Turska je na međunarodnoj vojnoj sceni predstavila novo razorno oružje pod nazivom GAZAP, kojeg opisuje kao najmoćniju termobaričnu bombu ikad proizvedenu u toj zemlji. Sa težinom od 970 kilograma i sposobnošću da probije do 90 metara zemlje i stijene prije detonacije, GAZAP označava novo poglavlje u turskoj vojnoj tehnologiji i ambicijama

U sjeni rata u Ukrajini, izraelske ofanzive na Gazu, te sve dublje nestabilnosti u Azijsko-pacifičkom regionu i na Bliskom istoku, brojni svjetski akteri – i stari i novi – ubrzano ulažu u razvoj sofisticiranih i sve razornijih oružja. Pored tradicionalnih vojnih sila poput Sjedinjenih Američkih Država i Rusije, nove regionalne sile, poput Turske, sve više se nameću kao ključni igrači, oslanjajući se na vlastitu odbrambenu industriju i tehnološke inovacije.

Prema informacijama koje su objavili turski državni mediji, Ministarstvo odbrane Republike Turske razvilo je bombu GAZAP kao visokorazorni termobarični projektil namijenjen uništavanju podzemnih ciljeva, bunkera i utvrđenih položaja. Testiranje bombe je uspješno provedeno na nenaseljenom ostrvu širine oko 160 metara, a izvori iz vojske potvrđuju da je GAZAP pokazao izuzetnu učinkovitost.

Ono što ovu bombu čini posebno smrtonosnom jeste produženo trajanje eksplozije. Dok klasične termobarične bombe detoniraju u roku od 25 milisekundi, GAZAP eksplodira tek nakon 240 milisekundi, što omogućava duže i intenzivnije oslobađanje energije i destruktivne sile. Osim toga, bomba je konstruisana tako da može biti lansirana iz borbenih aviona F-16, koji su već u sastavu turskog ratnog zrakoplovstva.

GAZAP je prvi put javno prikazana zajedno s još jednim sličnim projektilom, NEB-2 Ghost, tokom sajma vojne industrije održanog u Istanbulu.

Termobarične bombe, poznate i kao vakumske bombe, funkcionišu na principu dvostruke eksplozije. U prvoj fazi, bomba raspršuje oblak goriva u okolni zrak, a zatim, u drugoj fazi, dolazi do detonacije tog oblaka. Rezultat je visokotemperaturni i visokopritisni udarni val, koji može nanijeti ogromne štete – kako infrastrukturne, tako i ljudske – posebno u zatvorenim ili podzemnim prostorima poput bunkera i skloništa.

Takvo oružje je već viđeno u savremenim ratovima. Rusija posjeduje FOAB (Father of All Bombs), za koju se tvrdi da ima razornu moć približnu maloj nuklearnoj bombi, ali bez radioaktivnog zračenja. Sjedinjene Američke Države su 2017. godine u Afganistanu koristile svoju verziju – MOAB (Mother of All Bombs) – protiv ISIS-ovih tunela u Nangarhar provinciji.

Razvoj GAZAP-a jasno ukazuje na sve snažnije ambicije Turske da bude ne samo regionalna, nego i globalna vojna sila. Tokom posljednje decenije, Turska je znatno povećala ulaganja u domaću vojnu industriju, razvijajući dronove, raketne sisteme, oklopna vozila i sada – termobarične bombe. Predsjednik Recep Tayyip Erdoğan i ministar odbrane Yaşar Güler više su puta istakli da je cilj učiniti Tursku potpuno neovisnom u oblasti obrane, te istovremeno pozicionirati njenu vojnu industriju kao izvoznu silu.

U kontekstu aktuelnih geopolitičkih tenzija i rastućih konflikata, ovakvi potezi ne samo da mijenjaju odnose moći na Bliskom istoku, već utiču i na širu međunarodnu ravnotežu. GAZAP tako postaje simbol turskog uspona – kako tehnološkog, tako i strateškog.

Iako se vojni analitičari dive tehničkim karakteristikama GAZAP-a, brojni stručnjaci i nevladine organizacije upozoravaju na opasnosti koje ovakvo oružje nosi, posebno u urbanim područjima i zonama sa civilnim stanovništvom. Termobarične bombe su već predmet kritike međunarodnih humanitarnih organizacija zbog potencijalnog kršenja Ženevskih konvencija, posebno kada se koriste u civilnim naseljima, jer mogu izazvati široku i neselektivnu štetu.

Za sada, Turska tvrdi da je GAZAP isključivo sredstvo odvraćanja i da se koristi u skladu s međunarodnim pravom. Međutim, sve ostaje otvoreno pitanje – pogotovo u svijetu gdje se granice rata, prava i moći sve češće brišu.