Gideon Levy dovodi u pitanje pravo Izraela da određuje vojna pravila na Bliskom istoku. Dok optužbe za opasni režim i prijetnju regionalnom miru često bivaju usmjerene prema Iranu, Levy tvrdi da se ista pitanja moraju postaviti i prema izraelskoj politici: nuklearni arsenal, stalno naoružavanje, vojne operacije u susjednim zemljama i odnos prema Palestincima. U tekstu otvara dilemu koja rijetko dobija prostor u zapadnim raspravama, može li država koja odbija međunarodni nadzor nad vlastitim oružjem istovremeno zahtijevati razoružavanje svih oko sebe
Naoružana država na Bliskom istoku, koja posjeduje oružje za masovno uništenje, ima režim terora koji prijeti miru u regiji. Ove se karakteristike obično pripisuju Islamskoj Republici Iran i često se koriste kao opravdanje za pozive na rat protiv nje. Ali takav opis vrijedi i za jednu drugu državu na Bliskom istoku. Izrael je naoružan do zuba i nad dijelom vlastitog stanovništva provodi režim terora koji ugrožava regionalni mir. Takva država nema ni autoritet ni pravo upravljati naoružanjem svojih susjeda i određivati šta je njima dopušteno, a šta nije. Izrael radi na razoružavanju i demilitarizaciji većine država i oružanih grupa oko sebe, a pritom se sam ne prestaje naoružavati. Takav pristup je arogantan i neprihvatljiv.
Dok je Izrael bio zapadna demokratija, ili se barem tako doživljavao dio porodice civiliziranih naroda čije se vlade smatraju odgovornim i razumnim, nekako je bilo moguće tolerirati tu aroganciju: da Izrael određuje koje je oružje dopušteno u njegovom okruženju, od Pojasa Gaze i Ramallaha, preko Libana pa sve do Irana. No otkako je vlast u zemlji postala opasnija, izgubila je i pravo da kroji regionalnu mapu naoružanja i pritom dobija podršku svijeta. Smatra li se premijer Benjamin Netanyahu odgovornim liderom?
A šta ako na vlast dođe ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir? Izrael bi tada mogao ugroziti regionalni mir ništa manje nego ajatolasi. Izrael nastavlja raditi na demilitarizaciji većine država i oružanih grupa oko sebe, dok se sam ne prestaje naoružavati. Takav pristup je arogantan i neprihvatljiv. Izrael je tvrdoglava država koja odbija prihvatiti stavove međunarodne zajednice, od dopuštanja međunarodnog nadzora nad vlastitim arsenalom do ignoriranja međunarodnog prava i omalovažavanja odluka međunarodnih institucija. Riječ je o državi koja zanemaruje suverenitet svojih susjeda poput Sirije i Libana i tretira ih kao vlastiti prostor. Bombardiranja u Sudanu, atentati u Jordanu, a po potrebi i u Kataru. Takva država je opasna.
Većina svijeta i dalje je grli ili joj, nažalost, dopušta ono što nije dopušteno nijednoj drugoj državi: okupaciju, ratne zločine, genocid, aparthejd I, prema stranim izvorima, čak i nuklearno oružje. Ali put od toga do ostvarenja svih njezinih drskih zahtjeva još je dug.
Razoružati Palestinsku samoupravu, Hamas, Hezbollah, Hute, pa čak i Iran, a sve ostaviti u vlastitim rukama? Država s monopolom. Ovaj nevjerovatni fenomen dostigao je vrhunac tokom rata u Pojasu Gaze. Tada je Izrael pokazao koliko je opasno prepustiti neograničeno oružje i vojnu silu njegovim rukama, i koliko to ugrožava regionalni mir, međunarodno pravo i prije svega čovječnost. Država koja je započela otvoreni rat uništenja opasna je država. Hoće li takva država odlučivati hoće li druge zemlje imati određene vrste oružja ili ne? Nuklearno oružje ni za koga drugog. Ništa za Hezbollah, Hamas i Palestinsku samoupravu. Balističke rakete samo za sebe, a sofisticirane američke eskadrile ni za države s kojima je u miru. „Kršenje kvalitativne vojne prednosti“, kako se to naziva.
Zašto je Palestinskoj samoupravi zabranjeno da se naoruža kako bi zaštitila svoje bespomoćne građane kada Izrael protiv njih šalje ubilačke milicije i nekontroliranu vojsku? I zašto je ono što je dopušteno Izraelu zabranjeno Iranu? Zato što Iran ima mračan i brutalan režim koji prijeti Sjedinjenim Državama i Izraelu i ugrožava svijet. To je zaista pošten i pohvalan razlog. Ali šta je s Izraelom?
Iran ima despotski i fundamentalistički režim. Kakva vlast postoji na Zapadnoj obali? Da li je način na koji iranska vlast tretira svoje građane gori od načina na koji Izrael tretira Palestince? Obje zemlje imaju hiljade političkih zatvorenika, dok i ovdje postoje noćna hapšenja bez suđenja i mučenja do smrti u zatvorima. Prava Palestinca u Nablusu gora su od prava Iranca u Mašhadu. Kada Izrael pokušava nagovoriti Sjedinjene Države da napadnu Iran, vrijedilo bi da se najprije pogleda u ogledalo.
