„Dromijev zakon“, donesen nakon ubistva arapskog provalnika, izraelskoj javnosti je predstavljen kao mjera samoodbrane, ali je od početka nosio snažan nacionalistički pečat. Devetnaest godina kasnije, njegov autor Israel Katz sjedi u fotelji ministra odbrane, dok palestinski poljoprivrednici na Zapadnoj obali žive bez ikakve pravne ili fizičke zaštite. Dok se njima pale polja, ruše maslinici i ugrožavaju životi, zakon o „nužnoj odbrani“ za njih ne vrijedi. Gideon Levy u svojoj novoj kolumni ogoljava dvostruke standarde pravde, pitanje rasizma ugrađenog u pravni poredak i očaj ljudi koji su ostavljeni bez države, bez policije i bez ikakvog prava na samoodbranu
Pedeset hiljada Izraelaca potpisalo je peticiju podrške Dromiju, koji je postao nacionalni heroj. Okružni sud u Be’er Shevi oslobodio ga je optužbi za ubistvo iz nehata i nanošenje teških tjelesnih povreda. Zastupnik u Knesetu Israel Katz, jedan od njegovih glasnijih zagovornika, požurio je da inicira izmjene Krivičnog zakona, koje su dobile naziv „Dromijev zakon“. Izmjenama je propisano da osoba koja je prinuđena da odmah reagira kako bi odbila provalnika u svoj dom, poslovni prostor ili ograđeno poljoprivredno imanje, pri čemu provalnik ima namjeru počiniti krivično djelo, ne snosi krivičnu odgovornost za takvu radnju. Bio je to izuzetno opasan zakon, s izraženim nacionalističkim prizvukom. Nije slučajno što je usvojen nakon što je Jevrej ubio arapskog provalnika.
Prošlo je 19 godina otkako je zakon usvojen. Nekadašnji zaštitnik poljoprivrednika, Israel Katz, danas je ministar odbrane. Želio bih mu postaviti sljedeće pitanje: jeste li spremni zakon koji ste inicirali primijeniti i na palestinske poljoprivrednike na Zapadnoj obali? Zar njihovi životi i imovina ne vrijede? Je li sigurnosni aparat spreman odustati od krivičnog gonjenja palestinskih poljoprivrednika koji pucaju ili čak ubiju osobe koje im provaljuju u domove, uništavaju im imovinu i ugrožavaju živote? Priznajete li njihovo pravo na samoodbranu, uključujući i upotrebu vatrenog oružja? Tako izgleda pravedna jednakost pred zakonom, zar ne? Odgovore na ta pitanja već znamo.
Godine 2015. Katz je izjavio koliko je ponosan na zakon koji je inicirao. „Namjera zakona bila je stvoriti odvraćajući učinak, s obzirom na realnost u kojoj su životi i imovina ljudi postali mete bezakonja.“ Ne postoji današnja realnost u kojoj su životi i imovina ljudi izloženiji bezakonju od života Palestinaca koji žive na Zapadnoj obali. Ako odbije primijeniti principe Dromijevog zakona i na njih, onda Katz mora priznati sljedeće: ja sam rasista i ultra-nacionalist, kao i moja država, zbog čega se principi zakona koji sam promovirao nikada neće primijeniti na ne-Jevreje.
Dok se to ne promijeni, više se ne može sjediti skrštenih ruku. Palestinski poljoprivrednici na Zapadnoj obali trenutno su najugroženija populacija. Njihovi životi i imovina nalaze se pod najvećim rizikom i oni nemaju zaštitu. Dromi je barem mogao pozvati policiju, ali palestinski poljoprivrednici nemaju koga nazvati. Vojska stoji uz njihove napadače, ponekad čak i učestvuje u napadima, sjetite se samo krava koje su vojnici ukrali, pred očima sigurnosnih kamera, a potom ih predali naseljenicima. Policija Judeje i Samarije gotovo da ne postoji, a palestinskoj policiji zabranjeno je intervenirati.
Kome se može obratiti Palestinac koji vidi kako mu pale polja, kamenuju djecu i kolju stoku? Ko će braniti njegov život i imovinu? Nekolicina izuzetno hrabrih izraelskih i međunarodnih aktivista jedini su spremni stati u njegovu odbranu, ali njihov broj i mogućnosti vrlo su ograničeni; nažalost, oni su i nenaoružani, a vojska ih protjeruje s tog područja. Zlo i okrutnost pogroma svakodnevno rastu. Prizori viđeni posljednjih dana prelaze svaku zamislivu granicu, uključujući stravična premlaćivanja starog poljoprivrednika koji leži ranjen na zemlji, mučenje drugog koji je već izgubio stopalo od vatre naseljenika, kao i paljevine, čupanje drveća i druge napade, sve pred sigurnosnim kamerama.
Ovi poljoprivrednici su do sada bili najuzdržanija i nenasilnija populacija na svijetu. Opljačkani, krvareći, poniženi, protjerani i lišeni cijelog svog svijeta, oni šute. Ostaju nijemi pred ološem koji ih nemilosrdno napada. Tačno je da su nemoćni da uzvrate, ali kada postanu očajni, a hoće, ljudi u Izraelu će samo zabrinuto coktati jezikom.
Ovi poljoprivrednici moraju izgraditi vlastite odbrambene snage. Ta snaga mora biti naoružana, jer se inače ne može zaustaviti stotine naoružanih naseljenika koji učestvuju u ovim pogromima. Ovo nije poziv na nasilje; ovo je poziv na samoodbranu. Svako ko se boji naoružanih Palestinaca treba podsjetiti vojsku da je zaštita okupiranog stanovništva dužnost okupacione vojske. To se zasigurno neće dogoditi u vojsci u kojoj je Avi Bluth na čelu Centralne komande IDF-a, niti u državi u kojoj je inicijator Dromijevog zakona danas ministar odbrane.
