Ove sedmice “vođa opozicije” obećao je da će podržati zakon kojim bi se zabranilo pravo glasa onima koji ne služe u vojsci. Ni u Sparti, ni u “super-Sparti” niko se ne bi usudio zamisliti tako militarističku mjeru. Tamo bi se možda i posramili. Arapi, ultraortodoksni Jevreji, invalidi, bolesni, bivši zatvorenici, svi bi, prema takvoj logici, bili bačeni u Nil. Oni, kažu, nisu dio naše demokratije, pa zašto ih onda ne deportovati? Oduzeti im državljanstvo? Možda ih čak smjestiti u logore?

Napokon, svi smo mi Itamar Ben-Gvir. Postoji zajednička linija koja povezuje Naftalija Bennetta, Yaira Lapida i Avigdora Liebermana, nadu opozicije, s Ben-Gvirom, velikim baukom: nacionalizam, fašizam i militarizam koji se razlikuju tek u nijansama. Između najdesničarskije vlade u historiji Izraela i onih koji žele preuzeti vlast, postoji samo pedeset nijansi desnog spektra.

Zato je sav govor o “podjeli nacije” i “najvažnijim izborima u historiji zemlje”,  kako se sada često ponavlja, čista laž. Izrael nema svog Zohrana Mamdanija i neće ga imati uskoro. Ben-Gvira imamo na pretek.

Predizborna sezona je počela, a nema nikoga poput Lapida koji tako brzo osjeti duh vremena, u ovom slučaju, duh fašizma, i vješto se popne na njegov val. To je najtraženiji “proizvod” od sedmog oktobra, a Lapid ga već dijeli s osmijehom.

Ove sedmice “vođa opozicije” obećao je da će podržati zakon kojim bi se zabranilo pravo glasa onima koji ne služe u vojsci. Ni u Sparti, ni u “super-Sparti” niko se ne bi usudio zamisliti tako militarističku mjeru. Tamo bi se možda i posramili. Arapi, ultraortodoksni Jevreji, invalidi, bolesni, bivši zatvorenici, svi bi, prema takvoj logici, bili bačeni u Nil. Oni, kažu, nisu dio naše demokratije, pa zašto ih onda ne deportovati? Oduzeti im državljanstvo? Možda ih čak smjestiti u logore?

Prema Lapidu, služenje u vojsci je ono što ti daje pravo na osnovna građanska prava. Ako ne ubijaš djecu u Gazi, dragi Izraelci, Lapid će ti oduzeti biračku iskaznicu. Narod, iscrpljen i ranjen godinama Netanyahujeve vladavine, sada bi u ovakvoj figuri trebao tražiti nadu za promjenu.

Još je poraznije ono što dolazi od Bennetta, velike nade desnog centra. “U Negevu nastaje palestinska država”, upozorio je ove sedmice stanovnike grada Omera. “Ako ne djelujemo, probudit ćemo se uz novi sedmi oktobar u Negevu.” Beduini, državljani Izraela, društvena skupina najviše osiromašena i obespravljena, sada su, po Bennettu, Hamas. Opasnost koju predstavljaju jednaka je onoj iz sedmog oktobra.

Ako Ben-Gvir govori na taj način, čemu nam onda služi Bennett? Zbog svog dobrog engleskog? Uljudnih manira? Službe u komandnoj jedinici? Supruge koja ne nosi pištolj za pojasom? Zato što živi u Ra’anani, a ne u Tel Rumeidi?

Za Bennetta, ništa manje nego za Ben-Gvira, ova zemlja pripada samo Jevrejima. Beduini, od kojih su mnogi protjerani u Negev iz drugih dijelova Izraela, nisu “djeca ove zemlje”, oni su prijetnja koju treba kontrolisati. A činjenica je da je Negev njihov isto koliko i Bennettov, kao i “dobrih građana” Omera.

Negev je ono što im je ostalo nakon što smo ih lišili zemlje, razorili njihove zajednice i zatvorili ih u geta siromaštva. Neki među njima, priznaje se, “nisu fini”,  voze divlje, imaju više žena, ponekad su nasilni. To se, kažu, treba popraviti, ali ne i nauštrb njihovih građanskih prava koja im se ne smiju oduzimati.

Bennett, kao i Lapid, mračne su ličnosti. Obojica vjeruju da se prava daju iz “dobrote države”, kao poklon ili nagrada za “dobro ponašanje”. To je fašizam u svom najgorem obliku a Lieberman, najiskusniji fašista od njih trojice, rado će im se pridružiti. I on zagovara oduzimanje prava glasa onima koji nisu pomogli u “ratu” i počinjenju njegovih zločina. I on vidi Beduine kao nepozvane goste u ovoj zemlji.

Fašistička sličnost između koalicije i opozicije nije slučajna. Ona se zove cionizam. U 2025. godini više nije moguće zastupati tu nacionalnu ideologiju, a da ne budeš fašist ili militarist. To je sada sama suština cionizma. Možda je to tako bilo od samog početka i poštenje zahtijeva da to priznamo.

Netanyahu i Bennett, Ben-Gvir i Lapid, svi su oni cionisti, kao gotovo svi Izraelci. Kada je riječ o zemlji, svi vjeruju u jevrejsku nadmoć i u laž o “jevrejskoj i demokratskoj državi”. Fašizam je neizbježna posljedica toga. Više nije moguće biti cionista, a ne biti fašista.