Ovu situaciju zajedno su stvorili ljevica i mediji. Predložite bilo koji ratni zločin, od etničkog čišćenja do uništenja, i smatrat će se legitimnim. Predložite nešto moralno, demokratsko, humano ili u skladu s međunarodnim pravom i bit ćete ušutkani. Ljevica i centar, koji su se trebali radikalizirati kao u Sjedinjenim Državama, umjesto toga mucaju od straha
Ovu situaciju zajedno su stvorili ljevica i mediji. Predložite bilo koji ratni zločin, od etničkog čišćenja do uništenja, i smatrat će se legitimnim. Predložite nešto moralno, demokratsko, humano ili u skladu s međunarodnim pravom i bit ćete ušutkani. Ljevica i centar, koji su se trebali radikalizirati kao u Sjedinjenim Državama, umjesto toga mucaju od straha.
Ovo je pojava gotovo nepoznata u ostatku svijeta. U Izraelu, ljevica nosi konzervativni duh, okamenjena, neodlučna, prikrivena i kukavička. Desnica je ta koja se ponaša kao revolucionarni pokret, bez ikakvih ograničenja, pokret koji misli upravo ono što kaže.
Obično radikalizacija desnice izazove radikalizaciju ljevice. Ali u Izraelu dogodilo se suprotno. Kako je desnica postajala ekstremnija, ljevica se pomjerala prema centru. Zavijala je svoje stavove u maglu, trčala za desnicom, pokušavala je imitirati i završila u najgoroj mogućoj poziciji.
Kada je Donald Trump postao predsjednik Sjedinjenih Država, reakcija ljevice nije se dugo čekala. Liberalni blok se radikalizirao i postao progresivniji. Ali kada je Kahanizam došao na vlast u Izraelu, ljevica se ne samo nije radikalizirala, nego se pokušala približiti pozicijama vlade.
Kada je Netanyahuova vlada podnijela prijedlog zakona kojim se odbacuje uspostavljanje palestinske države, drugi je blok to uglavnom podržao. Kada je Knesset glasao o uvođenju smrtne kazne za teroriste, jednom od najrasističkijih i najfašističkijih prijedloga predstavljenih u Izraelu, opozicioni blok je jednostavno preskočio glasanje.
Odgovor na kahanistički duh bio je mlitav.
Kahanizam, koji je, kako je Ravit Hecht tačno napisala u hebrejskom izdanju Haaretza, postao najveći narodni pokret u Izraelu od sedmog oktobra 2023. godine djeluje naspram praznog gola. Umjesto da ljevica reagira zaoštravanjem svojih stavova, ona je reagirala time što ih je dodatno zamaglila. Konzervativna ljevica ostala je zaleđena.
Više ne postoje krajnje desne pozicije koje su nelegitimne. A više ne postoje ni lijeve pozicije koje su legitimne. Svako polu-ljevičarsko mrmljanje proglašava se izdajom. Dovoljno je poslušati televizijske programe: tamo nećete čuti nijedan subverzivan glas.
Ovu situaciju zajedno su stvorili ljevica i mediji. Predložite bilo koji ratni zločin, od etničkog čišćenja do uništenja, i smatrat će se legitimnim. Predložite nešto moralno, demokratsko, humano ili u skladu s međunarodnim pravom i bit ćete ušutkani. Ljevica i centar, koji su se trebali radikalizirati kao u Sjedinjenim Državama, umjesto toga mucaju od straha.
Desnica je za genocid i za transfer stanovništva. Ali šta predlaže ljevica?
Zločini koje je Hamas počinio na jugu Izraela i rat u Gazi dali su vjetar u leđa svakoj sumanutoj fašističkoj ideji, naseljavanju Gaze, protjerivanju Palestinaca u Sudan, njihovom pogubljivanju, mučenju, premlaćivanju, razaranju. Moglo se očekivati da će ljevica ponuditi protupraijedloge koji nisu ništa manje radikalni. Ali ne i u Izraelu. Vladala je tišina dok je desnica činila sve što je htjela.
Dvije godine bilo je nejasno je li blok koji nije desničarski bio za rat ili protiv njega, je li prepoznavao da je u Gazi počinjen genocid ili je mislio da je riječ o samoodbrani, ima li ikakav plan za Gazu i, ako ga ima, kakav je. Je li za pregovore s Hamasom? Za dovođenje multinacionalne sile u Gazu? Za oslobađanje Marvana Barghoutija? Za humane uvjete za palestinske zatvorenike i izraelske taoce? Za ostanak u Gazi? Za povlačenje iz Gaze? Za zadržavanje vojske u tampon-zoni unutar Gaze?
Nije rekao apsolutno ništa. Nad bezdanom je lebdjela ogromna tišina. Njegova jedina poruka bila je: „Netanyahu, idi kući“, i ništa više.
S takvom ljevicom desnica nije ni potrebna. Nije čak važno ni pobijedi li ljevica. A sa ljevicom kakva danas postoji, njene su šanse ionako male, jer kome je uopće potrebna?
Onog trenutka kada je kahanizam preuzeo javni razgovor, postalo je nužno ponuditi alternativni, koji bi se temeljio na prijedlozima jednako radikalnim kao oni desnice. Ljevica je trebala razviti vlastiti ideološki kahanizam, jasne, oštre ideje, ali bez zločina koje podrazumijeva original.
Rat kakav je upravo prošao trebao je otvoriti razgovor o velikim pitanjima, a ne o trivijalnostima. Trebao je rezultirati blokom koji bi rekao: „Pokušali smo desničarskim putem i doveli su nas na rub ponora. Evo alternative:
‘Napustite Gazu odmah. Pomozite joj u obnovi. Zaustavite pogrome na Zapadnoj obali, omogućite njenim stanovnicima slobodu kretanja i dopustite im da rade u Izraelu. Otvorite i Gazu. Nudimo plan za okončanje okupacije i razgovarat ćemo sa svakim ko želi razgovarati, počevši od Barghoutija. Nudimo put koji je drukčiji od kahanizma i borit ćemo se za njega.’“
Ali ponovna legitimacija moralnih pozicija i ponuda stvarne alternative, čini se, dogodit će se tek kada dođe Mesija. A i on će, bez sumnje, biti desničar.
