U novoj kolumni objavljenoj u današnjem Haaretzu Gideon Levy upozorava na zastrašujući politički prijedlog u Izraelu, uvođenje smrtne kazne za palestinske počinioce napada, uz mogućnost javnih egzekucija. Iako je riječ o satiričnom, ali duboko ozbiljnom upozorenju, tekst opisuje atmosferu u kojoj pojedini političari, poput Itamara Ben-Gvira, zagovaraju vješanje na gradskim trgovima umjesto smrtonosne injekcije. Plan predviđa pogubljenja bez prava na žalbu, u roku od 90 dana, pa čak i kao javne spektakle na Dan nezavisnosti ili Purim. Ovaj mračni scenarij prikazuje koliko opasno brzo politička retorika može prerasti u institucionalizirano nasilje

Ubrzo ćemo se, kažu, okupiti na gradskom trgu, u devet sati. Trg će biti prepun ljudi, više nego tokom “marša miliona”. Tačno vrijeme i lokacija još nisu određeni, kao ni imena organizatora i izvođača, ali možemo biti sigurni da će se vlada i Kneset pobrinuti da sve ide brzo.

Istina je da je liberalni predsjednik Knesetovog odbora za nacionalnu sigurnost, Cvika Foghel, odredio da se egzekucije provode smrtonosnom injekcijom. Ali teško je povjerovati da bi Itamar Ben-Gvir propustio ogroman predizborni potencijal prijedloga zakona, pobrinut će se da se injekcija zamijeni javnim vješanjem na gradskom trgu. Izraelci, neki od njih, ne svi, voljet će će Ben-Gvira. Mnogi bi s radošću došli na trg u devet. Iznenadili biste se koliko.

U međuvremenu, reporter TV Kanala 14, Moti Kastel, objavio je na portalu Pirsum Rišon da će izraelska delegacija uskoro posjetiti zemlje koje imaju smrtnu kaznu, kako bi proučila različite metode egzekucije. Sastav delegacije još nije određen, ali može se pretpostaviti da će u njoj biti licencirani koljači iz klaonica, rabini koji će se baviti halahijskim aspektima, službenici, operativci Shin Beta čiji je novi komandant već najavio da podržava vješala, kao i snajperisti IDF-a i piloti zračnih snaga specijalizirani za masovna ubistva.

Može se početi od Sirije. Dana 18. maja 1965. izraelski špijun Eli Cohen obješen je na trgu Marđe u Damasku, njegovo tijelo ostavljeno da šest sati leluja na vjetru dok mase prolaze. Kada se ovdje budu vješali palestinski “teroristi”, uključujući “svakoga ko ubije Jevreja samo zato što je Jevrej, kao i one koji planiraju ili šalju ubicu”, šest sati neće biti dovoljno da se narod okupi oko vješala. Neka traje koliko treba; važno je da narod Izraela može gledati prizor i uživati. Roditelji će dovoditi djecu, djedovi unuke; naseljenici će proglasiti pauzu u pogromima da i oni dođu. Ne bi propustili priliku da stoje uspravno i pokažu izraelski ponos. Je li ova slika pretjerana? Nisam baš siguran.

Ako se delegaciji ne svidi “model Eli Cohen”, može krenuti dalje. Nažalost, samo 23 zemlje još uvijek imaju smrtnu kaznu. U Iranu se uglavnom praktikuje vješanje, ali delegacija teško da bi mogla svjedočiti egzekuciji izbliza. Zoom konsultacije s iranskim dželatima također neće biti moguće. U Saudijskoj Arabiji se za pogubljenja koristi mač, ali dok god ta zemlja ne pristupi Abrahamovim sporazumima, i tu će biti problema.

Kina je dobar kandidat, ali moguće je da Donald Trump na to neće gledati blagonaklono. Sjeverna Koreja je zatvorena, Pakistan i Bangladeš neprijateljski nastrojeni. Jemen je 2024. zabilježio impresivan porast egzekucija, ali ni on nije prijateljski. Možda bi se moglo pokušati u Somaliji i, naravno, u zemlji koja predvodi “slobodni svijet”.

Amerika je posljednjih godina prešla sa električne stolice na Foghelovu metodu, smrtonosnu injekciju. Iskustvo im se svelo na svega 19 egzekucija u posljednjih 25 godina, smiješan broj u poređenju s onim što Izrael planira, a tamo se ne pogubljuju samo ubice bijelaca, kako se ovdje predviđa. Zbog toga nemamo šta naučiti iz SAD-a.

U Americi postoji i (skandalozno) pravo na žalbu, pa osuđenici godinama čekaju na izvršenje kazne. Foghelovi to ovdje neće dopustiti. Žudnja za osvetom i krvlju previše je snažna i mora biti zadovoljena u roku od najviše 90 dana. Zato je američki model previše mlak. Prijedlog zakona propisuje da žalba neće biti moguća. Neće biti potrebna ni jednoglasna odluka, čak ni od vojnog suda, tog svjetionika izraelske pravde.

Smrtonosna injekcija je za slabiće, Foghel. Ne provodi se pred širokom publikom. Ben-Gvir i Limor Son Har-Meleh to neće prihvatiti. Vješala su nužna. Moglo bi se sve egzekucije koncentrirati na Dan nezavisnosti, možda u trenutku paljenja baklji. Nekoliko se može ostaviti i za Purim – veliki židovski praznik. Mnoštvo će zveckati purimskim čegrtaljkama dok “prljavi Arap” ispusti posljednji dah, a Izrael će ponovo biti moćan. Ima se čemu radovati.