kako Trump puni svoju omiljenu ekonomsku bazuku i ispaljuje je u svim smjerovima tokom protekle godine. Ono što je počelo kao predizborna hvalisavost pretvorilo se u svjetski potres koji je pogodio sve, od kineskih proizvođača lutaka do brazilskih uzgajivača kafe.

Bila je ovo godina Donalda Trumpa. I bila je ovo godina carina. A kada je američki predsjednik počeo koristiti poreze kao oružje, uslijedio je potpuni rat.

Od dva mala i udaljena antarktička uporišta nastanjena pingvinima pa sve do druge najveće svjetske ekonomije, Kine, carinski rat zahvatio je sve pred sobom, ostavljajući vlade da se u panici bore za uvođenje protumjera.

Svijet je gledao kako Trump puni svoju omiljenu ekonomsku bazuku i ispaljuje je u svim smjerovima tokom protekle godine. Ono što je počelo kao predizborna hvalisavost pretvorilo se u svjetski potres koji je pogodio sve, od kineskih proizvođača lutaka do brazilskih uzgajivača kafe.

Trump, zvanični autor (u sjeni) knjige Umijeće pregovaranja (The Art of the Deal), ubrzo je shvatio haos koji je njegova priča o carinama izazvala u američkoj ekonomiji.

Počeo je pregovarati o pauzama i periodima odgode gotovo odmah nakon što je najavio mnoštvo carina na sve vrste uvoza u SAD.

Jednog dana Kina se suočila s carinom od 125 posto. Već sljedećeg dana, rukovanje je snizilo stopu na 10 posto.

Ukratko, u protekloj godini Trump je pretvorio carine iz uspavanog ekonomskog alata u glavni instrument vanjske politike nametanjem sveobuhvatnih carina na uvoz iz gotovo svake zemlje.

Kako je počelo

Pozivajući se na Zakon o međunarodnim vanrednim ekonomskim ovlastima (IEEPA), Trump je proglasio nacionalnu vanrednu situaciju zbog trgovinskog deficita, što je dovelo do recipročnih carina objavljenih na dan koji je administracija nazvala “Dan oslobođenja” 2. aprila.

Većina ekonomista protivi se upotrebi carina jer studije pokazuju da takve carine često dovode do većih troškova za potrošače i preduzeća, smanjene konkurentnosti izvoza i pada ukupnog ekonomskog rasta.

Ali zagovornici carina tvrde da je njihova upotreba neophodna za zaštitu lokalnih preduzeća od konkurencije i povećanje naplate poreza.

Uvođenje uvoznih dažbina podiglo je prosječnu efektivnu carinsku stopu SAD-a na gotovo 16 posto, što nije viđeno od 1930-ih, perioda globalnog ekonomskog pada kada su Sjedinjene Američke Države pribjegle visokim uvoznim carinama kako bi zaštitile lokalnu industriju.

Sjedinjene Američke Države su zahvaljujući tim carinama prikupile oko 200 milijardi dolara prihoda.

Ali nedostaci korištenja pregovaračkog alata za prisiljavanje trgovinskih partnera na ekonomsku pokornost su brojni: pravni izazovi, ekonomski poremećaji i diplomatski sporovi.

SAD je, na usputan način, najavljivao, pauzirao, pregovarao i revidirao carinske stope za različite trgovinske partnere tokom većeg dijela 2025. godine.

Neke zemlje, poput Švicarske, pregovarale su o nižim carinama, dok su druge, poput Kine, uspjele odgoditi stope i do 125 posto putem diplomatskog angažmana.

Prema Poreznoj fondaciji, nezavisnoj neprofitnoj organizaciji za poreznu politiku, Trumpove carine su u 2025. godini iznosile prosječno povećanje poreza po američkom domaćinstvu od 1.100 dolara, jer su nove carine podigle cijene svakodnevnih artikala.

Colin Grabow, politički analitičar u Centru za studije trgovinske politike Herbert A. Stiefel pri Institutu Cato, upozorava da ne treba precjenjivati dugoročnost Trumpovog pristupa.

„Ostaje nejasno koliko će ovo oživljavanje carina kao geopolitičkog alata biti trajno“, kaže Grabow za TRT World.

On Trumpove carine iz 2025. opisuje kao „manje povratak širokom protekcionizmu, a više nastavak izrazito personaliziranog pristupa trgovinskoj politici“.

Grabow primjećuje da su carine pale u nemilost nakon Drugog svjetskog rata zbog uvjerenja da je protekcionizam pogoršao Veliku depresiju, rastućeg konsenzusa o njihovim neto ekonomskim troškovima i pogleda na slobodnu trgovinu kao nešto što promovira prosperitet i geopolitičku stabilnost.

Prebacivanje carinske vlasti u SAD-u s Kongresa na Bijelu kuću dodatno je učvrstilo liberalizaciju trgovine, kaže on.

Po Grabowovoj procjeni, Trumpova strategija nije srušila ove temelje.

„Javna podrška međunarodnoj trgovini ostaje snažna, a same carine su nepopularne kako njihovi troškovi postaju vidljiviji“, kaže on.

Prekid s poslijeratnim poretkom

Umjesto promjene paradigme, carine odražavaju prioritete jednog predsjednika, jer poslijeratna logika koja favorizira liberalizaciju trgovine ostaje uvjerljiva, dodaje on.

Analitičar sa sjedištem u Pekingu, Jianlu Bi, predstavlja potpuno drugačiju perspektivu, smatrajući 2025. godinu odlučnim prekidom s poslijeratnim poretkom.

