Strah da bi Trump mogao umanjiti američku posvećenost NATO-u, što je i sam najavljivao, bio je glavni podsticaj drugim članicama da povećaju svoja izdvajanja za odbranu. U februaru je posebno porastao alarm unutar saveza, kada je Trump razgovarao s Putinom o Ukrajini, te se sukobio s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim.

Kriza u NATO savezu je za sada izbjegnuta, ali cijena tog olakšanja dolazi u obliku dramatičnog povećanja vojnih budžeta širom Evrope i Kanade. Iako američki predsjednik Donald Trump možda pokušava preuzeti zasluge za to što je gotovo svih 32 članica pristalo na povećanje izdvajanja za odbranu, realnost je da je ključni katalizator bio – Vladimir Putin.

Njegova invazija na Ukrajinu u februaru 2022. godine označila je prvi ozbiljan potres koji je NATO savez suočio s realnošću. No, drugi razlog za zabrinutost leži u mogućem prekidu vatre u Ukrajini. Ukoliko do njega dođe, očekuje se raspoređivanje evropskih mirovnih snaga, dok bi ruska vojna moć, kako se vjeruje, neminovno doživjela oporavak kroz nekoliko godina.

Sastanak lidera NATO-a u Hagu imao je neuobičajenu dinamiku, dijelom zahvaljujući i načinu na koji je generalni sekretar Mark Rutte “umiljato”, ali efektno, pridobio Trumpa. Doduše, opisivati američkog predsjednika kao “oca koji mora reći Iranu i Izraelu da prestanu da se bore” – kako je to Rutte učinio – ostaje pitanje ukusa, ali politički manevar je dao rezultat.

Kasna promjena protokola omogućila je Trumpu noćenje u kraljevskoj palati kod kralja Willema-Alexandera, uz doručak, što je očito ostavilo dobar utisak na američkog lidera. Poseban trenutak nastao je tokom jutarnjeg sastanka kada je svaki od 31 prisutnog lidera imao po tri minute da iznese svoje stavove – situacija koja se mogla učiniti zamornom, ali je, prema Trumpovim riječima, ostavila utisak.

„Došao sam jer sam trebao, ali odlazim kao pomalo drugačija osoba,“ rekao je Trump tom prilikom.

Strah da bi Trump mogao umanjiti američku posvećenost NATO-u, što je i sam najavljivao, bio je glavni podsticaj drugim članicama da povećaju svoja izdvajanja za odbranu. U februaru je posebno porastao alarm unutar saveza, kada je Trump razgovarao s Putinom o Ukrajini, te se sukobio s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim. Istovremeno je njegov sekretar za odbranu Pete Hegseth održao govor koji su mnogi protumačili kao upozorenje da se Evropa mora pripremiti za vlastitu odbranu.

Prema analizama NATO planera, ukoliko Rusija i pristane na prekid vatre, ona bi u periodu od tri do sedam godina mogla obnoviti vojnu sposobnost i ponovo predstavljati ozbiljnu prijetnju istočnom krilu NATO-a. Moskva bi mogla održavati vojsku od 600.000 vojnika i, izdvajajući 6,5% BDP-a za odbranu, ponovo izgraditi zalihe oružja i opreme.

Rutte je u intervjuu za The Guardian uoči samita rekao kako NATO trenutno ima niz „kapacitetskih praznina“, uključujući potrebu za pet puta većim kapacitetima protivzračne odbrane. Upravo ta jasna svrha, rekao je, olakšala je uvjeravanje drugih lidera da potpišu obaveze o povećanju izdvajanja.

Prema procjenama instituta Royal United Services Institute (RUSI), ukupni vojni budžeti evropskih članica NATO-a i Kanade porast će sa trenutnih 500 milijardi dolara na čak 1,1 bilion dolara do 2035. godine. Time će, prvi put u historiji, odbrambeni budžeti 31 saveznika dostići nivo Pentagona, što označava kraj posthladnoratovske „dividende mira“.

Samit u Hagu, uz sav njegov diplomatski teatar i taktičko balansiranje, predstavlja jasan preokret: evropska odbrana više se ne oslanja isključivo na SAD, ali njen kapacitet i dalje uveliko zavisi od američkog prisustva – i političke volje u Bijeloj kući.