Vrijedi se prisjetiti: ni Adolf Eichmann, arhitekt holokausta, nije bio fizički zlostavljan prije nego što je pogubljen na osnovu sudske presude. Tada je Izrael bio ponosan na civilizirane uslove njegovog zatočenja. Danas se država ponosi sadizmom, zlostavljanjem i mučenjem, jer poznaje dušu svojih građana. Većina Izraelaca podržava osvetu i odobrava zlostavljanje

Povratak izraelskih talaca ogolio je istinu koju su svi znali: brutalno postupanje Izraela prema palestinskim zatvorenicima dodatno je pogoršalo uslove za izraelske zarobljenike u Gazi. Zlo je, napokon, pokazalo svoju cijenu.

Kako je u srijedu izvijestio novinar Nadav Eyal u listu Yediot Aharonot, izraelska sigurnosna služba Shin Bet upozoravala je još krajem 2024. godine da izjave ministra nacionalne sigurnosti Itamara Ben-Gvira dodatno pogoršavaju već užasne uslove u kojima su se nalazili taoci, ali niko se time nije bavio.

Svaki put kada bi se Ben-Gvir hvalio nasiljem koje je naređivao, a novinar Yossi Eli s uživanjem izvještavao o mučenjima u izraelskim zatvorima, osveta je dolazila iz tunela. Neugodno je priznati izraelsko zlo, ali zašto smo morali čekati osvetu palestinskih otmičara da bismo se zgrozili nad zločinima izraelskih?

Ono što se dogodilo, i još se događa, u zatvoru Sde Teiman sramota je sama po sebi, bez obzira na patnju talaca. Žalosno je da je tek njihova sudbina izazvala šok zbog tretmana palestinskih zatvorenika, o kojem do sada izraelski mediji, uključujući Yediot Aharonot, nisu pokazivali nikakav interes.

Britanski The Guardian objavio je ove sedmice da je u Gazu vraćeno najmanje 135 unakaženih i raskomadanih tijela. Uz svako od njih pronađene su oznake da su bili zatočeni u Sde Teimanu. Na mnogim fotografijama ruke su im bile vezane iza leđa.

Brojna tijela pokazuju tragove mučenja, davljenje, pregazivanje tenkovima i druge metode. Nije poznato koliko ih je ubijeno nakon hapšenja. Sde Teiman je, piše list, postao sabirni centar za Palestince ubijene drugdje.

Prema podacima Kluba palestinskih zatvorenika, oko 80 pritvorenika je ubijeno u izraelskim zatvorima, broj koji je, čini se, potcijenjen. The Guardian je vidio samo dio tijela i potvrdio znakove mučenja, ali slike nije objavio zbog njihove brutalnosti. Tijelo 34-godišnjeg Mahmouda Shabata imalo je tragove vješanja; noge su mu bile zdrobljene tenkom, a ruke vezane iza leđa. „Gdje je svijet?“, pitala je njegova majka.

Ni stanje živih Palestinaca koji su oslobođeni nije mnogo bolje. Mnogi su jedva stajali na nogama, činjenica koju izraelski mediji gotovo uopće nisu zabilježili.

Dr. Ahmed Muhanna, direktor bolnice Al-Awda u Jabalyji, uhapšen u decembru 2023. i oslobođen tokom primirja, izjavio je da je tokom zatočeništva prebacivan s mjesta na mjesto, uključujući prostoriju koju je opisao kao „pseći kavez“, gdje su ga vojnici napadali dresiranim psima. Njegov izmučeni izgled ne ostavlja sumnju u uslove zatočeništva. Izrael trenutno drži još 19 ljekara iz Gaze u sličnim okolnostima.

Vrijedi se prisjetiti: ni Adolf Eichmann, arhitekt holokausta, nije bio fizički zlostavljan prije nego što je pogubljen na osnovu sudske presude. Tada je Izrael bio ponosan na civilizirane uslove njegovog zatočenja. Danas se država ponosi sadizmom, zlostavljanjem i mučenjem, jer poznaje dušu svojih građana. Većina Izraelaca podržava osvetu i odobrava zlostavljanje.

Osim nekoliko organizacija, poput Ljekara bez granica, B’Tselem-a i Komiteta protiv torture, gotovo niko nije javno osudio ono što se događa. Za takozvane borce Nukhbe sve je dopušteno.

Novinar Ben Caspit izjavio je ovih dana da sve borce Nukhbe treba pogubiti. Izgleda da su Shin Bet, Izraelska služba zatvora i IDF već ozbiljno započeli taj posao.

Jedina briga izraelskog društva danas jeste šteta nanesena vlastitim taocima. Sve drugo je oprošteno. U mnogim slučajevima čak se divimo nasilju.

Željeli smo sadizam i dobili smo ga.

IZVOR: Haaretz