„Trgovinska politika predsjednika Trumpa predstavlja najagresivniji oporavak carina kao geopolitičkog alata u gotovo stoljeću, efektivno okončavajući poslijeratnu eru liberalizacije trgovine“, kaže Bi za TRT World.

Podizanjem prosječnih američkih carinskih stopa na nivo iz 1940-ih, administracija je prešla sa saradnje zasnovane na pravilima na „recipročan“ utjecaj i ekonomski nacionalizam, kaže on.

Bi identificira tri razgrađena stuba: multilateralizam, koji ustupa mjesto bilateralnim „Mar-a-Lago sporazumima“ sa zemljama poput Japana, Koreje i Indije; davanje prioriteta nacionalnoj sigurnosti i otpornosti nad efikasnošću u strateškim sektorima; te geopolitičko korištenje carina kroz „sekundarne carine“ za nesvrstane nacije.

Brazil i Indija, velike ekonomije s obimnim trgovinskim odnosima s Washingtonom, sada se suočavaju s 50 posto carina na svoj izvoz u SAD.

Američki uvoz iz Kanade i Meksika, koji su decenijama ostali partneri Washingtona u slobodnoj trgovini zbog nesmetanih diplomatskih odnosa i geografske blizine, sada podliježe carinama od 35, odnosno 25 posto.

Ovakav isključujući pristup, kaže Bi, donio je prihode i potakao preusmjeravanje proizvodnje bliže SAD-u, ali je istovremeno narušio trgovinski sistem i snizio globalne projekcije ekonomskog rasta.

Ekonomske posljedice u 2025. godini bile su značajne, ali neravnomjerne.

Grabow opisuje carine kao „porez, i to posebno neefikasan“, ali dodaje da je njihov globalni utjecaj ostao „blag, uz kontinuirano širenje trgovine“.

Vrijednost globalne trgovine porasla je za blizu 500 milijardi dolara u prvoj polovini 2025. godine, prema podacima UN-ovog programa za trgovinu i razvoj. Ustvari, globalna trgovina je na putu da premaši svoj rekordno visok nivo iz 2024. godine, uprkos volatilnosti, promjenama politika i stalnim geopolitičkim tenzijama.

Ključni faktori ublažavanja uključivali su smanjenje početnih stopa „Dana oslobođenja“ u SAD-u i ograničenu odmazdu, osim u slučaju Kine.

U međuvremenu, druge nacije su unaprijedile liberalizaciju: „Samo ove sedmice Velika Britanija i Južna Koreja potpisale su nadograđeni sporazum o slobodnoj trgovini, a EU i Mercosur nastavljaju raditi na finalizaciji (sporazuma o slobodnoj trgovini)“, kaže Grabow.

Čini se da je Kina prilično uspješno prebrodila carinsku oluju. Iako je njen izvoz u SAD opao 2025. godine, Peking je uspio povećati prodaju robe ostatku svijeta, što je rezultiralo rekordnim trgovinskim suficitom od preko bilion dolara.

Bi, međutim, insistira da je carinski rat izazvao značajne poremećaje. „Carinski rat velikih razmjera značajno je poremetio međunarodne trgovinske tokove i smanjio globalnu ekonomsku proizvodnju“, kaže on, dok institucije poput MMF-a i Svjetske banke navode „mjerljivo usporavanje rasta“ uprkos primirjima i izuzećima.

Reakcije glavnih partnera su varirale. Grabow je pohvalio pristup EU: „Odluka EU da odustane od odmazde i čak donekle smanji vlastite trgovinske barijere je pohvalan odgovor“, kaže on.

Ovo je izbjeglo eskalaciju i koristilo njenoj ekonomiji, s nadom da će se američke carine pokazati privremenim.

Bi ističe kinesku „institucionalnu otpornost“ koja je ubrzala samostalnost i domaću potrošnju usred carinskih ratova. Proaktivni stimulansi doveli su do toga da MMF poveća rast Kine u 2025. na oko pet posto, potaknut inovacijama i polugom u kritičnim zalihama.

Pragmatizam pobjeđuje

Usred previranja, Turska je usvojila pragmatičnu strategiju kako bi preživjela globalni povratak carina, kaže za TRT World Mian Waqar Badshah s Univerziteta u Istanbulu.

„Umjesto agresivne odmazde, Ankara je naglasila jačanje regionalnih trgovinskih veza kako bi smanjila ovisnost o tradicionalnim zapadnim tržištima“, kaže on.

Domaća podrška izvozu i angažman u WTO-u pokazali su otpornost i diplomatiju Ankare, izbjegavanje konfrontacija i zaštitu nacionalnih ekonomskih interesa, kaže on.

U budućnosti, neizvjesnost i dalje postoji usred tekućih pravnih bitaka.

Niži sudovi su presudili da su carine IEEPA-e nezakonite, a Vrhovni sud će saslušati argumente i odluka se još čeka.

Grabow očekuje da će carine trajati do kraja Trumpove administracije, ali napominje potencijalne zamjene nametima pod drugim organima u slučaju da ih Vrhovni sud SAD-a poništi.

„Ukidanje carina zahtijevat će vodstvo, a otvoreno je pitanje hoće li ono doći.“

Bi predviđa konsolidaciju u budućnosti. „Globalni konsenzus jeste da je era niskih carina i globalizirane trgovine čvrsto iza nas“, a 2026. godina učvršćuje „novu normalnost“ s višim trgovinskim barijerama.

Badshah kaže da će carine ostati glavna tema, vođene geopolitikom i klimatskim politikama poput Mehanizma EU za prilagođavanje ugljika na granicama koji nameće carine ugljika na proizvode s visokim udjelom ugljika.